Navijači nisu samo huligani: Go, Ireland

455

Evropsko prvenstvo u fudbalu započelo je uz sigurnosne izazove i brigu o potencijalnoj opasnosti od terorističkih napada. Ubrzo se pokazalo da postoji veći razlog za zabrinutost od terorizma, a koji se manifestirao huliganskim ispadima i obračunima huliganskih skupina, koji su postali glavna tema medija širom svijeta.

Tartan Army

A onda su medijsku pažnju zaokupili navijači Republike Irske. Njihov dolazak u Francusku izazvao je oduševljenje zbog nadasve neobičnog odnosa prema navijanju, načina na koji „brane boje“ svoje zemlje i pristupa ne samo fudbalu, nego i životu. Svijet su obišli videosnimci navijača koji bebi u metrou pjevaju uspavanku, a djevojci na ulici serenadu. Fotografije navijača koji pomažu starijem paru da promijeni gumu na automobilu i koji čiste smeće na ulicama među najdjeljenijim su na društvenim mrežama, jer pokazuju jedno drugačije lice fudbalskih navijača. Odnosno, ono lice koje bi navijači, zapravo, trebali imati: humano, zabavno, simpatično, ono koje i druge zabavlja i čini da za Republiku Irsku navijate, čak  i ako nikad u životu tu zemlju niste vidjeli osim na fotografijama.

Go, Ireland, pomisli svako kad vidi kako navijači ove zemlje čak i policiji koja ih osigurava pjevaju navijačke pjesme i kako zabavljaju časnu sestru u vozu. Njih bi svako poželio za goste.

Pristup irskih navijača pristup je koji i inače (treba da) imaju oni koji navijaju srcem: ljubav prema svom klubu i reprezentaciji, ali i poštovanje prema drugima. Irci su sa navijačima Švedske tako pjevali ABBA-ine hitove, pokazivali poštovanje prema policiji, prihvatali u svoje redove i navijače drugih reprezentacija koji su željeli da im se pridruže i tako širili pozitivan duh  na Evropskom prvenstvu. Nije to, međutim, prvi put da navijači neke reprezentacije oduševljavaju kada se nađu na velikim takmičenjima ili, općenito, na gostovanjima van zemlje. Sjetimo se samo kako su navijači škotske reprezentacije prije tri godine u Novom Sadu izazvali oduševljenje kada su u tradicionalnim kiltovima čistili snijeg na stadionu kako bi utakmica počela na vrijeme. Tada je i njihova humanitarna organizacija Tartan Army Sunshine Appeal donirala 1.500 funti Dječijem selu u Srbiji.

To je, inače, praksa Tartan Army, da u svakoj zemlji koju posjete zbog utakmica doniraju novac. Malo je poznato da je ideja o Tartan Army Sunshine Appeal nastala kao rezultat humanitarne akcije škotskih navijača u BiH, kada je jedan Bosanac ispričao navijačima Škotske priču o dječaku Kemalu Kariću, koji je kao tromjesečna beba teško ranjen u ratnom Sarajevu. Nakon humanitarne akcije navijača za Kemala, novac koji je preostao doniran je prilikom gostovanja navijača u Litvaniji 2003, nakon čega je „rođen“ Tartan Army Sunshine Appeal, s ciljem da se „donese malo sunca djeci u zemljama koje posjećuje Tartan Army prateći svoju reprezentaciju na gostovanjima“. Tako se škotskim navijačima danas raduju na svim gostovanjima, ne samo zbog njihovih humanitarnih aktivnosti, nego zbog pristupanavijanju sličnog irskom – punog dobre zabave, vedrog duha, pozitivne atmosfere i poštovanja za zemlju u koju dolaze i ljude sa kojima se susreću. Baš šteta da se Škotska nije plasirala na EURO 2016, kakva bi to zabava na ulicama u Francuskoj bila!

Nije, dakle, fudbalsko navijanje nužno povezano sa huliganstvom, izgredima, izazivanjem opasnosti i straha. Naprotiv. Bezbroj je primjera sjajnih aktivnosti u kojima sudjeluju fudbalski navijači, povezani jednim specifičnim savezništvom koje poznaje samo onaj ko je nekada pripadao ili pripada ovoj, kako je često nazivaju, subkulturi. Sjetimo se samo kako je stadion sarajevskog Željezničara tokom poplava 2014. godine bio „zborno mjesto“ za humanitarnu akciju popularnih „Manijaka“ koji su tada skupili nekoliko tona pomoći za poplavljena područja. Velež, Sarajevo, Široki Brijeg i drugi klubovi tada su također prikupljali novac, hranu, i druge potrepštine i dijelili ih na ugroženim područjima. Važne su to „utakmice“ koje pokazuju pravo lice istinskih navijača i čiji se rezultati ne bilježe na tabelama, ali se pominju s poštovanjem kao mjera ljudskosti.

Fudbal je, kažu, više od igre. „Neki ljudi kažu da je fudbal pitanje života i smrti, ja vas uvjeravam da je puno, puno važniji od toga,“ govorio je Bill Shankly, nekadašnji fudbaler, inače poznatiji kao menadžer Liverpoola 60-ih i 70-ih. Škot, inače.

Aleksandar Hemon

U svojoj knjizi o fudbalu Aleksandar Hemon podsjeća nas da prosječan ljudski vijek traje toliko da čovjek isprati dvadesetak svjetskih prvenstava i da kao navijači treba da upijamo radost, vještine koje pokazuju igrači, agoniju navijanja, radost trijumfa i ljepotu igre. Sve ono što fudbal jeste. A fudbal je sve, kaže Hemon. Ako pitate istinske fudbalske navijače, oni će vam reći  kako je fudbalsko navijanje filozofija života. Irski navijači u Francuskoj i škotski navijači svuda gdje dođu uče nas šta je ljepota fudbala i ljepota navijanja, ali i šta je ljepota života. Ona se ogleda u širenju radosti i dijeljenju ljubavi. Zato, go, Ireland!