Mandela efekat: Paralelna realnost ili lažna sjećanja i konfabulacije

55

Mandela efekat je iskrivljeno vjerovanje grupe ljudi da se odigrao određeni događaj. Sama pojava ovog fenomena predstavlja jednu od velikih psiholoških enigmi 21. vijeka.

MARKETING

Ovaj pojam prije desetak godina prvi put je upotrijebila Fiona Brum, koja je na jednoj konferenciji opisala lično sjećanje na tragičnu smrt bivšeg predsjednika Nelsona Mandele u južnoafričkom zatvoru osamdesetih godina 20. vijeka. Međutim, pravi problem je nastao kada se s njom složila nekolicina ljudi, a opšte je poznato da prostorni i vremenski kontekst opisane smrti nisu tačni. Čak suprotno, Nelson Mandela je u tom trenutku bio živ.

Primjeri Mandela efekta smješteni u domen svakodnevnog života otkrivaju da se većina ljudi sjeća opaske iz popularne “Diznijeve” bajke koja glasi: “Ogledalce, ogledalce na zidu.” Međutim, ono što Snježanina zla maćeha zaista izgovara jeste: “Čarobno ogledalce na zidu.”

Kako objasniti ovaj fenomen?

Pseudonauka nudi objašnjenje o paralelnoj realnosti u okviru koje je moguće zamijeniti, promijeniti ili namjerno urediti slijed i sadržaj događaja. Sa druge strane, psihologija objašnjenja ovog fenomena smješta u domen aktuelne realnosti.

Na prvom mjestu, riječ je o jedinicama organizacije znanja o svijetu, takozvanim šemama. Šeme su relativno koherentne, šire cjeline u čijem centru se nalazi određeni pojam, ali i veliki broj situacija, događaja, akcija kao i drugih s njim povezanih pojmova. U okviru šema detalji se uklapaju po principu kongruentnosti s već postojećim informacijama.

Šema sa kojom se najčešće susrećemo u svakodnevnom životu je self-koncept ili slika o sebi. Self-koncept predstavlja koherentnu i konzistentnu mrežu međusobno povezanih vjerovanja o sebi koja se mogu generalizovati na različita područja života.

Moguće je govoriti i o različitim vrstama kognitivnih pristrasnosti ili heuristikama. Budući da je kapacitet kognitivnog sistema ograničen, heuristike se javljaju kao mentalne prečice s ciljem smanjenja kognitivnog napora. Kako sam fenomen predstavlja vid grupnog mišljenja, adekvatno reprezentuje heuristiku pod nazivom Bandwagon efekat. Ovaj efekat podrazumijeva da vjerovatnoća usvajanja određenog vjerovanja raste srazmjerno broju ljudi koji se drže tog vjerovanja.

Heuristike potvrđivanja i selektivnosti, koje opisuju ovaj fenomen, prisutne su u situaciji kada nam se neko dopadne. U tom slučaju, javlja se tendencija favorizovanja informacija koje potvrđuju lična ubjeđenja i očekivanja.

Sljedeće objašnjenje dolazi iz domena koji je detaljno proučila Elizabet Loftus, a odnosi se na selektivnost i nepouzdanost (autobiografskih) sjećanja. Kao posljedica nepouzdanosti sjećanja mogu se javiti konfabulacije koje podrazumijevaju popunjavanje praznina u pamćenju na bilo koji način iskrivljenim informacijama. Važno je istaći da konfabulacije nisu laži, već produkt nesvjesne djelatnosti, jer osoba vjeruje da je riječ o stvarnim sjećanjima.

Dakle, za razliku od pseudonauke, psihološka nauka na osnovu opšteg, to jest kognitivnih procesa i ponašanja pojedinca u grupi, zaključuje o pojedinačnom fenomenu, kao što je Mandela efekat.

 

Visoko.co.ba/nezavisne.com

Komentari

komentara