Jasmin Džemiđić: BiH ima dušu, dokaz su dobri ljudi

977

Jasmin Džemiđić je jedini ”sit down” komičar u Bosni i Hercegovini, rođen je sa dječijom paralizom, a vidjevši na internetu oglas za komičara-amatera, počinje njegov angažman u Magacin Kabareu kako i postaje bh. legenda.

Sebe naziva “multipraktikom” jer su njegove mogućnosti velike, bez obzira što je u invalidskim kolicima. On ne želi da bude inspiracija i ne pristaje da bude “hvaljen” jer se jutros probudio, zapamtio svoje ime i izašao iz kuće na kafu – “To nije uspjeh, uspjeh je ostvariti nešto, ostaviti trag i ne vjerujem u to ‘biti drugačiji’ – svi smo jednaki. Ja jesam osoba sa posebnim potrebama, ali svi imamo iste ili slične ciljeve, želje, samo su mogućnosti drugačije. Put koji nam se nameće je možda teži, a možda i lakši.”

Svoju motivaciju pronalazi u ljudima oko sebe, u dobrim ljudima koji ga tjeraju da svojim načinom života uspije. Njegov cilj ili motiv nije da inspiriše već da razveseli što više ljudi – ” Želim da bar na trenutak dok traje predstava ljudi zaborave na probleme koje imaju jer ih svi imamo – živimo u Bosni i Hercegovini. Problem jednako Bosna i Heregovina.”

Jasmin želi da bude primjer. Svojim riječima i djelima želi pokazati osobama sa invaliditetom da pozitivnije gledaju na sebe, svoj život – da se ne zatvaraju u četri zida, da se bave nečim što najviše vole. – “Ne vjerujem da ne postoji osoba koja nije u nečemu dobra, svi smo dobri u nečemu. Potrebno je da se otkrijemo, da nas neko potakne. Moj uspjeh je barem jednu osobu sa invaliditetom izvući iz kuće.”

O tome kako uspjeti Jasmin kaže: “Uspjeti tako što budeš uporan. Motivišu me kada mi kažu da nešto ne mogu, to me pokrene, ali i to su faze – sa petnaest godina sam mislio da od mene nema ništa i onda vidiš situaciju koja je gora od tvoje, a čovjek ima razlog da se smije i veseli i onda kažem sebi: ‘Možeš sam od tačke A do tačke B i tu su ljudi koji te vole.’ – Smijehom sve prekrijem i bude dobro.”

Govoreći o problemima našeg društva, Jasmin smatra da je neznanje jedan od glavnih. – “Ne treba se praviti da sve znamo da znamo ljude i okolnosti, treba da se informišemo o stvarima koje nas interesuju, koje su nam potrebne, stalno trebamo tražiti nove i korisne informacije, a to nam Google i omogućava.”

Smatra da život u Bosni i Hercegovini nije na zavidnom nivou te da imamo problem nepoštivanja čovjeka, ali ga ohrabruje svijest građana koja postoji.

“Svijest bh. građana postoji, ako izuzmemo političare, kod njih nema svijesti, totalno su u nesvjesnom stanju. Političari se bude kada im pokažemo euriće i opet na spavanje. Građani parkiraju na trotoarima, rampama, ali je više onih koji imaju osjećaj prema osobama s invaliditetom. Naši gradovi su u velikoj mjeri neprilagođeni za osobe sa invaliditetom, ali humanost, ljudskost građana pomaže da prevaziđemo barijere.”

Arhitektonske barijere su problem sa kojem se osobe sa invaliditetom najčešće suočavaju i tu je najviše i vidljiva diskriminacija. – “Osnovne, srednje škole i fakulteti nisu prilagođeni i to je kao da kažu: ‘Šta će završavati škole, fakultete, neće ih ni zaposliti’, arhitektonske barijere se isprepliću sa barijerama u ljudskim glavama. Neki u našem društvu razmišljaju na način: ‘On je osoba sa invaliditetom – on ne može ništa.’ Ja sam želio tu sliku promijeniti. Bilo je jako puno prepreka, ali sam zaista imao sreće. Ljudima u Magacin Kabareu nije bilo bitno to što sam ja u kolicima. Oni su vidjeli kvalitet koji ja imam, jednostavno su mi pružili priliku.”

“Osobe sa posebnim potrebama nisu uključene u idejna rješenja, čak i kad žele da “pomognu” ne traže našu pomoć – stave rampu od 45 stepeni pa mi treba planinarska oprema da se ‘popnem’ “,  objašnjava kroz smijeh Jasmin.

Svojim nastupima pokušava osvijestiti publiku i ukazati na probleme, a kaže – “Prvenstveno pomažem sebi, a tako pomažem i ostalima.”

Za kraj nam je rekao da je istina kako Bosna i Hercegovina ima dušu, to vidi svaki dan u dobrim ljudima i zbog njih vjeruje da će se problemi riješiti i dodaje – “Ako smo već drugačiji – biram da budem bolji drugačiji.”