Na tebi je da odlučiš hoće li ti život biti užas ili užasno super

U obitelji imam nekoliko ozbiljno bolesnih ljudi, još uvijek sam podstanarka i muku mučim sa svojim spavanjem. Ali moj je život super.

I ne, ni najmanje nisam sarkastična. Sve što sam nabrojala nije ni dobro ni lijepo, ali kvragu, nije niti ništa čudno kad se svi bitni parametri uzmu u obzir. Ali ono što je bitno, promjenjivo je skoro sve. Na lutriji možda i mogu dobiti (ako uopće uplatim listić), fakultet mogu ili završiti ili odustati, zaposliti se mogu, tijelo mogu popraviti, neki ljudi u mojoj obitelji možda i mogu ozdraviti, ili barem biti bolje od onoga kako su sada… Da ne duljim, ponovit ću se i reći da je moj život stvarno super.

Otkuda mi to da je, jer u odnosu na nečiji je sigurno gori? Ili je pak u odnosu na nečiji drugi moj život bolji? Da i da. Ali meni je moj baš super. Zvučim kao papagaj.

Nema veze. Od trenutka kad sam odlučila da je bolje, da se sve može mijenjati, da mogu biti uspješnija i da mogu spavati bolje, zbilja se sve to i promijenilo. Na bolje i na super.

Ne, nisam si isprala mozak i ne samozavaravam se, samo sam promijenila percepciju nekih stvari i prestala kukati. Zasukala sam rukave. Prestala sam se jadati zbog stvari koje su realno glupe i svako gubljenje vremena na jadikovke poput “ostala sam sama”, “dobila sam otkaz” ili “nemam vremena” su baš to, gubljenje vremena.

Nije da sam odjednom udarila šakom u stol i rekla “Dosta je! Nema više kukanja!”, to je tako u filmovima i serijama, a svemu ovome što sad proživljavam prethodilo je puno previranja, čitanja, istraživanja sebe i drugih, promišljanja, pokušaja i gotovo jednako promašaja. Puno promašaja, a tek poneki uspjeh, svaki od njih vrijedan barem deset promašaja da bi u konačnici život bio odlično mjesto i da bi se ujutro, bez obzira na san koji i dalje zeza, probudila s osmijehom na licu.

Shvatila sam, i to konačno, da u životu imam puno više dobrih stvari od ovih nabrojanih relativno negativnih (kažem relativno jer su sve promjenjive). Jedna od odličnih stvari kojoj su me naučili prošle godine je popis vlastitih uspjeha i neuspjeha, koja je svima nama gotovo uvijek puno jača i dulja na strani uspjeha, ali uzalud sve jer nas društvo i život slučajno ili namjerno uči tome da se fokusiramo na negativno. Fokus na neuspjehe kojih je svega nekoliko, i u potpunosti iz vida izgubiš sve dobro što si postigao u životu. A moraš par puta i fulati, jednostavno moraš.

Oduvijek sam znala da se najbolje uči na greškama. Vlastitim, tuđim, nebitno, ali na greškama svakako bolje naučiš bilo što nego na gotovom proizvodu.

Samo okreneš perspektivu i usmjeriš fokus na druge stvari i da vidiš koliko se odjednom novih rješenja za naizgled bezizlazne situacije nađe. S vremenom se dovedeš do situacije da sam sebi poželiš zalijepiti šamar jer si potrošio vrijeme na žaljenje i jadikovke, gledao samo koliko je nešto nepopravljivo i fokusirao se na neuspjeh. Ma, s vremenom, onda kad napokon shvatiš da si si sam zakomplicirao život do maksimuma, ne želiš si opaliti samo jedan nego na desetke šamara. Ja sam se u par situacija poželjela nokautirati, ali nema veze…

Bilo pa prošlo, nemam neograničeno vrijeme, ali imam neograničeni broj rješenja problema koji to najčešće nisu.

Dobro je, lista uspjeha svakim danom je sve dulja, a ona lista neuspjeha kao da se uopće više ne puni jer i ti neuspjesi služe uspjesima.

I život stvarno jeste super.

Do idućeg puta, fokusiraj se na super i vjeruj, bit će super.

Zagrljaj,

A.

lolamagazin.com/visoko.ba