Marjan Hajnal – Poslanica Bosancima

222
Marjan Hajnal
Marjan Hajnal

Možda će se za nekih 100 godina, ako još bude ovog svijeta, ehom vratiti ove riječi do nekih naših prapraunuka, ako ih bude na tlu Bosne.

MARKETING

PRIJATELJI BOSNE!

U RBiH moraju se promijeniti odnosi. Nužno je napisati novi ustav, ukinuti kantone, paradržave, prevazići genocidnu suštinu izopačenosti i totalne anarhije. Bosnom ultimativno mora gospodariti Bosanac!!!

To se neće dogoditi sve dok u ime Inzka vladaju Bosnom njegovi vazali-plaćenici. A svi znamo koji su i kakva im je prošlost i koliko su sukrivci u genocidu. Ne razumijem samo do koje mjere naš narod može mazohistički podnositi te dželate koji ga i dalje dave i pljačkaju.
Možda Silajdžić, Izetbegović, Lagumdžija, Radončić, Komšić, Dodik, Čović… i nisu jezuiti, iluminati, masoni, ali je sigurno da igraju njihovu talmudsku i starozavjetnu lutkarsku igru od koje je krajnje vrijeme da se smuči svima koji još imaju nešto od sačuvane časti i ljudskog ponosa.

Narode moj dobri bosanski! Samo te jedna nova temeljita sveopća socijalistička revolucija može spasiti, sa nekim Novim Titom, ali mnogo boljim i principijelnijim od prvog, koji je klonuo pred izazovima totalitarizma i globalizma, i sam postavši dio aparata za eksploataciju. Dok sam ja kao student gladovao, kasnije godinama jedva sa porodicom preživljavao nezaposlen ili poluzaposlen, radeći na pola norme, titići su ljetovali i zimovali, bludničili i terevenčili gdje god su stigli na račun naroda. Da li je Jugoslaviju spasilo atomsko sklonište u Konjicu? Kome je trebala onakva mondenska, paraderska, i da li je ikada napravljen proračun koliko je koštala, antinarodna JNA?

Uredu, baštinila je tradiciju NOB i pobjednika nad fašizmom, ali je u svom krilu inkubirala i odnjihala virus fašizma. Za utjehu, tada građani bar nisu morali razmišljati o prodaji unutarnjih vitalnih ljudskih organa da bi očajnici opstali, a danas ni ta prodaja ne može zaustaviti katastrofu nadirućeg siromaštva i svekolike duhovne bijede. Tada se nisu ucijenjene djevojčice prostituisale za neku sitnicu, pa čak i udate žene da bi dobile ili zadržale posao. Radnik se imao kome požaliti. No, i tada je bilo anomalija, i tada su brojne studentice za prolaznu ocjenu morale nekom ljigavcu ustupiti svoju čast i obraz. Iskreno se nadam i želim da će doći dan kad će ljigavci za takva svoja zlodjela omastiti konopac na vješalima. Kao i svi direktori i šefići za mobing, nepotizam, kleronacizam.

Narode, zar ti nije do gorkog povraćanja muka od novih titića, i još hiljadu puta gorih podkornjaka (keljmendi, silajdžić, abdić, lukić, genjac, zovko, markić, puljić, finci, izetbegović, dodik, čović, komšić, lagumdžija…) i svi vi koji ih nosite na rukama, skupa sa strahotama, pljačkama i veleizdajama ostalim iza njih?

Narode moj, Narode Dobrih, vrijeme je, krajnji čas, da se probudiš! Da ne bi bio prezren, ponižen, uništen, pregažen, moraćeš pregaziti svoje tirane! U protivnom, nema te!
Probudi se, Narode Ljudi Dobrih, Junaka Časnih! Ne dopusti da trijumfuju zlikovci kojima su Bogumili bili bezvrijedni, ne dozvoli da zavladaju oni prema kojima u Prijedoru, Mostaru, Sarajevu, Tuzli, Potočarima… nije ubijena sva pozitivna pravno utemeljena demokratija i općenito, napadnuta civilizacija.

Gdje ste prijatelji moji koji već treću deceniju ćutite i niko ne zna šta mislite? Ako nastavite ćutati, budite sigurni, tako se u svom kukavičkom sakrivanju solidarišete sa genocidašima. Povijest će vas povratiti kroz neke nove udžbenike. Ili, ako ste ravnodušni, ne računajte da ćete se moći zvati bilo čijim prijateljima, ponajmanje prijateljima onih koji su za vas krvarili i podnosili muke krajnjeg bola što ga porodi antibosanski dušman-nečovjek.

Prijatelji, ako ste to, glasni ste samo na stadionima, modnim pistama, pozorištima, kafićima, ili, ponekad nešto inkognito, kukavički, dobacite iz zadnje klupe, a ćutke gledate kako vam dejtonisti domovinu mrve u komadiće. Ako su Inzko i Dayton vaše božanstvo kom se klanjate, onda ste totalno isti sa bezbožnicima koji su vas gurnuli u bespovratnu propast. Sa vama i, još bolje, bez vas, Bosna će ipak preživjeti, ali neće zaboraviti da ste bili beskičmene jadne kukavice.

Visočani moji, gdje ste? Sarajlije moje, da li ćete dopustiti da vam sa Trebevića Nemanja Kusturica emituje sa svojim ruskim generalom jutarnji kazačok? Dokle ćete vjerovati rimskom papi? Ameri, Englezi, Nijemci, Belgijanci, Rusi, Turci, Kinezi, Iranci, oni su vam dobri? Još se niste uvjerili i shvatili dubinu do koje sežu korijeni te “dobrote”? Svima njima je zajednički imenitelj DEMOCID.

Ne razumijem vašu apatičnu pasivnost i priznanje moralne smrti, čin predaje u miru. U ratu ste se odbranili, sada vas u miru otvoreni neprijatelji Bosne osvajaju.

Imate li se pravo predati? Imate li pravo po drugi put potpisati izdaju Srebrenice, Stoca, Ključa, Sanskog Mosta, Višegrada, Foče, Bihaća…?

Ja sam danas na granici sa Sirijom. I ta zemlja je stradala, kao i Bosna, zahvaljujući istom neprijatelju humane civilizacije. Ne bih želio da se ta granica ikada više približi i vama, prijatelji.

Od vas ne dopire nikakav glas. Živi ste, uopće? Možda se za koji sat više nećemo moći ni čuti. Ali, na vama je sveti emanet: ne dajte Bosnu! Ako je izdate, izdali ste i svoje pradjedove. Ne idite putem Nemanjinim, zlikovci su Nemanje bili i ostali. Ne idite putem Luburićevim. Ne padajte u klopku koju za vas pravi novi sultan Erdogan.

Prijatelji moji, možda zbogom, možda doviđenja!

Na kraju, mi nismo ni bitni.

Bitna je Zemlja Jedna,

„i posna, i bosa, i hladna, i gladna…“

Marjan Hajnal / Visoko.co.ba

Komentari

komentara