Jasmin Mehić omladinski radnik iz Zavidovića: Vlast mora da ulaže u mlade, svaka osoba je bitna – nemamo luksuz da gubimo ljude

Nakon odlaska u stečaj preduzeća, koje je zapošljavalo najveći broj radnika u Zavidovićima IP “Krivaja”, ova općina gubi svog najvećeg giganta drvne industrije. Krivaja je tada ubila radnu snagu starije populacije, ali danas se rađa aktivizam mladih u ovoj maloj općini. U nastavku vam donosimo priču o čovjeku koji pokreće i vodi aktivizam mladih u Zavidovićima i koji je zaposlen kao omladinski radnik zadužen za rad s mladima, za projekte s mladima u Agenciji lokalne demokratije Zavidovići.

Za Visoko.co.ba piše: Fatima Klinčević

Jasmin Mehić, rođeni Zavidovićanin, koji nakon završene Opće gimnazije u Zavidovićima upisuje Pravni fakultet u Sarajevu, zahvaljujući svom radu postao je primjer za omladinski aktivizam u svojoj lokalnoj zajednici.

“Bio sam ubijeđen da je Pravni fakultet u Sarajevu relevantniji po bodovanju i zanimljiviji za poslodavce od drugih fakulteta iste struke u našoj državi, ali sam se prevario. Uopće se u našoj državi ne gleda gdje ste završili fakultet, ko su vam profesori, kako ste položili ispite. Vidimo da se osobe koje su završile privatne fakultete po raznim provincijama priznatije od državnih jer su zaposlenje u struci pronašli prije od ovih sa državnog fakulteta”, rekao je Jasmin za Visoko.co.ba.

Iako je, prema struci, diplomirani pravnik, zbog nedostatka posla u struci, spletom sretnih okolnosti, svoj posao, zanimanje i ljubav pronašao je u nevladinom sektoru. Dodao je i da je sve vrijeme bio vanredni student, što je uzrokovala brojna odricanja.

“Ja sam bio vanredan student pa sam većinu svojih predavanja propustio. Živio sam u Zavidovićima i na ispite sam išao vozom, poranim ujutro u 4:30 pa vozom za Sarajevo. U Sarajevo stignem oko 7:00, pa na Čobaniju na pitu krompirušu, kupim žvake na trafici i na kafu u Platon. Više puta sam znao učiti nešto što uopće nije bilo za ispita, jer sam propustio predavanja, nisam znao koja poglavlja ne treba pripremati, znao sam doći na ispit, a da uopće ne znam ko je profesor, jer nisam bio na predavanju. Jedne prilike sam na isti način došao u Sarajevo ujutro, a ispit sam odgovarao u 22:00 sati istog dana. Cijeli dan smo čekali ispit, a i tada sam odgovarao jer sam pokucao i zamolio profesoricu da me ispita. Žena se nasmijala kada sam joj rekao da moram na voz u 22:30 sati, jer idem nazad za Zavidoviće”, istaknuo je Jasmin.

Visoko.co.ba: Koji su osnovni razlozi da ste odabrali rad sa mladima?

“Splet nekih sretnih, nepredviđenih okolnosti me naveo na taj put. Fakultet sam završio 2012. godine, odradio sam volonterski staž u Općini Zavidovići, a nakon toga četiri godine sam bio bez posla. U tom periodu traženja sebe, pronalaska sebe, počeo sam sa pisanjem knjige, koja je ugledala svjetlo dana u martu 2017. godine. Na dan promocije dobio sam poziv od prijatelja iz Sarajeva, koji me je pitao da li bi radio na jednom projektu, što sam i prihvatio jer moramo se snalaziti da preživimo. Ne pita mene niko jesam li pravnik i imam li za hranu i režije. Tako da ovaj posao nisam birao ja već je on izabrao mene”.

To da ipak nije zaposlen u svojoj struci vidi kao blagodat, jer njegova struka je “ograđenih” pravaca dok NVO sektor i rad s mladima je maštovitiji, širi i puno veći.

“Čak smatram da je rad s mladima i odgovorniji, te se na takav način i odnosim prema ovom pozivu. Ovo je poziv, a ne posao. Ovo je jedan od najtežih poslova, jer pokušavam da mladima otvorimo vidike, da razmisle o drugim perspektivama i refleksijama, da se pokrenu, da sami stvore sebi uslove za život”, kazao je Jasmin.

Visoko.co.ba: Da li i koliko zbog toga krivite vlast i sistem jer su oni odgovorni za nepotizam koji danas nažalost pronalazimo u bh. društvu?

“Svaku vlast u zadnjih 25 godina smatram odgovorom za neuspjeh za rad s mladima. Mladi su prepušteni sami sebi i ako nemaju podršku, propadaju. Ponegdje se pronađe “vidra” koja se snađe, ali generalno glavna pokretačka snaga društva propada. Dvadeset i pet generacija, a to je čitava mjerna jedinica u historiji, je upropašteno. Omladina nema sadržaja, ne nudi im se kvalitetan sadržaj, nudi im se kič, šund i opijati. Kombinacijom porodične nebrige, školskog nefunkcionisanja i zanemarivanja, čast izuzecima, i nedovoljnim angažmanom vjerskih zajednica i organa reda mi omladinu prepuštamo na vjetrometinu. Naravno, vlast i ne želi da ima aktivnu omladinu, jer oni biraju podobne, ove sa privatnih škola i fakulteta, kako bi postojeće stanje zadržali. Njima ne treba promjena”.

Jasmin nam je istaknuo i da se aktivizam mladih budi, ali da je vrlo malo građanskog aktivizma. I ako postoje pojedinci, grupe i udruženja spremni za rad, to vidi nedovoljnim, jer problem malih sredina je taj što i kada postoje aktivni mladi u srednjoj školi s kojima je moguće raditi, oni nakon srednje škole odlaze u veće gradove da pronađu sebe.

O aktivnostima na kojima radi Jasmin nam je kazao da su šarolike:

“U okviru ALD-a radimo aktivnosti koje su sastavni dio projekata, a koje su slobodno mogu reći već tradicionalne u Zavidovićima, poput međunarodne atletske trke Vivicitte, odbojkaških i košarkaških turnira između ekipa iz Zavidovića i Italije, Strani Vari – međunarodni omladinski ljetni centar za djecu, zatim podrška smo UG Sigurno mjesto i UG Ceker pri njihovim aktivnostima, Orti famigliari (Porodične bašte) – projekti sa poljoprivrednicima, Vijeće mladih Općine Zavidovići, zatim radim pri IOM-u sa mlađim i starijim mladim osobama, te roditeljima. U sve ove aktivnosti uključujemo i naše osnovne i srednje škole, tako da je dijapazon djelovanja poprilično širok”.

Na pitanje da li vidi nadu za bolje sutra u omladini današnjice, Jasmin nam je odgovorio:

“Nadu za bolje sutra u omladini današnjice vidim ili se nadam da vidim. Mislim da ima puno potencijala u našoj omladini, koju je potrebno usmjeriti da energiju troše na pozitivne priče. Postoje organizacije koje rade veoma dobar posao sa mladim ljudima, jer očigledno je to pravi način da se omladina ne ostavlja sama sebi. Ovo je dugotrajan proces, s tim što vlast nema smjer djelovanja s mladima u narednom periodu. Puno je primjera mladih da se može uspjeti, samo je potrebno mlade pravilno savjetovati, dati im potrebnu neformalnu edukaciju i sadržaj. Na taj način mladi bi bili “bačeni u vatru” iz koje bi se isprofilirali te postali korisni zajednici i društvu”.

Visoko.co.ba: Vi najviše radite sa mladima, više i od vlasti kojoj je to obaveza, naročito sada kada vidimo u kakvom se stanju nalaze mladi, pa recite nam šta smatrate najvećim problemima mladih danas?

“Možda zvuči malo pretenciozno, ali mladi ne znaju šta hoće. Mladi nemaju izražen stav, generalno nemaju cilj koji su odredili i kojem idu. Većina mladih je letargična, nemaju volju za pokretanje i smatraju da im je neko nešto dužan, da će im neko nešto obezbjediti kao radnicima u normi kojima neko pripremi šta, kako i koliko da rade. Nema toga. Moramo mlade naučiti da se pokrenu, moramo ih motivisati i to početi što prije, jer puno je vremena potrošeno. Također, moram napomenuti da je u zadnje vrijeme skoro svaka lokalna vlast obezbijedila u budžetu sredstva za pokretanje i animiranje mladih, ali da to ide za sada sporo, lijeno. Nadam se da će se i mladi pokrenuti, a vlast da poveća sredstva za mlade. Vlast mora da ulaže u mlade. Svaka osoba je bitna – nemamo luksuz da gubimo osobe”.

Visoko.co.ba: Da li mislite imaju li mladi dovoljno dobre argumnte za odlazak ili je to postalo samo trend, a pravi razlozi su nestali, jer se mladi ne bore za ostanak u svojoj zemlji?

“Sve te konstatacije su po meni tačne. Mladi imaju dovoljno dobrih argumenata za odlazak, to je i trend, ali i nema pravih razloga jer se mladi ne bore za ostanak. Baziraću se na svoju lokalnu zajednicu koja je među većim u državi, po površini i mladi žive skoro na svakom njenom teritoriju. Postoji veliki antagonizam među omladinom iz različitih dijelova općine – nema kontakta, nema zajedničkih tačaka, malo je druženja i upoznavanja. Mladi imaju razloge da odu jer ovdje nama puno posla, nema ponude, a i oni što rade to rade za minimalnu platu. Također, ukoliko imate priliku da vidite kako se zarađuje vani ili saznate, tada odlazak postaje trend jer mnogi mladi požele da zarade puno i da voze dobra auta. Ja smatram da postoji dovoljno prostora i načina da se zarade pristojni novci koji mogu zadovoljiti uslove za ostanak u našoj zemlji”.

Kazao nam je i da on bira ostanak jer, kako navodi, puno je uložio da bi otišao, ne može i ne želi da bude građanin drugog reda, jer voli svoju domovinu i svoj narod čak i kada ga, a to rade često, povređuju. Dodao je da voli protisak, jer dijamanti nastaju pod pritiskom.

“Biram ostanak jer sam ponešto i vidio vani pa mi se nešto i ne sviđa, jer ja volim nas. No, nikad ne reci nikad jer životne prilike mogu biti nemilosrdne pa da moram otići. Iako bih veremio”.

Visoko.co.ba: Dakle Vaš posao jesu mladi, da li to smatrate olakšanjem ili je možda rad s njima i prevelika odgovornost ?

“Prevelika odgovornost, zamor ali istovremeno i radost. Ponekad se pitam dragi Bože što ovo meni treba, mogu i ja sjedit u kancelariji ili kući i zažmiriti, praviti se da nemam odgovornost, ali ja znam da sam dužan da pomognem kome god mogu, posebno mladima jer najpovodljivije su mlade osobe. Rješenja u mobilnosti mladih su u državi, a i izvan, otvaranje omladinskog centra sa angažovanim animatorom, edukacija i ulaganje u mlade”.

*Tekst autorice Fatime Klinčević nastao je u okviru projekta “Omladinski novinari na putu ka profesionalnoj karijeri”, koji zajednički realiziraju Udruženje za socijalni, kulturni i kreativni razvoj “Zora” iz Zenice i redakcija portala Visoko.co.ba.

Projekt je podržan od USAID-ovog Programa za osnaživanje nezavisnih medija (IMEP), a kojeg implementiraju Centar za promociju civilnog društva (CPCD) i Otvorena mreža.

Visoko.co.ba/Fatima Klinčević