Nakon 70 godina braka obnovili sakrament vjenčanja baš onako kako su to učinili i davne 1949. godine

Ova je obljetnica bila prigoda da ih nekoliko dana ranije posjetimo u njihovoj obiteljskoj kući u Čatićima i s njima razgovaramo o životnom putu kojim su hodali kroz zadnjih 70 godina. „Poznajemo se od djetinjstva, a i naši roditelji su se dobro slagali. Često smo se družili i nekako je već tada sve upućivalo na zajedničke godine u budućnosti”, započinje priču Jozo, a Marija nastavlja: „Udala sam se u 19-oj godini. Tada je vladalo komunističko vrijeme i nije bilo uobičajeno sklopiti katolički brak u crkvi, ali nisam ni u jednom trenutku pomišljala živjeti s Jozom samo u civilnom braku i, Bogu hvala, uspjeli smo se vjenčati u crkvi.” Ubrzo su na svijet došla i njihova djeca kojih su za života stekli četvero: pokojna Zrinka, Anto, Miroslav i Tomislav. Marija i Jozo su sretni što su i njih u, za mnoge, teška vremena uspjeli krstiti i odgajati u katoličkoj vjeri. Jozo je u početku radio u trgovini gdje se zaposlio godinu prije vjenčanja, a Marija je bila domaćica i brinula se o odgoju djece. Na odlazak, kako kažu, nisu nikada ni pomislili: „Gdje te Bog postavio, tu budi, radi i živi svoj život”, geslo je koje ih prati od samih početaka zajedničkoga života, a kako se čini, isto je i s njihovim potomcima budući da nitko od njih trenutno ne živi izvan Bosne i Hercegovine.

Njihova djeca su im podarila osmero unučadi i jednoga praunuka kojima nastoje prenijeti sve najveće životne vrijednosti, prije svega, vjeru u Boga i oslanjanje na njega u najtežim situacijama često ih podsjećajući da su oni upravo zahvaljujući Bogu uspjeli proživjeti tolike godine u zajedništvu. Na pitanje koja je tajna uspješnoga braka, Marija i Jozo odgovaraju kako su bili i još uvijek jesu ključni ljubav i poštovanje, te pronalaženje kompromisa. „Od samoga početka uvijek nam je bilo najvažnije da čujemo mišljenje jedno drugoga i tako zajedno odlučimo što ćemo učiniti kada su u pitanju bile neke velike odluke”, objašnjava nam Marija, a Jozo se ponovno prisjeća dana mladosti te nam pripovijeda kako su u prošlosti njih dvoje puno vremena provodili sa svojim prijateljima: „Kao mladi smo s društvom svaki tjedan išli u planine, ali i često putovali, ništa nam nije bilo teško, radovali smo se malim stvarima s velikim ljudima, bavio sam se i lovom. Bilo je mnoštvo zanimanja i svaki dan je uvijek bio ispunjen. Današnjim mladima to nije toliko važno jer imaju druge zanimacije.”

Umirovljeničke dane provode u rodnim Čatićima okruženi svojim najdražima koji se o njima s ljubavlju i nesebično brinu, njegujući i nastavljajući njihov rad i obiteljsku tradiciju. Otkrivaju nam kako u slobodno vrijeme vole čitati reviju Svjetlo riječi: „Iako smo već ostarjeli i slabije vidimo, uvijek rado čitamo Svjetlo riječi jer s koje god strane okrenemo, uvijek nešto zanimljivo i lijepo pročitamo”, govore nam slavljenici.

U današnje vrijeme kada trend rastave brakova sve više raste što potvrđuju i statistički podaci, bračni par Dusper svijetli je primjer kako živjeti u braku ispunjenom lijepom riječju, ljubavlju, članovima obitelji, prijateljima i malim sitnicama koje kroz godine postanu krupne i označe sreću koja ne prestaje čak ni nakon 70 godina.

Oboje su Bogu zahvalni za minule godine i sve ono što su u njima zajedno proživjeli, a snaga i vjera u život još uvijek plamte jednakim žarom dok dane provode sa svojom djecom i unucima, te s njihovim obiteljima s kojima su i proslavili ovu veliku obljetnicu. Jozi i Mariji, te cijeloj njihovoj obitelji čestitamo na ovom životnom svjedočanstvu vjere, hrabrosti, ustrajnosti i neizmjerne ljubavi koje su živjeli kroz svih 70 godina svoga zajedničkoga životnoga hoda.

Visoko.co.ba/svjetlorijeci.ba