Naslovnica Preporuka Mario de Andr...

Mario de Andrade: Mojoj duši se žuri

Računao sam svoje godine i otkrio da mi je ostalo manje vremena za živjeti od onog kojeg sam proživio do sad.

19

Mário Raul de Morais Andrade, poznatiji kao Mario de Andrade (Sao Paolo, 1893-1945), pišući na jedan nekonvencionalan, do tada nepoznat način, postavio je temelje modernizma u Brazilu. Pjesnik, pisac, esejista i muzikolog, ostavio je veliki trag kako u brazilskoj, tako i u svjetskoj književnosti.

Ostaće upamćen po mnogim idejama koje su se graničile sa bizarnošću, ali i djelima koja i dalje žive.

MOJOJ DUŠI SE NE ŽURI

Osjećam se kao dijete koje je dobilo kutiju slatkiša, prve je pojelo sa zadovoljstvom, ali kad je vidjelo da ih je ostalo još malo, počelo ih je jesti sa posebnom pažnjom i uživati u svakom zalogaju.

Nemam više vremena za beskonačne konferencije u kojima se govori o statutima, pravilima, procedurama i unutrašnjim odredbama, znajući da ništa od toga neće biti postignuto.

Nemam više vremena da podnosim apsurdne ljude koji, uprkos poodmakloj dobi, još nisu odrasli.

Nemam više vremena da se borim sa neostvarenim. Ne želim da budem na skupovima gdje se ego naduvava.

Ne mogu trpjeti manipulatore i oportuniste. Nerviraju me zavidni ljudi koji pokušavaju diskreditovati sposobne da bi osvojili njihove pozicije, talente i dostignuća.

Moje vrijeme je prekratko da bih raspravljao o naslovima. Želim sadržaj, supstancu, mojoj duši se žuri.

Nije ostalo još puno slatkiša u kutiji.

Želim provesti život sa ljudima koje krasi stvarna čovječnost. Ljudima, koji se znaju smijati vlastitim greškama. Ljudima koji razumiju svoje predodređenje i ne kriju se od svojih dužnosti. Onima koji brane ljudsko dostojanstvo i žele samo da budu na strani istine, pravde i pravednosti. To je ono što život čini vrijedan življenja.

Želim biti okružen ljudima koji znaju kako dodirnuti srce drugih ljudi. Ljudima koje su teški udarci u životu naučili da odrastu i sačuvaju nježne dodire duše.

Da, žuri mi se. Žuri mi se da živim tim intenzitetom koju samo zrelost može dati.

Ne želim uzalud potrošiti više ni jedan slatkiš koji mi je preostao. Siguran sam da su još slađi od onih koje sam već pojeo.

Moj cilj je doći do kraja u miru sa sobom, sa mojim bližnjima i mojom savješću.

Imamo dva života i onaj drugi počinje u trenutku kad shvatiš da je život samo jedan.

lolamagazin.com/visoko.co.ba

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.