Međunarodni je dan žena – 2017. kao i 1857?

8. marta 1857. godine u New Yorku u štrajk su stupile radnice fabrike tekstila, zahtijevajući bolje uvijete rada za žene. Istog dana, 8. marta, 51 godinu poslije, došlo je do štrajka – radnice su zatvorene u fabrici, iz koje nisu mogle izaći, a potom je izbio požar u kojem je izgorjelo 129 žena.

Sjećajući se smrti 129 žena, godinu dana poslije prvi put je obilježen 8. mart – Dan žena.

1910 – žene Njemačke, Danske, Austrije, Švicarske i Amerike zatražile su pravo glasa. Klara Cetkin je na ulice izvela milion ljudi.

1912 – žene u Francuskoj su zatražile pravo glasa, u kojem je i pravo da budu izabrane, slijede ih žene iz Holandije, Švedske, a 1913. i žene Rusije.

1918 – u Njemačkoj je prvi put uvedeno pravo žena da glasaju, ali i da budu izabrane. Marie Juchacz je prva žena poslanik u njemačkoj Nacionalnoj Skupštini u Weimaru.

A 1916 – Ruskinje, zaposlene u tekstilnoj industriji stupile su po ugledu na Amerikanke u štrajk, izbila je Februarska revolucija.

Na ovaj dan sjećamo se na dugogodišnju borbu, u kojoj su najveći uspjesi bili uvođenje osmosatnog radnog vremena, ujednačavanja plata za muškarce i žene, zaštita majki, uvođenje porodiljskog odmora.

160 godina je prošlo od njujorškog štrajka, 109 godina je prošlo od pogibije žena u požaru … 101 godina je prošla od Februarske revolucije, nekoliko godina je prošlo kada su žene od 12-satnog rada padale u nesvijest, svaki dan gledate kako vaše prijateljice, supruge i sestre dobijaju otkaze jer su “tehnološki višak”, a one  su zapravo trudne i trošak. Žene u BiH sve češće rade dva posla da bi prehranile svoju porodicu…

Žene u Bosni i Hercegovini imaju pravo glasa i imaju mogućnost da budu birane u općinska vijeća, skupštine, parlament … pa ipak ih nema dovoljno.

Ženama 2017. godine pozavidjele bi njihove nane-bake na pravima koja imaju.

I lahko je govoriti o pravima, 21. stoljeću i borbama – jer prije svega živimo, egzistiramo i samo se trenutno, najčešće, za to i borimo.

Ima li išta od boljih uvijeta rada iz 1857, gdje su sindikati, idealna osmosatna radna vremena, jednaka primanja za sve, štite li se majke i ko još ima luksuz do kraja da iskoristi porodiljski odmor – htjeli mi to priznati ili ne, koliko god negirali stvarnost u kojoj živimo – sindikata skoro i da nema, radi se više od osam sati, a dokazano – plate nisu jednake …

A ipak, nekada je 129 žena dalo život da bi se vi večeras izvele u grad sa prijateljicama i dobile karanfil od muškarca.

1857, 1900, 1990 – žene bi vam pozavidjele kada bi im rekle da imate pravo okrenuti telefon i pozvati jedan broj i bit ćete na sigurnom.

Svaka treća žena u svijetu iskusi fizičko ili seksualno nasilje tokom života. Svaka deseta žena je prisiljena na seks. 58.4% žena u BiH, koje su bile izložene fizičkom nasilju, smatra da nisu žrtve fizičkog nasilja, svaka deseta žena u BiH koja je bila izložena nasilju pozvala je policiju.

Nasilje ne počinje udarcem! Nasilje ne izazivaju same žene! Žene koje trpe nasilnike nisu glupe! On nasiljem ne pokazuje ljubav i brigu! Nasilje u porodici nije privatna stvar, to je društveni problem!

Nasilje su prijetnje, prinude, uvrede, nasilje je kada strahujete za svoju sigurnost. Svaka seksualna radnja bez vašeg pristanka je nasilje. Vrijeđanje vašeg dostojanstva je nasilje. Oduzimanje vašeg novca, uskraćivanje novca, zabrana zapošljavanja, ograničen pristup novcu je nasilje. Uvrede, komentari i poruke na internetu, na vašem facebook profilu i to je nasilje.

Izađite van okvira u koje vas je društvo postavilo. Trpite toliko toga – prijavite nasilje i borite se protiv njega, svaki dan.

Sretan vam Međunarodni dan žena.