PreporukaKako da znaš da li treba da ideš kod psihijatra ili psihologa

Kako da znaš da li treba da ideš kod psihijatra ili psihologa

Pitajte prosečnu osobu koja je razlika između psihijatra i psihologa, i velike su šanse da ćete čuti mešavinu naoko impresivnih naklapanja — uglavnom izvučenih iz medicinskih serija od kojih je većina pogrešna. Ako ni vi niste sigurni u čemu je razlika, nemojte biti nesrećni: “Mediji po pravilu ovo potpuno zajebu”, kaže Mišel Njumen, profesorka psihologije sa Univerziteta Pen Stejt. “Svaka božija televizijska serija ili film koji sam gledala sugeriše da ako želite terapiju, treba da idete kod psihijatra”, kaže Njumen. A to prosto nije tačno.

KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU PSIHIJATRA I PSIHOLOGA?

Na najvišem nivou, psihijatar je doktor medicine koji može da vam prepisuje lekove. “Psihijatri pohađaju četiri godine medicinskog fakulteta nakon što apsolviraju, a obučeni su u svim granama medicine”, kaže Ketrin Braunlouv, psihijatar Medicinskog centra Veksner pri Univerzitetu Ohajo Stejt. “Posle završenog medicinskog fakulteta, psihijatar pohađa specijalistički program iz psihijatrije, gde uči veštinu procenjivanja mentalnih bolesti kao i medicinskog lečenja mentalnih zdravstvenih problema.”

Psiholog je, s druge strane, neko ko je doktor nauka ili doktor psihologije, u zavisnosti od toga da li je njegova specijalnost iz oblasti istraživanja ili kliničke prakse. “Psiholog je obučen da sprovodi psihoterapiju zasnovanu na dokazima i vrši psihološke procene”, kaže Njumen. Ova obuka obično traje deset godina i usredsređena je isključivo na prepoznavanje i lečenje mentalnih poremećaja uz pomoć nemedicinskih metoda (što će reći, terapija razgovorom, a ne lekovima).

Uobičajeno je da ljudi razlikuju psihijatre od psihologa kao lekar/lekovi naprema doktor/psihoterapija. Ali realnost je malo komplikovanija od toga. Na primer, postoje situacije u kojima psiholozi mogu da ispišu recepte za lekove, kaže Džerard Sanakora, profesor psihijatrije iz Škole medicine na Jejlu. “Postoje i mnogi psihijatri uglavnom specijalizovani za psiho-terapiju i koji obično ne ispisuju lekove”, dodaje on.

Provedite malo vremena u razgovoru sa psiholozima i psihijatrima, i čućete profesionalni ponos pomešan sa (veoma blagom) pakošću. “Teže je upisati se na klinički program psihologije nego na medicinski fakultet”, kaže Njumen (psihološkinja).

U međuvremenu, Mišel Riba — lekarka, psihijatar i klinička profesorka na Univerzitetu u Mičigenu — ističe da su i psiholozi i psihijatri obučeni da vam pruže psiho-terapiju. Ali dok se psiholozi usredsređuju na ponašanje, “psihijatri se usredsređuju na čitavu osobu, uzimajući u obzir biologiju, neurohemiju, psiho-društveni istorijat i druge zdravstvene probleme i lečenja kojima je pacijent izložen.”

KAD TREBA DA IDETE KOD PSIHIJATRA, A KAD KOD PSIHOLOGA?

Dakle, kod koga treba da idete? “Ako znate da želite da uzimate lekove ili su vam preko potrebni, treba da idete kod psihijatra”, kaže Njumen. “Ako vas zanima psihoterapija, možda vam je bolje da idete kod psihologa.” Ona dodaje da psihoterapija “zahteva motivaciju da se promenite i spremnost da marljivo radite na svojim problemima.” Uzimanje lekova, s druge strane, zahteva malo truda, ali uz njega ide više nuspojava. “Takođe, ako prestanete s uzimanjem lekova, problemi će se vratiti”, dodaje Njumen, “dok psihoterapija treba da nauči ljude veštinama koje oni mogu da nastave da koriste nakon što se lečenje završilo.”

Upitana kakva to stanja obično zahtevaju posetu psihijatru za razliku od psihologa, ona kaže da teške mentalni bolesti kao što su bipolarni poremećaj, psihoza ili šizofrenija u sastavu lečenja zahtevaju lekove. S druge strane, depresija i anksioznost su dva stanja koja često ne zahtevaju lekove i za koje je možda bolja psihoterapija, kaže ona.

Ali ovo su veoma opšte generalizacije. Sanakora ističe da se većina mentalnih bolesti smatra “dijagnozama ekskluzije”, što znači da ne postoji apsolutno pouzdan test kojim može da se utvrdi da li su simptomi neke osobe 100 odsto rezultat specifičnog mentalnog poremećaja. “Mnogi od istih simptoma koje viđamo kod depresije može da izazovu hipotireoza, neki rakovi, procesi infekcije ili neki neurološki poremećaji”, kaže on. Neko ko je obučen da prepozna i razlikuje osnovne faktore — psihijatar, na primer, ali i lekar ili lekar opšte prakse — možda je bolji prvi izbor kad pokušavate da ustanovite uzrok problema, kaže on.

Braunlouv se slaže. “Kad neki pacijent ima komplikovan istorijat bolesti, neurološke probleme ili je akutno bolestan i možda mu treba intenzivno lečenje, najbolje bi bilo početi sa psihijatrom”, kaže ona. Psiholozi, s druge strane, obično su obučeniji za procenu ili dijagnozu bolesti koje su isključivo mentalne ili psihološke prirode, kaže ona. “Psiholozi takođe drže terapije za parove, porodice i grupe, za šta psihijatri nisu specijalizovani”, dodaje ona.

I da sumiramo sve ovo, psihijatar je doktor medicine koji može da prepisuje lekove i koji ima široko medicinsko obrazovanje. Psiholog je doktor nauka ili doktor psihologije koji je uže stručno obučen za dijagnozu mentalnih poremećaja i njihovo lečenje terapijama bez upotrebe lekove. Ako i dalje niste sigurni koji je za vas, pronađite ordinaciju koja drži oba. “Psihijatri i psiholozi obično tesno sarađuju i mogu da vas upute jedni kod drugih da bi uvrstili raznovrsne metode u plan lečenja nekog konkretnog pacijenta”, kaže Braunlouv. Drugim rečima, za koga god da se odlučite, verovatno ćete na kraju završiti u pravim rukama.


Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.

NAJNOVIJE