Jasna Diklić: Kultura u pandemiji je kao živi organizam na aparatima, jedva preživljava

Istaknuta bh. glumica Jasna Diklić i direktorica Juventafesta s nestrpljenjem čeka ovogodišnji 8. Internacionalni festival srednjoškolskog teatra koji će se održati od 9. do 13. septembra u Centru kulture i mladih u Sarajevu. A dok čega, bh. glumica za Klix.ba je govorila o svojim ulogama, te o stanju u kojem se nalazi kultura u vremenu pandemije.

Razgovor smo počeli s njenom posljednjom ulogom u dugometražnom filmu “Pun mjesec”, bosanskohercegovačkog reditelja Nermina Hamzagića.

“To je bilo sjajno iskustvo za mene, sarađivati s mladim rediteljem, kome je to bio prvijenac. To je izuzetno talentovan čovjek. Radili smo iz želje da zajedno s njim napravimo jedan pravi bh. film koji nije imao nikakve velike finansijske podrške niti je imao ljude izvan BiH koji su na bilo koji način učestvovali u filmu. Jako je dobro prihvaćen u javnosti, pozitivne kritike i moj zadatak glumački je meni bio jako blizak tako da sam zaista to uradila s posebnom emocijom”, priznaje Diklić.

Svaki glumački zadatak je, smatra, u segmentima, kreativan na svoj način.

“Naravno, ima uloga koje sam radije igrala nego neke druge koje su mi davale osjećaj sigurnosti, da sam to odigrala na pravi način. Kada bi mogla od svake uloge uzeti pomalo i napraviti neki mozaik, to bi bila idealna uloga koje bi se rado sjećala”, iskrena je glumica.

S obzirom da je prošle godine obilježila 50 godina rada, pitali smo je otkud toliki entuzijazam i želja za radom, te na šta je najviše ponosna.

“Moja najveća pobjeda je kontinuitet, jer ovaj posao je jako naporan za ženu. Teško je biti glumac, a pogotovo glumica u ovim uslovima. To je posao koji nema svoje vrijeme, klišeizirane angažmane, sve je iz dana u dan, iz uloge u ulogu, sve počinje od nule, potrošimo se često i jako je turbulentno. To su sve usponi i padovi”, iskrena je Diklić.

Kultura je nakon turizma, kaže nam, najpogođenija grana u pandemiji koronavirusa.

“Stanje u kulturi je stvarno nezavidno u ovim situacijama, jer to je prije svega interakcija s ljudima, u tome opstaje teatar, to je je umjetnost koja okuplja ljude oko neke ideje, projekta…Nikada to ne uspijeva na online formatima i to je ta ljudska potreba da se živom riječi doživi nešto što treba da se kaže sa scene. To je kao prekid živog organizma koji je na aparatima i jedva preživljava. Iskreno se nadam da će se s većom energijom ući u period kada prestane pandemija. Čini mi se da jedino vakcina može da to zaustavi i da krenemo ispočetka”, zaključila je Diklić.

Visoko.co.ba/klix.ba