Ingrid Divković: Čak i u maloj i neuređenoj zemlji poput Hrvatske moguće je živjeti svoje snove

“Ne odustajte od onoga za što živite. Koliko god vam vremena trebalo”, poručuje nam odmah u startu intervjua za Klix.ba Ingrid Divković, cijenjena hrvatska autorica, u čijim riječima se može pronaći gotovo svaki ljubitelj pisane riječi.
Žena koja je svojim romanima “J..e li vas ego”, “Divlja žena” i “Živi mi se” ukrala srca ženske, ali i muške populacije, kako u Hrvatskoj tako i u našoj zemlji, otkrila nam je ima li istine u tome da je ego čojekov najgori neprijatelj te zašto žene “gutaju” njene romane.

Svoju prvu knjigu “J..e li vas ego” napisali ste za samo 13 dana?

Ne znam zašto, ali mnogima je zanimljiv upravo taj podatak da sam svoju prvu knjigu napisala za samo trinaest dana, ipak je to neka vrsta autobiografske proze koju, ako ste zaista proživjeli, možete kroz riječi prenijeti u dahu. Dapače, moja je prva knjiga meni lično bila pravo katarzično iskustvo, neka vrsta tarapije, bijeg od života koji sam do tada živjela, a trinaest dana bilo je sasvim dovoljno da priča o gospodinu Egu koji je jedno cijelo desetljeće dahtao za mojim vratom dobije svoje lice i naličje. Inspiracije, prema tome, nije ni najmanje nedostajalo, naprotiv, borila sam se s tim da knjiga ne bude preduga i da sve što imam reći kažem u kratkim i jasnim rečenicama.

Ima li istine u tome kada kažu da je ego čovjekov najgori neprijatelj?

Svaki čovjek ponaosob ima svoju vlastitu istinu pa prema tome generalizirati i postavljati neke istine kao univerzalne u ovom bi slučaju bilo nesmotreno. No, što se tiče gospodina Ega, za njega mislim da nam je neprijatelj tačno onoliko koliko mu dozvolimo. Prijatelj također.

Omiljeni ste među ženskom publikom. Zašto vas žene čitaju, pronalaze li u vama utočište?

Upravo tako kako ste rekli. Lično smatram da ženski dio publike u mojim knjigama, ali i svakodnevnim postovima na društvenim mrežama, pronalazi neku vrstu mira i utjehe, utočište od hektičnog svijeta na koji smo svi silom prilika prisiljeni. S druge strane, smatram da svojim pisanim radom donosim dašak nove ženske energije, da vraćam vjeru u pisanu riječ i književnost općenito i da prenosim poruku da je zaista moguće, čak i u jednoj maloj, politički i ekonomski neuređenoj zemlji poput Hrvatske živjeti vlastite snove.

Traže li vam žene savjet i šta vas najčešće pitaju?

Kada je riječ o savjetima i porukama koje primam, moje čitateljice me najčešće pitaju kako da skupe hrabrosti pratiti svoje “dječačke snove”. Čini se da je ljudima najteže napraviti prvi korak, odlučiti se za promjenu, učiniti iskorak iz sigurne zone životnog komfora, no to je sigurni pokazatelj da se stvari mijenjaju i da ljudi sve više osluškuju svoje osjećaje i svoje vlastite snove.

Jedan od vaših romana nosi naziv “Divlja žena”. Otkrijte nam ko je divlja žena?

Divlja žena je svaka ona žena koja se usuđuje iskoračiti s utabane staze koju su za nju gradili neki drugi ljudi. Divlja žena je svaka ona žena koja umjesto glasa razuma prati šapat svoje duše. Divlja žena je svaka ona žena koja osjeća kako je za njen život jedino bitno kako se osjeća u vlastitoj koži, a ne u tuđim očima.

Kako se nosite s kritikama, ima li ih uopće?

Kritika naravno ima, što je sasvim normalno, a to znači da se s njima nosim na svoj način. Ukoliko su konstruktivne kritike, dajem sebi prostora učiti iz njih, no ukoliko su neukusne i infantilne, da tako kažem, ne obazirem se. Previše je lijepih poruka i komentara da bih svoje vrijeme posvećivala nekolicini neistomišljenika zaljubljenih u svoj ego.

Bez čega ne možete zamisliti dan?

Svoj dan ne mogu zamisliti bez mora, olovke i papira, i njih dvoje.

Na koncu, vaša poruka ženama koje nemaju dovoljno samopouzdanja?

Moja poruka svim nedovoljno samouvjerenim ženama je ista. Ne silite se biti nešto što niste. Čak i ako vam nedostaje samopouzdanja, kako je vrlo često nedostajalo i meni, opustite se i prepustite životu. Zavolite svoje mane ako već niste, njegujte svoju jednostavnost i skromnost, budite ljubazne, uporne i strpljive. Imajte na umu da samopouzdanje dolazi iz stanja duše, a ne iz stanja vašeg ogledala ili ormara. Volite život i život će (za)voljeti vas.