Naslovnica Preporuka Intervju Mile Stojić: ...

Mile Stojić: Majke Srebrenice su učinile više za priznavanje genocida od cjelokupne bh. diplomatije

68
U Bošnjačkom institutu – Fondacija Adila Zulfikarpašića u srijedu u 14 sati će biti upriličena promocija knjige “Hatidža” Mileta Stojića. Na promociji će, osim autora, govoriti i Hasija Borić-Stojić, Mile Babić, Hilmo Neimarlija, Enes Duraković, Enes Karić, ali i Izedin Šikalo iz izdavačke kuće “Dobra knjiga”.

Naime, ovaj utjecajni bh. pjesnik, književni kritičar, publicist, antologičar i prevodilac je prije pet godina napisao poemu o Hatidži Mehmedović, majci Srebrenice koja je prije godinu preselila na bolji svijet, a nedavno je odlučio ovaj svoj književni tekst uvrstiti u knjigu zajedno s još 19 prijevoda ove iste poeme.

Ova knjiga o Hatidži Mehmedović je ukrašena i radovima Halila Tikveše koji je značajan dio svog likovnog i grafičkog stvaralaštva posvetio upravo temi genocida u Srebrenici i drugim dijelovima BiH.

Na knjizi o Hatidži Mehmedović radio i Halil Tikveša

“Ja sam poemu o Hatidži Mehmedović napisao prije pet godina i uvrstio sam je u svoju knjigu ‘Himna poraženih’ koja je izašla u Zagrebu 2017. godine. Kada je umrla Hatidža, ja sam pjesmu objavio na svom Facebook profilu kao neki znak pijeteta i nisam ni očekivao da će biti toliko reakcija. Ljudi su u jednom trenutku počeli slati čak i prijevode, a među njima su se našli i oni Velimira Čolića, Dušana Šarotara i mnogih drugih. Zatim sam objavio jedan mali poziv za prevođenje ove pjesme nakon čega sam dobio mnoštvo njenih prijevoda. Poemu su prevodili ljudi meni poznati, ali i nepoznati. Međutim, nisam želio praviti nikakve jezičke intervencije, pošto je nekada izraz ljubavi značajniji od jezičke ispravnosti”, kazao nam je Mile Stojić.

Ističe da je nakon što je sakupio sve prijevode zamolio svog prijatelja Halila Tikvešu, bh. likovnog umjetnika i grafičara koji se dosta bavio temom genocida u Bosni, da mu ustupi svoje radove, što je on i prihvatio.

“Halil Tikveša mi je mnogo pomogao u koncipiranju tih tekstova svojim slikama i instalacijama. Na ovaj način knjiga je dobila jedan artistički oblik, gdje ima i slika i prijevoda i pjesama tako da je nastala jedna simpatična knjižica. No, voljeli bismo istaknuti da ćemo kompletan tiraž pokloniti Memorijalnom centru Potočari i neka oni raspolažu njime. Tiraž knjige “Hatidža” je otprilike 800 primjeraka s tim da će 100 primjeraka biti poklonjeno medijima, a 700 prethodno spomenutoj instituciji. Nažalost, kod nas se dešava i to da neki sve češće ‘trguju’ ratom i ratnim tragedijama. Ovo se najbolje vidi na godišnjicama, kada se neki pojavljuju u luksuznim limuzinama samo kako bi održali govor od nekoliko minuta. Ja sam rekao svom izdavaču da mi ovu knjigu moramo besplatno dijeliti, pošto na ovoj priči ne želim zaraditi niti jedan jedini dinar”, govori nam on.

Majke Srebrenice su antičke heroine našeg vremena

Interesantno je da Hasija Borić-Stojić, Miletova supruga, već neko vrijeme izvodi monodramu o Fati Orlović naslova “Nana Fata Orlović ili Neka se čuju i vaši glasovi”, a sada je i Mile Stojić odlučio svojom poemom odati omaž rahmetli Hatidži Mehmedović. Kada smo ga upitali šta tačno njih dvoje u posljednje vrijeme “tjera” da se fokusiraju na heroine iz minulog rata, on nam odgovara:

“Vidite, Danilo Kiš je jednom napisao da je odnos pisca prema genocidu ili holokaustu ispit na kojem se prolazi ili propada. Tu popravnog nema. Ta njegova misao je mene motivirala da se bavim na način na koji ja mogu genocidom u Srebrenici, ali ne plakatno, ne optužujuće, već da se sagledaju sudbine. Jedna od tih sudbina je svakako i sudbina Hatidže Mehmedović. Ona je u ratu izgubila sve što je imala, ali nije odustajala, već sam jednom rekao da je obijala pragove svjetskih institucija u potrazi za pravdom i to sve do svoje smrti. Ja odgovorno tvrdim da su majke Srebrenice više učinile za pitanje priznavanja genocida i zločina u BiH nego cjelokupna bh. diplomatija. Riječ je o ženama koje su antičke heroine našeg vremena”, istakao je Stojić.

On dodaje da se njegova supruga Hasija, a naša poznata glumica, bavila drugom bh. heroinom Fatom Orlović na nešto drugačiji način, baš kao što se, navodi ovaj pisac, i Fata Orlović na nešto drugačiji način bori za istinu i pravdu. U avliji Fate Orlović, govori Stojić, nikla je pravoslavna crkva i ta žena se već decenijama bori za svoju elementarnu ljudsku pravdu, ali u jednoj ovakvoj BiH ona svoju pravdu ne može ostvariti.

“Kultura sjećanja je vrlo važna jer je neophodno da se sjećamo kako nam se nešto slično ne bi ponovilo. Znate, neki imaju običaj reći: ‘Desilo se, ne ponovilo se’. Mi se moramo sjećati onoga što je bilo i kroz šta su prošli ljudi ove zemlje. Iskren da budem, imam osjećaj da političari raznih profila to žele ostaviti po strani nekom pričom o tome kako trebamo gledati u budućnost i zaboraviti prošlost. Međutim, mi ne možemo misliti na budućnost upravo zato da se ne bi dogodila ta naša nesretna prošlost. Važno je sjećati se kako bismo počeli živjeti kao normalan svijet. Rat u BiH, verbalni rat, traje i dalje i to nesmanjenom žestinom, što nimalo ne uspokojava ljude koji ovdje egzistiraju”, dodao je ovaj pisac.

Kultura je u potpunosti devastirana u BiH

Mile Stojić naglašava kako srednja klasa danas u BiH smatra da je veliki uspjeh ukoliko pošalje dijete vani. Ipak, on cijeni kako se jedna takva paradigma mora promijeniti i to što prije.

“Podržavanje odlaska djece u inozemstvo je jedna potpuno nenormalna, jedna šizoidna situacija. I moja djeca su vani, ali ja nisam sretan zbog toga. Međutim, djeluje da je to jedini put da potomstvu osiguramo kakvu-takvu perspektivu. To je, čini se, neizbježan scenarij kako bi ta ista djeca sebi osigurala posao i kako bi pobjegla od ove naše svakodnevne traume koju ovdje svi živimo i preživljavamo. U tom smislu, poruke koje šalju majke Srebrenice su poruke nade, jer one ne odustaju sve do svoga groba. One vjeruju da ovdje sunce ljudskosti još uvijek nije ugašeno”, zaključuje Mile Stojić.

Govori i to da je stanje u domaćoj kulturi i umjetnosti na neki način odslik trenutnog stanja u politici. Iako ugledni, pisci u BiH danas preživljavaju i sve manje se uvažavaju njihova mišljenja.

“Sve je devastirano. Mi smo prije rata imali najmanje deset uglednih književnih časopisa u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji. Trenutno imamo jedan ili nijedan časopis. Mi imamo PEN Centar BiH i Društvo pisaca BiH, čiji sam član, koji uglavnom životare, ljudi nemaju da plate struju, a to politiku ne zanima. Općenito, njih ne zanima kultura, a posebno književnost. Naši ugledni pisci su primorani objavljivati vani i to bi se trebalo što prije promijeniti ako želimo napredovati”, govori na kraju našeg razgovora Mile Stojić, autor poeme “Hatidža”.

 

Visoko.co.ba/klix.ba

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.