Jangija iz ugla svjedoka požara fra Leonarda Čuturića

951

Svjedok požara, fra Leonardo Čuturić – bio u učiteljskoj službi u Franjevačkoj gimanziji u Visokom od 1904-1912.; u svojoj „Autobiografiji“ koja je izašla nedavno (2016.) piše:

Veliki požar u Visokom “…iza ponoći izbio je nezapamćen požar u gradu Visokom, od kojeg je palo žrtvom oko 400 krovova. Vele, da je požar nastao od toga, što je neka žena ostavila u mutvaku zaprećanu vatru, od koje se plamen rodio, okolinu zahvatio i dalje raširio. Svi ukućani iz gimnazije poletili su na mjesto požara, da pomažemo pri spasavanju. Prenijeli smo iz mnogih kuća pokućstvo u sigurne zgrade, iznosili nemoćne, pomagali mjestimice lokalizirati napredovanje požara, koji se divljački širio. Da nijesu vlakom doletili alarmirani vatrogasci iz Sarajeva i Zenice, bila bi izgorila cijela varoš. Kad sam sutra dan obilazio garište i upozorivao pogorelce muslimane, da su bar sada uvidili potrebu osnutka vlastitog vatrogasnog društva, dobaci jedan: „Sad je do ku.. to društvo“. Odmah se formirao građanski odbor za prvu pomoć pogorelaca i za daljnju brigu oko izgradnje njihovih kuća. Ispred Franjevačke gimnazije su poslali u odbor mene, koji sam od Glasnika davao odboru milodare, jer je predsjednik kolegija slabo stajao sa novcem. Već se na proljeće poduzela velika građevna akcija oko ponovnog podizanja Visokoga. Izgrađene su cijele nove ulice koje su dale prijatniji izgled dotada posve turskoj varoši. Kamo sreće, da su onda izgorile one sredovječne smrdljive „tabane“ (primitivne strojarne kože), koje je svaka državna vlast tolerirala jedino pored osjetljivih i konservativnih muslimana, vlasnika i radnika tih tabana. U izgradnji Visokoga gotovo je sve doprinijela država, koli materijalom, toli radom i novcem. I opet su Turci bili proti Švabi!….”