Marija Babić, srednjoškolka u muškom svijetu: San mi je postati profesionalna fudbalerka i osoba koja će drugima biti uzor

689

Kakanj je općina u kojoj živi mnogo mladih sa različitim talentima i vještinama, a jedna iz te skupine, koja na najbolji način pokazuje sav raskoš talenta jeste Marija Babić. Učenica Srednje tehničke škole “Kemal Kapetanović”, koja sanja da jednog dana postane profesionalna fudbalerka, svojim trudom i zalaganjem postaje svijetli primjer svojoj okolini kako trud može uvijek donijeti različite uspjehe.

Za Visoko.co.ba piše Irma Drugović

Za početak nam reci kada i kako si se počela baviti sportom?

“Fudbal igram odmalena, ali sam počela trenirati prije nešto više od dvije godine. Prije fudbala, trenirala sam rukomet, jer ovdje, u Kaknju, nije bilo ženskog fudbalskog kluba. U septembru 2017. godine otišla sam na trening sa dječacima u FK Mladost Doboj-Kakanj, gdje mi je trener Almir Hasanović, uvidjevši moj talenat, dopustio da nastavim trenirati s dječacima. Zahvaljujući njemu sam ostvarila svoj najveći san i ovim putem mu se zahvaljujem od srca! Zatim, nakon godinu dana volje, truda i rada, odlazim u ŽNK Mladost Nević Polje, gdje sam se počela baviti profesionalno fudbalom.”

Šta je to što te postaklo baš na fudbal?

“Na fudbal me postaklo najviše okruženje u kojem sam živjela, ali i moj otac. Stalno sam odlazila upravo s njim na igralište i šutirala loptu. Vremenom, počela sam igrati i sa dječacima, te je moja ljubav prema fudbalu iz dana u dan rasla.”

Šta smatraš svojom najvećom pobjedom?

“Svojom najvećom životnom pobjedom smatram upravo to što sam uspjela u onome što volim, a to je fudbal. Znamo da je u Bosni i Hercegovini, pa i šire, ženski fudbal nerazvijen u odnosu na muški, što se može i mora promijeniti. Mogu reći da sam ponosna na sebe jer sam pobijedila sve one koji su mi govorili da fudbal nije za djevojčice. Na neki način to mi je i bila motivacija da budem što bolja i da dokažem tim ljudima da cure mogu igrati fudbal čak i bolje od muškaraca.”

Da li imaš svoj životni moto?

“Moj životni moto je da postanem osoba koja bi bila uzor maloj “JA”. Da svaki dan budem bolja nego jučer što sam bila. Da kada pogledam svoj put, koji nije bio lagan, budem ponosna na ono što sam postala i da se nastavim boriti za ono što ću tek postati. Želim da postanem osoba koja će nekome biti uzor.”

Kako protiče tvoj sportski, a kako uobičajni dan?

“Moj svaki dan je ispunjen sportom, jer to je postao neki način moga života. Bez sporta moj dan je nekako prazan i neispunjen. Vikendom treniram u Novom Travniku dva puta dnevno. Treninzi su naporni i teški, ali trud se isplati. Trener se trudi oko nas maksimalno i daje sve od sebe kako bi bili bolji. Svoje znanje nesebično prenosi na nas i potiče nas da, prije svega, budemo dobri ljudi, a zatim i sjajni igrači. U toku sedmice imamo večernje treninge koji upotpune moj dan. Ponekad, sve to bude naporno, ali nijednom mi nije palo na pamet da odustanem. Kada bude teško, ja se potrudim još više i kasnije budem ponosna na samu sebe. Jednostavno, fudbal je moja rutina, bez koje ja svoj život ne bih mogla zamisliti.”

Da li imaš neki neostvareni san?

“Mislim da svaki igrač ima svoj neki neostvareni san, pa tako ga imam i ja. Sanjam o trenutku kada ću obući dres reprezentacije BiH, a smatram da ću ga ostvariti ukoliko se nastavim truditi i zalagati svakim danom sve više i više. Također pored reprezentacije, san moga djetinjstva bio je obući Barcelonin dres. O tome još uvijek sanjam. Možda nekad, jednog dana i obučem dres moga voljenog kluba i zaigram za njegove boje, a do tada na meni je da se nastavim truditi i davati svoj maksimum.”

Imaš li neku poruku za mlade, zašto da se bave sportom?

“Moja poruka za mlade je da se bave sportom. Da svoj bijeg od stvarnosti pronalaze upravo na nekom treningu, a ne da utjehu traže u alkoholu, cigaretama, drogi i slično. Da treniraju i daju sve od sebe jer, vjerujte, kasnije ćete biti ponosni sami na sebe. Na treningu možete ispoljiti sav svoj bijes, svu svoju tugu i stres, nebitno koji sport da trenirate ili pak idete u teretanu. Osim toga, sport je divan način da upoznate druge ljude i sklopite neraskidiva prijateljstva.”

 

*Tekst autorice Irme Drugović nastao je u okviru projekta “Omladinski novinari na putu ka profesionalnoj karijeri”, koji zajednički realiziraju Udruženje za socijalni, kulturni i kreativni razvoj “Zora” iz Zenice i redakcija portala Visoko.co.ba.

Projekt je podržan od USAID-ovog Programa za osnaživanje nezavisnih medija (IMEP), a kojeg implementiraju Centar za promociju civilnog društva (CPCD) i Otvorena mreža.

 

Visoko.co.ba/Irma Drugović

Komentari

komentara