Nemiri su zahvatili veliki dio muslimanskog svijeta. Brutalni rat u Siriji već je odnio 250.000 života, od 21 milion ljudi u državi, polovina njih je raseljeno i milion izbjeglica traži azil u Europi. U Jemenu, pleme Houthia se podiglo protiv vlade i suoćava se sa bombardovanjima koja predvode Saudijci. Sukobi poput ovih odražavaju se na više načina od kojih su najznačajniji konflikti između dvije islamske sekte sunita i šiita i između fundamentalista i reformatora.
Sirijski predsjednik Bashar al-Assad i njegov alevitski režim imaju podršku šiitskih sila, pogotovo Irana, čiji regionalni uticaj zavisi od ostanka šiitskog režima na vlasti. To je upravo razlog zašto su sunitske sile,najviše Saudijska Arabija, posvećene rušenju tog režima. S druge strane, vlada Jemena je pod vodstvom sunita, te tako ima podršku Saudijske Arabije, te zbog toga bombardovanja podržava Iran. Tenzije između Irana i Saudijske Arabije su pojačane u posljednje vrijeme, što je trend koji je kulminirao prekidom diplomatskih odnosa.
Haos izazvan ovim sukobima i nestabilnošću ostalih zemalja u regiji, kao što su Afganistan i Irak, omogućio je jačanje nekih zaista prezrenih snaga, počevši od islamske države (ISIS). Ta grupa je stekla toliki utjecaj da su američki generali tražili od predsjednika Obame da odobri dodatnim trupama da se pridruže u borbi protiv nje. Osim toga, postoje izvještaji da bi Sjedinjene Države mogle odgoditi povlačenje svojih vojnika iz Afganistana, gdje je brutalni rat protiv vlade omogućio Talibanu da dobije teritorije i omogućio aktivnost ISIS-u. ISIS se također probio i u Pakistan.
Element religije u skobima vrlo je zastupljen na Bliskom istoku, što je glavni razlog zašto je bilo tako teško smiriti situaciju. Raskol među sunitima i šiitima poznat je i davne 632. godine kada je umro poslanik Muhammed a.s. bez upute o tome kako islamska zajednica koja se brzo širila treba da izabere onog koga će slijediti. Šiiti su vjerovali da bi pozicija trebala ostati u Poslanikovoj užoj porodici i podržali su Aliju ibn Ebi Taliba, poslanikovog rođaka i zeta. Sunije su podržale izbor starijih članova zajednice, Ebu Bekra koji je služio kao poslanikov bliski savjetnik.
Danas, većina od 1.6 milijardi muslimana na svijetu su suniti. Široko su rasprostranjeni po ogromnom prostranstvu koje se proteže od Maroka do Indonezije. Nakon desetljeća migracija u Europu i Sjevernu Ameriku, postoje i jake sunitske zajednice u nekoliko zapadnih zemalja.
Broj šija je oko 225 miliona i oni su geografski mnogo kocentriraniji. Iran sa 83 miliona, država je sa najveći većinskim šiitskim stanovništvom, Pakistan sa 30 miliona i Indija sa 25 miliona. Šiitski polumjesec koji podrazumijeva Iran, Afganistan, Azerbejdžan, Irak, Pakistan i Tursku, čini 70 % od ukupnog broja stanovnika koji pripadaju ovoj sekti.
Ovaj geografski raspored rezultat je niza historijskih nesreća, kombinacija osvajanja i konverzija. Iako je islam stigao u Iran putem osvajanja u periodu od 637. do 651. godine, u državi nije službeno zavladao šiizam skoro čitav naredni milenijum. 1501. godine izvršen je poduhvat prisilne konverzije sunitskog stanovništva u zemlji suvrijeme šaha Ismaila i Safavidske dinastije.
Šiizam se širi kroz Južnu Aziju kao rezultat ponovljenih vojnih upada perzijskih vladara u Afganistan i Indiju. Danas je populacija ovih regija nastanjuje urbana područja i uglavnom se sastoje od potomaka vojnika i drugih državnih funkcionera koji su ostali iza u osvojenim teritorijama. Suniti su se prvi put proširili preko Južne Azije od strane sufija od kojih je većina došla iz centralne Azije i propovijedala tolerantniji i inkluzivniji oblik Islama nego što je bio na Arabijskom poluotoku. Ali rastući utjecaj Saudijske Arabije nakon 1970-ih godina, kada su vrtoglave cijene nafte povećavale bogatstvo u zemlji, pomogao je širenju vehabijske sekte. Osim toga što privlači milione muslimanskih radnika iz Južne Azije, Saudijska Arabija je finansirala osnivanje vehabijskih medresa duž granice između Afganistana i Pakistana.
Studenti u Afhanistanu i Pakistanu proizvodi su ovih seminara, kao i milicije kao što su Lashkar-e-Taiba i Lashkar-e-Jhangvi koje su pripremile napade na vjerske objekte u Indiji.
Današnja previranja odraz su sukoba teoloških i političkih pogleda na svijet. Konzervativni suniti, odnosno pristalice fundamentalističkog vehabizma, favorizuju teokratsku autoritarnu vladavinu, dok umjereniji suniti preferiraju liberalni i sveobuhvatni politički sistem. Isto je i sa šiitima. Iran je dugo osto zarobljen u teokratskoj vladavini, ali čini se kao da se uskoro bliži reforma. Da li se sektaške podjele ikada mogu premostiti, najvjerovatnije zavisi od toga da li reformisti mogu dobiti dovoljno utjecaja u oba tabora. Ukoliko ne, sukob će se i dalje nastaviti i bjesniti i ubrzavati raspad sadašnjeg regionalnog poretka.
Autor je nekadašnji ministar finansija Pakistana i jedan od potpredsjednika Svjetske banke.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.