Nepodnošljiva lakoća otimanja: Boćanje, Stara pošta i Dom kulture nisu jedini primjeri samovolje izvršne vlasti u Visokom

Najnoviji primjer poremećenog sistema vrijednosti i nedostatak osjećaja odgovornosti je onaj vezan za Dom kulture gdje se pojavi neko, u ovom slučaju navodno stečajni upravnik, koji opet navodno nema telefon, ili ima a niko nema njegov broj i gdje najnormalnije promijeni bravu na vratima i tako onemogući OO SDP Visoko da koristi svoje prostorije koje koriste od 1954.godine, a usput i svi ostali stanari Doma kulture izgrađenog narodnim parama u prošlom sistemu.

Međutim, prije slučaja SDP koji je prijavljen i u PU Visoko kao grubo kršenja prava na političko djelovanje postoji niz primjera u kojima aktuelna lokalna vlast izgubivši osjećaj za stvarnost i nepoznavajući šta to znači kada demokratskim putem dođeš na vlast je pokušala, a u nekim slučajevima i uspjela, “demokratskim” putem oteti od vlasnika neke prostorije i staviti ih u drugu namjenu ili jednostavno ih uništiti.

Svakako najpoznatiji primjer je poslovnica KTK Visoko u centru grada, poznatija kao Stara pošta. Jedno jutro službenici Općine Visoko su po vlastitom nahođenju, baš kao i u slučaju Doma kulture samo promijenili bravu na zgradi i proglasili je svojom!? Priča je dobila sudski epilog u kojem je Općina izgubila spor, a zgrada vraćena KTK Visoko.

Brutalniji primjer diktature i samovolje je onaj na stadionu Luke gdje su doslovno otete prostorije od Saveza za sport i rekreaciju invalida, svima poznatije kao “Boćanje”, napravljeno invalidima od strane privrednika općine Visoko. Na žalost nikad gruntovno nije prevedeno na Sportski savez invalida, mada po pravu dosjelosti invalidi imaju pravo na ove prostorije koje su srušene, uništene i trenutno van funkcije pod izgovorom da se tu okupljaju pijanice koji su loš primjer za sportiste, iako su u međuvremenu na dvije druge lokacije na stadionu otvorene kafane u kojima se toči i konzumira alkohol!? Pored “Boćanja” tu je bio i džambo šah u koji su invalidi investirali oko 8000KM, a koji je također uništen. Iz ovog Udruženja su podnosili zahtjev za građevinsku dozvolu, ali nikad nisu dobili saglasnost. A kada je došlo do otimanja prostorija inspektor je napisao nalog za rušenje tog objekta zbog devastacije i bojazni da će se urušiti. Zdrava željezna konstrukcija je odnešena, a njeno ponovno postavljanje bi koštalo oko 20.000KM.

Rasim Kadić se nedavno nije mogao čudom načuditi kakvo je poniženje doživio kao organizator jedine vrijedne pomena kulturne manifestacije u Visokom – “Dani Zaima Muzaferije”, kada je ušavši u Gradsko kino shvatio da goste i glumce na premijeri Totalove predstave mora dočekati u hodniku Kina i bez rasvjete iz razloga što nema ključa od foajea jer to neko koristi u privatne svrhe!?

Kada neko cijelo Visoko po Sjevernokorejskom modelu smatra svojim privatnim dnevnim boravkom iako 12.949 stanovnika Visokog nije ni pola od 41.266 koliko nas je po zadnjem popisu, onda je sasvim normalno da taj neko nestručan i opsjednut samim sobom i svojom nezrelošću u poptunom diskontinuitetu materije i duha otkaže najam prostora “Izbor Trgovinama” koji su zapošljavali nekoliko ljudi i redovno plaćali kiriju, te na istom tom mjestu otvori ničim izazvani i još manje potrebni “Info turist” te isti stavi na teret budžeta Općine uz izgubljenu kiriju.

Na sličan način je Sportskom savezu Općine Visoko oduzet Partizan, SIZ, prostorije SBiH, Caffe Bolid, a porodica Vasiljević godinama unazad vodi pravnu bitku da dokaže kako su im po modelu koji su prakticirali nacisti u slučaju jevreja konfiskovali imovinu u vlastitoj kući pored Riplija. Porodica Rajkić na isti način pokušava da vrati u posjed svoju imovinu koju su im konfiskovali komunisti na Sebilju, čak imaju i presudu, ali ovi “demokratski komunisti” se na to ne obaziru. Oni čak ulaze i u vakufsku imovinu kada usmjeravaju tokove rijeka i izvlače šljunak.

Uz sve to javna tajna je da su bez upotrebnih dozvola mnogi prostori u Visokom, pa tako i KC “Altindag” gdje uredno rade i postoje neke Javne ustanove, a između ostalih i RTV Visoko zbog koje je navodno stečajni upravnik koji nema telefon niti voli da ga neko uznemirava na telefon promijenio bravu na zgradi Doma kulture gdje na posao dolaze obespravljeni i prevareni radnici JP RTV Visoko i gdje su prostorije OO SDP Visoko.

U nastavku bi sada kao logičan slijed stvari iz prethodnog teksta mogli aktuelizirati i pravo na zaštitu potrošača u slučaju naplaćivanja nametnute obaveze za korištenja satova za plin po mjesečnoj cijeni od 2KM, neustavno naplaćivanje naknade za korištenje građevinskog zemljišta ili uproštenije “poreza na zrak”, nametnutu odluku o održavanju stubišta i zajedničkih prostorija zgrada koja je od maja mjeseca ove godine u nekakvoj eksperimentalnoj fazi bez zakonom predviđenog provođenja mjera u smisli održavanja kućnih savjeta na kojima mora prisustvovati više od 50% stanara, poskupljenja vode, itd,itd,itd …. Sve su to novi samovoljni nameti sa kojima smo se upoznali u posljednjih šest godina preko leđa i po džepovima stanovnika Visokog koji uveliko ovaj grad čine mjestom neugodnog življenja.