Ode nam i Mačak …
Prije nekoliko sedmica me zove Goran Andrijanić. Kaže: “Nije nam Mačak baš najbolje, sjetimo se Visočana samo kad nam odu… Ne bi loše bilo nešto malo da napišeš. Ipak je Zajko naš, legenda je to visočka sa ozbiljnim životopisom i neko čije ime se veže posebno za NK Bosna i Zanatlija, pa da mu pokažem, bit će mu drago”.
Rekoh, hoću svakako, pošalji mi koju sliku da stavimo uz tekst i da bar time pokažemo da ga Visoko nije zaboravilo kad mu je najteže i samo reci kad da to objavimo. Pitam, na kraju, kakva je situacija. Kaže Goran: “Nije najbolja, ali borimo se”.
Dobio sam i slike i znao sam i šta da napišem, jer sam već u godinama iza pisao dva teksta o Zajki, mislio sam napraviti neki miks toga uz slike koje sam dobio…
Dopisujem se večeras sa mojima sa Visoko.co.ba i Dino Martinović mi šalje screenshot od Mirze Rajkića … “Posljednji pozdrav našem Zajki” …
Bio sam prijatelj sa Zajkom, išli smo zajedno na utakmice, sretali se po čaršiji, u osnovnoj školi sam išao u razred sa njegovom kćerkom, prije rata sam dolazio u njegovu “Madonu” kasno navečer. Bio je to običaj, pa čak i kad se nije imalo za soka i banana Zajko je to razumio. Volio je posebno nas djecu koja smo igrali za FK Bosna. Bio je to dobar čovjek kojeg su voljeli Visočani.
Sad je izgubio smisao prvobitno zamišljeni tekst o Zajkinim dogodovštinama, kojih nije malo, ali evo jedne koju mi je ispričao prije desetak godina i koju često spominjem u raznim prilikama.
Nekadašnji kralj voća i povrća u Visokom Zajko Sejdić – Mačak (stvarni razlog nadimka Mačak zna samo pet ljudi) posjetio je redakciju Visoko.co.ba, dok smo bili gore preko puta “Ganibegove pekare”. Čekajući vrijeme iftara, podijelio je neka svoja iskustva s nama. Situacija se dešava odmah nakon rata, kada je već kraljevski tron voća i povrća počeo predavati drugima koji su se bolje snašli u tranziciji i postratnom vremenu, o kojoj Zajko tada kaže: “Prije rata dođe ti jedan čovjek i meni kaže, Zajko treba mi 20.000 KM, ne znam kad ću moći vratiti. Ja tada u parama, odmah mu bez riječi dam 20.000 KM, kasnije mi je i vratio te pare. Nakon rata postane on “veliki” biznismen, a mene nigdje nema. Odem mu ja i kažem mu, možes li mi posuditi 200KM, ne znam kad ću vratiti, na što mi on odgovori: ZAJKO, NE MORA ZNAČITI AKO SI TI MENI VALJ'O U ŽIVOTU DA I JA TEBI MORAM VALJAT'”.
Mislio sam da ću se sa Zajkom drugačije pozdraviti, a ne ovako tipkajući po tastaturi iz svog sarajevskog stana. Žao mi je što nisam napisao tekst koji bi mu pokazao i pročitao Goran Andrijanić, koji je bio u stalnom kontaktu s njim.
Nek ti je laka ova zemlja bosanska visočka legendo Zajko Sejdiću.
Visoko.co.ba/Adnan Jasho Jašarspahić
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.