Kako žive i rade bh. prevoditelji: Jasenka Kratović o jezicima, prilikama i zaradi

101

Foto: T. S./Klix.ba

Autorica Jasenka Kratović prevodilaštvom se bavi skoro tri decenije, a svojevrsna kruna desila se u decembru u sklopu izložbe “Ej, kako ti zvuči?”. Sa Jasenkom smo razgovarali o svim prednostima i manama ove profesije.
Kratović se prevodilaštvom počela baviti davne 1992. godine. Počela je agresija na našu zemlju i preko prijatelja koji se bavio prevođenjem Jasna je upoznala ekipu stranih novinara koji su primijetili da solidno govori engleski jezik i predložili joj da radi nekoliko dana za njih kao prevodilac. Od tada pa do dan danas Jasenka se bavi prevodilaštvom.

“U ratu se sve obrnulo, a ja sam zahvaljujući poznavanju stranog jezika došla u situaciju da mogu zaraditi nešto novca za svoju porodicu i upoznati mnoge zanimljive ljude i kroz njih svjetove iz kojih su dolazili. Bio je to i svojevrstan začin teškoj, ekstremnoj, ali i emotivno beskrajno intenzivnoj situaciji koju smo živjeti tih godina. Ubrzo je došao i studij žurnalistike, a ja sam opet upoznala nove ljude i počela sarađivati za tadašnji radio Studio 99. I opet sam, zahvaljujući poznavanju stranog jezika, pratila brojne strane medije i njihove vijesti prevodila za našu, domaću publiku. U ratu smo nekako smatrali da je stvar časti, dostojanstva i preživljavanja ne zaostati za svjetskim dešavanjima, i ako ništa biti bar upućeni u njih. To je taj duh koji nas je tada održao i koji mi sada često nedostaje”, kazala je na početku našeg razgovora Jasenka Kratović.

Život u Italiji

Nakon rata Jasenka je otišla živjeti u Italiju. Tamo je studirala engleski i španski, a magistrirala je sociolingvistiku, radila, družila se, živjela, putovala i počela sanjati, misliti i doživljavati svijet na jeziku zemlje u kojoj je tada živjela.

Danas Jesenka prevodi uglavnom s italijanskog i engleskog jezika, no dobro se snalazi i kada je španski jezik u pitanju. Do sada je prevela nebrojano tekstova, pa je uz mnogo stručnih tekstova prevela i dva književna prevoda s italijanskog jezika “Herojska mjera“ italijanske autorice Andree Marcolongo, te roman bosansko-italijanske autorice Elvire Mujčić “Deset šljiva za fašiste“. Trenutno su obje knjige, kaže nam, u procesu uređivanja.

“Književni prevod je nešto gdje imate veliki prostor da izrazite svoju kreativnost, pa je samim tim i jedno područje slobode za prevodioca gdje tečnost, duh i emocija mogu preuzeti prednost jezičkoj preciznosti. Književni prevod je mjesto gdje spajate kulture, ljude, običaje, emocije i pretvarate ih u nešto univerzalno. Ali sloboda je uvijek mač s dvije oštrice, jer nekada možete otići u svemu tome i predaleko, nekad nedovoljno daleko, a prevodilac uvijek ima ogromnu odgovornost da ispoštuje do kraja stil, misao i svijet autora kojeg prevodi. Zato je književni prevod istovremeno i najljepši i najteži”, kazala je Jasenka.

Jasenka Kratović (Foto: T. S./Klix.ba)

No Jasenka kaže da ne bježi ni od stručnih prevoda. Plaćeniji su, kaže nam, a i vode nas u svjetove i teme kojima se drugačije ne bi približili ili naučili o njima. Kazala nam je i kako je za prevodioca obrazovanje i načitanost jako bitna stavka. No uvijek mora postojati i određeni dar, a ne samo dobro poznavanje jezika.

“Danas se u svijetu i izdaje i prevodi mnogo toga, sve je ubrzano, pa i sami rokovi za prevođenje. Brzina je često neprijatelj kvaliteta u svim segmentima života, i toga smo svjesni. Zato nam se svima i dešava da zadnjih godina nalijećemo na prevode koji nas bukvalno nerviraju jer su loši. U ovom našem regionalnom postratnom periodu trči se u taj neki lingvistički purizam različitih varijanti, čime se svakako ograničava i kreativni izraz i sloboda prevodioca, a kvalitet teksta koji se prevodi pri tome pati. Prilično sam ponosna na činjenicu da mi nikada do sada niti jedan tekst nije vraćen na reviziju, bilo da sam ga prevodila na bosansku, srpsku, hrvatsku ili crnogorsku jezičku varijantu. Iz čega zaključujem da je taj problem purizma danas isključivo politički, a obični ljudi ili klijenti jednostavno osjećaju da li im je nešto dobro, jasno i jezički tečno ili ne”, kazala je.

Savremena tehnologija i prevodilaštvo

Kaže nam kako posao prevoditelja često nije uopće lak i da je poteškoće na koje nailazi često znaju iznervirati i naljutiti ali kada pronađe rješenje, ponosna je i na sebe i na svoj maternji jezik.

“Divan je osjećaj kada postignete isti efekat i sasvim prenesete neko značenje. U rijetkim trenucima desi se i to da prevod zvuči bolje nego original, jednostavno zato što je naš jezik u nekom određenom segmentu kojim se u tom trenutku bavimo precizniji ili slojevitiji. I tad ste baš ponosni i na svoju vještinu, a i na svoj maternji jezik”, rekla nam je.

Jesenku smo pitali postoje li neke tehnike uz pomoć kojih može brže i lakše prevoditi.

“Pa i ne baš. Nema dobrog rezultata na brzinu. Mada naravno godine rada, iskustva, učenja, pisanja i čitanja, kao i u svakom drugom poslu, ubrzavaju i rad prevodioca i čine ga lakšim”, rekla je.

Vjeruje kako će za profesijom prevoditelja uvijek biti potrebe, te da savremene tehnologije ne mogu ugroziti već samo pospješiti.

“Danas možete živjeti bio gdje na kugli zemaljskoj i slati svoje pisane prevode tamo gdje zatreba, i to je naravno velika olakšavajuća okolnost. Imamo i mnoštvo dobrih online rječnika i korisnih jezičkih web stranica koje olakšavaju i dosta ubrzavaju cijelu stvar”, kazala je Kratović.

Jasenka Kratović (Foto: T. S./Klix.ba)

 

Dodala je da uvjeti rada prevodilaca u našem društvu prate uvjete rada generalno.

“Da imamo više velike industrije, vlastite proizvodnje, izvoza, da prevodimo više knjiga i za veće tržište, posla bi bilo više i bio bi bolje plaćen naravno. A do tada mislim da prevođenje ostaje većini nas ipak posao kojim se bavimo uz još nekoliko drugih poslova da bismo mogli zaraditi za život. Poznajem tek nekolicinu ljudi u ovoj zemlji koji žive isključivo od ovog zanimanja”, kazala je Kratović na kraju našeg razgovora.

 

Visoko.co.ba/klix.ba

Komentari

komentara