Književnica Merima Handanović: Ne pišem poeziju, ja tako dišem

Književnica iz Zenice Merima Handanović koju je bh. javnost mogla upoznati zahvaljujući zbirkama poezije “Kihoteske” i “Sančopatenske”, promovirala je 9. septembra stručnu knjigu iz oblasti lingvističke stilistike “Jezik i stil Arsena Dedića” koja se bavi djelom jednog od najznačajnijih pjesnika hrvatske postmoderne.
Naime, stručna knjiga “Jezik i stil Arsena Dedića” nastala je kao prošireni i izmijenjeni magistarski rad koji je Handanović obdbranila na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pod naslovom “Lingvostilistička analiza poetskog diskursa Arsena Dedića” u mentorstvu prof. dr. Hasnije Muratagić-Tune.

“Radi se o prvom stručnom djelu koje se bavi poezijom Arsena Dedića na ovakav način. Moja je želja bila da otvorim knjigu naučnog pisanja o Dediću. Mislim da sam uspjela u tome, a dalje neka nastave drugi”, kazala je Handanović.

Kaže da je kroz godine iščitavanja Arsenove poezije koja nije otpjevana došla do zaključka da se radi o vrsnoj poeziji koja je vrijedna istraživanja i da je došlo vrijeme da se neko ozbiljnije pozabavi ovom tematikom.

“Moj stav je da svako ko se bavi naukom ili se želi baviti naukom ima za zadatak da se bavi novim stvarima. O Dediću niko nije ozbiljnije pisao, a mnogi su se zaljubljivali uz njegovu poeziju, živjeli, voljeli, prijateljovali, slavili pa i umirali. S druge strane, njegova poezija je bila prisutna u mojoj svakodnevnici, pa sam imala priliku da svjedočim njenoj izvrsnosti”, objasnila je.

Merimu je bh. javnost mogla upoznati i zahvaljujući zbirkama poezije “Kihoteske” i “Sančopatenske”, a kako kaže ljubav prema poeziji rodila se još u dobi osnovnog obrazovanja.

“S nekim ljubavima se rodite. Važno ih je prihvatiti i njegovati na pravi način. Bila sam svjesna te ljubavi još u dobi osnovnoškolskog obrazovanja, ali sam dopustila sebi da odrastem i obrazujem se, pa tek onda izađem pred javnost. Jednostavno, nisam željela sebi dopustiti da se jednog dana odričem svog rada. Imala sam sreće da sve realizujem onako kako sam željela. Ne pišem poeziju, ja tako dišem”, kazala je.

Iako se ne može tačno sjetiti kada je napisala prvu pjesmu, sjeća se prve pobjede na školskom konkursu u gimnaziji. Pjesmu je posvetila svojoj najboljoj prijateljici Nidžari Halilović-Čustović koja joj je tad bila profesorica i koja je dobrim dijelom zaslužna za ono što je ona danas.

“Inspiracija je uvijek iz života. Mislim da sam počela pisati onog trena kad sam spoznala moć tišine i upustila se u rekonstruisanje svih događaja i pojava iz života. Volim ljude i ljudi su mi najvažniji. Ne vezujem se za mjesta, zidine, materijalne stvari, nego isključivo za ljude. Upravo iz odnosa s ljudima i iz njihove energije crpim i snagu i inspiraciju”, kazala je Merima.

Kaže da su reakcije na njenu poeziju tačno onakve kakve je željela da budu, te da se nikada nije zanosila mišljenjem svih ljudi.

“Željela sam da me razumiju oni koji žive, vole i znaju čitati poeziju. Tako doživim da upoznam nove ljude koji mi kažu da su baš oni lirski subjekti neke/nekih od mojih pjesama. Poezija treba vrijeme. Neka poslije mene ne nazivaju ništa po meni, nego neka čitaju moju poeziju, to je moj način življenja”, rekla je.

Na kraju našeg razgovora Handanović nam je otkrila kako ima za cilj da zaokruži trilogiju zbirkom koja bi trebala biti izdata sljedeće godine.

“Ta zbirka se piše već neko vrijeme. Vidjet ćemo kad će biti pravo vrijeme za nju. Suštinski, nemam velikih ni ozbiljnih planova, imam ciljeve. Dijete sam sadašnjeg trenutka”, rekla je na kraju našeg razgovora Merima Handanović.

Visoko.co.ba/klix.ba