PreporukaNejra Latić Hulusić: Svakog iz Sirije gosta u BiH tri dana dosta

Nejra Latić Hulusić: Svakog iz Sirije gosta u BiH tri dana dosta

Kažem mitove, jer mitovi su bajke u koje i odrasli vjeruju. Sa koljena na koljeno pričamo bajke djeci o toploti našeg podneblja i preskačemo dio u kojem se svako pedeset godina pokoljemo do predzadnjeg.

Ne podnosimo hladni Zapad, koji nema dušu, nema srce i rodbinu obilazi samo za praznike. Jer oni tamo na Zapadu su hladni kao led, a što se ide sjevernije sve su ledeniji. Nema kod njih meze i sofre kao kod nas kad se dođe. Ukratko, nigdje nema gostoljubivijih naroda nego kod nas, a kod nas se ne zna više koji od tri naroda zapravo su prije sišla sa nebesa da obraduju civilizaciju svojim običajima koje su ponijeli odozgo.

Nema na svijetu toplijih kuća, svaki nam je ćošak kuće zauzet trosjedom na razvlačenje da gosti imaju gdje noćiti. Kod Švaba to nema, kod njih niko i ne noći. Oni po hotelima spavaju kad dođu na svadbu iz drugog grada. Svako sigurno zna po jedan ili dva mita o najtoplijoj zemlji na planeti u kojoj se turisti osjećaju kao kod kuće. E, to je već tačno.

Ali, nije ovo priča o gostoljubivosti i toleranciji nego snishodljivosti iz dva razloga. Prvi razlog su euri, a drugi je osjećaj manje vrijednosti.

Tako će većina naših ugostitelja radi eura te izvrnuti sa stolice u restoranu da dočeka stranca, koji će, za razliku od nas domaćih prejedača, popiti vodu, pojesti pomfrit, usmrditi toalet i nastaviti svojim putem nakon što sačeka kusur od pola marke. Ugostiteljima praštam jer oni su po definiciji ljudi koji ugošćavaju i pretvaraju se da im je stalo što si došao za novac. To je prosto taj posao.

Ali, čemu nacionalna snishodljivost prema svemu što dolazi sa strane? Lijepo je i važno ugostiti premijera neke države, ali mora li se cijeli dan obustaviti saobraćaja po većini grada? To nije gostoprimstvo niti dobro osmišjena sigurnosna strategija ako si nasumice blokirao cijeli grad. To je snishodljivost.

Naše gostoprimstvo je lažno i važi samo za direktore i geopolitički odgovarajuće strance. A, kako to znam? Evo, ovako. Neka se urednici ne naljute, ali kucala sam pola ove kolumne u autu čekajući da se odblokira cesta kojem će tek za šest sati odletjeti premijer Turske kući. Satima se vozim sa kraja na kraj grada koji je veličine predgrađa neke metropole. Stojim pola sata par metara od institucije za prihvatanje stranih migranata koja nije u stanju da zbrine par desetina Sirijaca koje je muka preko Bosne i Hercegovine navela.

Pet godina ne mogu da opstanem na društvenim mrežama od apela za izbjeglice iz Sirije. Pet godina, svaki dan po jedno lice sa profilne slike nestane, a zamjeni je sirijska zastava. Ne mogu da nađem slike mačaka, ideje za ručak, dobar status…

Svaki dan, samo gledam našu brigu i tugu za prognanima i vaše zgražavanje nad hladnim fašističkim zapadom koji se zatvara pred izbjeglicama. Spasite ovoga, pogledajte ono, vidi Europo srca kamenoga šta radiš, Statuo Slobode – stidi se…

A, onda jedan dan nama pred vrata dođe nekoliko desetina Sirijaca. Da. Desetina nam ih dođe u goste, a ne desetak hiljada kao što je došlo tom hladnom zapadu. I, kako ih primimo? Nikako.

Prvo, ne znamo mjesec dana da su došli. Za tih mjesec još uvijek njih, evo neka je stotinu, niko ne nađe za shodno da dočeka prema našim mitskim standardima merhameta i topline prema drugim ljudima. Mjesec dana, par sugrađana, koji ne legnu spavati mirno kada postave sirijsku zastavu preko profilne, pokušava da smjesti, nahrani i utopli ove unesrećene ljude što su na nas nagraisali.

Izbjeglice iz Sirije u Semizovcu

Mjesec dana stoje prazne kase za pomoć izbjeglicama po kafanama. Mjesec dana naši mitski trosjedi na razvlačenje čekaju probrane goste. Slobodno iskoristite novu posteljinu što čuvate za probrane, neće premijer ni jedan noćiti u ovdje. Nismo mi toliko važni da nas se u protokol piše kao dvodnevna posjeta.

Evo, testirana su nam srca plemenita, sa neba pa u Bosnu spuštena. Što bi rekli ovi stari, aferim posro. Kad već visite na internetu, pogledajte kako je premijer hladne, da ne može biti hladnije, sjevernije i zapadnije, Kanade dočekao hiljade gostiju iz Sirije. Kazaćete da je to radi kamera, ali evo on se sjetio i za kamere da ih dočeka na aerodromu, a mi zastavice tuđih zemalja samo za premijere peremo i peglamo.

I jedni i drugi i treći ste naučili mahati zastavicama samo onima kojih se bojite i čiji biste sutra krompir okopavali bez naknade da vas porobe. Naša djeca pjevaju samo premijerima. U hladnoj Ottawi, djeca Kanađana pjevaju onima koji su u ovom trenutku najmanje dobrodošli na svijetu. Pjevaju na arapskom pjesmu dobrodošlice koju su stanovnici grada Medine pjevali hrleći u susret Poslaniku Muhamedu kada je kao izbjeglica došao iz Meke da nađe utočište.

Pogledajte, o nebeski Bosanci i Hercegovci sa sve tri strane, šta je hladni zapad i civilizacija:

lolamagazin.com/visoko.ba


Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.

NAJNOVIJE