Muke savremenog muškarca – iz ugla jedne žene

Društvene mreže su im omogućile još jedan korak naprijed, da prikažu svoju ljepotu na fotografijama rodbini širom svijeta, a ne da se tetka iz Kanade pita kako joj izgleda sestričina, pa da čeka da stigne pismo poštom i u njemu fotografija maturantkinje u najljepšoj haljini koja se mogla naći. Sve se to riješi u par sekundi koliko traje upload na Fejsbuk ili Instagram.

Elem, žene danas imaju mnogo veća prava, izašle su iz sjenke muškaraca, samostalne su, podižu djecu same… I sve je to odlično. Bilo je krajnje vrijeme.

Međutim, u svoj toj euforiji, prštanju feminizma na sve strane i moru tekstova, knjiga, studija i konvencija o pravima žena, malo ko se pita u kakav je položaj doveden moderan muškarac.

Ako meni ne vjerujete, počnite pratiti neku od „mamećih“ grupa, pa ćete vidjeti kako izgleda kada, prvenstveno žene, počnu ozbiljno doživljavati mrežu koja je osmišljena zbog širenja prijateljstva. Taman ti na naše prostore stiže Fejsbuk, prilika da svaki stidljivi momak proba nešto smuvati, a da ona ne vidi da mu se tresu i ruke i vilica, kad izmisliše onaj vražiji „seen“, odnosno znak da je poruka pregledana tj. pročitana, a pošiljalac ostavljen bez odgovora tj. „iskuliran“ . (Toliko stranih izraza koristimo da se plašim da do kraja teksta ni samu sebe neću razumjeti.)

Pa ono što je nekad bilo dizanje glave i nosa pri prolasku pored nezanimljive muške persone, danas postade „seen“. Taj je „seen“ uništio više samopouzdanja nego i jedan vid ignorisanja ranije.

Onda su tu lajkovi. Koliko je samo muškaraca nadrljalo zbog lajka. Što si joj lajk’o sliku??? – To mi je rodica! – Neka je! Šta ti imaš lajkati sisate rodice, sram te bilo! Ko ti je ova što ti je poslala zahtjev? – Nemam pojma, nikad čuo za nju. – Čuj, nikad čuo, a evo si joj lajkao sve profilne slike i na jednu zalijepio stiker sa srcima. Završili smo!!! – Ali, ček… – Završili smo! Odoh promijeniti status veze u „single“ i objaviti selfi sa čašom vina u ruci uz opis: „In vino veritas. Carpe diem #jakažena #svestoboliprocice“.

E, jeb’o vas Fejsbuk. Isključuje komp i odlazi u teretanu. U teretani trči na traci i razmišlja. Jebote, kako se naljutila zbog lajka. Ma, nek ide! Šta će mi takva nenormalna. Prilazi drugoj spravi oko koje se mota jedna djevojka, već pola sata pokušavajući da napravi idealan selfi. – Izvini, hoćeš li brzo završiti? Ona ga presiječe pogledom od debelog sloja ajlajnera, vještačkih trepavica i groteskno nacrtanih obrva.

– Ne’š jebat’!

On ostade preneražen, ali se snađe u trenutku. – Nisam ni htio. Htio sam na spravu. Ako si završila sa slikanjem, ja bih da vježbam.

Ona ostade ukočenog izraza lica, glupavo trepćući vještačkim trepuškama. Poče da tipka nešto po telefonu. Na Instagramu se pojavi fotografija djevojke u teretani, kompletno našminkane, bez kapi znoja na licu, uz opis „Malo vježbamo #tolikosamlijepadanemoguzivjeti #fitnessgirl #lovelygirl“

On završava sa treningom i odlazi kući razmišljajući kako su društvene mreže od današnjih djevojaka napravile čudovišta, vampire željne lajkova, paranoične ludače koje svaku ljubaznost doživljavaju kao flert. Kuda ide ovaj svijet? Gdje su sve one normalne, pristojne djevojke? Ovo se sve pretvorilo u izvještačene kučke kojima ne smiješ riječ reći, jer će odmah da pomisli da želim nešto sa njom. Jeb’o ti ovo. Odoh ja sa drugovima gledati utakmicu i popiti pivo.

Postalo je normalno da se svaki kontakt između muškarca i žene, naročito onih koji su bez partnera, prvo započinje na društvenim mrežama. Fejsbuk ti dođe k’o pijaca. Izvoli, biraj. Tu se može vidjeti sve. Koliko god se ljudi trudili da budu ono što nisu, odaju ih klikovi. Zato ja volim FB. Pomogao mi je da dosta ljudi, za koje sam mislila da ih poznajem, upoznam bolje. I to ne kroz zvanične objave. Nego na osnovu onoga što lajkuju, šta komentarišu, šta čitaju ili ne čitaju, koga veličaju i koliko pristojnosti pokazuju.

Momak i djevojka su u vezi. Vole se. Svoju ljubav javno pokazuju. To lete srca na sve strane, to ne mo’š ostat’ od slika i poezije, na trenutak bi čovjek pomislio da smo se vratili u romantični 19-ti vijek, a ne da živimo u vremenu kada se necenzurisane scene seksa u rijalitijima prikazuju u terminu kad bi djeca trebala da gledaju crtaće pred spavanje.

Ona izbaci sliku, on je dužan da je lajkuje i to onim „love“ emotikonom, da zalijepi neki srcasti stiker u komentar i još doda: „ljubav, sreća, ljepotica, cijeli moj svijet“ . U realnosti van Fejsbuka, ona ima još trojicu sa kojima se dopisuje i koji su blokirali njenog zvaničnog momka, tako da on ne može vidjeti da su joj neki tamo dripci lajkali i komentarisali slike.

On izbacuje mnogo manje selfija, eventualno ga možete vidjeti tagovanog negdje u provodu, sa njom ili bez nje, na roštilju sa društvom ili na basketu ispred zgrade. Sve se to briše, blokira i zaboravlja onog trena kad veza pukne i kad se oslobodi prostor za neku novu „ljubav, sreću i čitav svijet“.

Većini žena koje su aktivne na društvenim mrežama je bar jednom u inboks stigla fotografija muškog polnog organa. Ničim izazvana. Ta pojava je postala toliko česta, da su psiholozi pravili istraživanja o psihološkim profilima „ku***bacača“, tj. muškaraca koji, iz samo njima znanog razloga šalju slike svog polnog organa nepoznatim ženama.

Žene se javno nad tim zgražavaju, pišu kilometarske statuse na FB o tome, pa se onda u komentarima javljaju sapatnice koje su prošle istu „torturu“, pa se onda sve zajedno sablažnjavaju. Centimetri će nas sve ubiti. U obimu grudi, u obimu struka, u dužini polnog organa. Sve su to kompleksi, dragi moji.

Ali, zato treba poći od sebe i utvrditi ko tebi drma kavez i kakvi su tvoji kompleksi prije nego što satanizuješ nekog drugog, i to javno. Mislite li da žene ne rade to isto? Ma gdje bi one, svetice, domaćice, djecu su dobile tako što ih je vjetar oprašio na terasi dok su prostirale veš. Pričao mi čovjek nedavno da mu je neka žena poslala u inboks fotografiju svog polnog organa. O, da! I zamislite, sad pazite dobro, momak se zabezeknuo kad mu je to stiglo. Kaže da je ničim nije potakao da to uradi.

Jedan poznanik mi je pričao da je upoznao neku djevojku preko neta. Svidjela mu se njena energija i intelekt. Dopisivali su se često. Jednom je ona predložila da se povežu preko video poziva. On je pristao. Čim se uspostavila veza, djevojka je tražila od njega da skine odjeću. On je prvo mislio da se ona šali, međutim, ona mu je hladno stavila do znanja da se ne šali i da ga želi vidjeti bez odjeće. Dečko je momentalno prekinuo video poziv kao i svaku dalju komunikaciju sa dotičnom, jer se, kaže, osjećao poniženo i da je postupak te djevojke učinio da se osjeća kao komad mesa. Jel vam ovo zvuči poznato, drage moje svetice? Hm?

Društvene mreže su omogućile mnogo lakšu komunikaciju među ljudima. Dovoljna su dva tri klika da pronađete osobu koja vas zanima. Jebiga, kažu da danas, ako te nema na društvenim mrežama, ne postojiš. Eto koliko smo daleko otišli.

Muškarci kao muškarci, njima je u prirodi da love.

Po sistemu, da probam, ništa me ne košta, možda ona i padne na moj šarm, koga briga što sam oženjen/vjeren/u vezi. Onda on pokuša da započne konverzaciju sa ženskom osobom koju možda poznaje lično, možda ne. Javi se on njoj. Ćaskaju prijateljski. Ne krije da je oženjen/vjeren/u vezi. Ona se topi od njegovih komplimenata, prija joj što je privukla nečiju pažnju, dodatno je zanimljivo to što on nije slobodan, sve dok se on konkretno ne izjasni šta želi od nje.

U tom trenutku se ona iz emancipovane, kulturne, opuštene osobe pretvara u primitivnu strinu i počne da nabraja, i to javno: „Sram da vas bude, vas što me pokušavate smuvati, a znate da sam udata/vjerena/u vezi. Nemoj sad da vam zovem ženu/vjerenicu/djevojku i kažem joj „odvezala ti se džukela“.

Nabraja ona i sipa, kao da je sad iz svetog pisma iskočila, još joj se sija onaj oreol iznad glave. Pa kako to uvijek njoj, te nemojte ni pokušavati, znate da nemate šanse, ja sam vjerna, poštena, moralna, bla, bla, bla… Izvini, mačko, ne ide ti taj oreol sa onim slikama sisa i dupeta koje izbacuješ na Instagram.

Nikad, ali nikad, za sve ove godine koliko sam na mrežama, nisam vidjela da je muškarac napisao tako nešto. A mislite li da njima ne stižu takve poruke u inbokse? O da! Stižu. Samo oni nisu toliko sujetni i iskompleksirani da galame o tome na sva zvona.

Nedavno mi je drug stidljivo priznao kako ga godinama spopada šefica na poslu. Udata žena, on joj poznaje i muža i djecu. Kaže da je toliko napadna, da on nekad ne zna kako da se ponaša, jer ne želi da ima ništa sa njom, ali se boji i za svoje radno mjesto. Zvuči poznato? Aham, to je jedna od onih finih gospođa, svetica, onih što ih je vjetar oprašio. Razmakni der te se, poštene žene, ne može da se prođe od vas.

Društvene mreže su leglo licemjerja. Naročito ako ih shvatate previše ozbiljno. Žene jedna drugoj komentarišu slike uvijek, ali uvijek, u superlativu. Muškarci jedan drugom napišu: „ Konjino pijana“. Na tu opasku ide još deset sličnih, na koje se „žrtva“ uopšte ne ljuti nego se samo priključi zajebanciji na svoj račun. Kod žena nikad nema, ili vrlo, vrlo rijetko ima šanse za takav vid šale. Jel vam sad jasno?

Dakle, drage moje, smanjite doživljaj! Muškarcima će se kad tad smučiti da budu žrtve vaših kompleksa. Cijenjeni muškarci, okanite se poruka i inboksa, pojavite joj se na vratima kao pravi heroji. Konj vam ne treba.

lolamagazin.com/visoko.ba