Nick Teunissen: Kompletna Evropa treba da se nakloni Bosni i oda joj počast

Holandski glumac i reditelj Nick Teunissen svojom autorskom dramom “One Way Ticket” u subotu i nedjelju gostuje u Sarajevu. Nick, koji voli reći da je za bosanske prijatelje Nihad, za Klix.ba govori o svojoj predstavi, svojoj ljubavi prema Sarajevu, BiH i njenim ljudima, ali isto tako govori i o percepciji njegovih sunarodnjaka kada je riječ o ratu i ratnim stradanjima u bivšoj Jugoslaviji.

U Spomeničkom kompleksu Tunela D-B u subotu će Nick Teunissen odigrati svoju monodramu kroz koju nastoji predstaviti životnu priču Ismira Here, izbjeglice iz Sarajeva, koji je 1994. godine prošao kroz Tunel spasa i koji je naposljetku pronašao mirnu luku u Holandiji. Predstava će početi u 18 sati, a dan kasnije bit će odigrana i u SARTR-u. Organizaciju ovog nesvakidašnjeg kulturnog događaja potpisuje Fond Memorijala.

Teunissen je Ismira i njegovu ratnu i postratnu životnu priču upoznao prije nekoliko godina. Od tog trenutka postaju nerazdvojni, a holandski umjetnik sve češće dolazi u Sarajevo, koje naziva svojom drugom kućom. “One Way Ticket” ili “Karta u jednom smjeru” je zapravo predstava o borbi s ratnom prošlošću, nadi i optimizmu, ali i o izgubljenom identitetu i istrajnosti.

Holandija je Disneyland, tamo malo ljudi zna šta je rat

“Sarajevo i BiH su oduvijek bili prisutni u mom životu. Još kao dijete sam slušao priče strica i ujne koji su uvijek išli autom na odmor u tadašnju Jugoslaviju i koji su bili istinski zaljubljenici u tu zemlju. U trenutku kada sam sa svojim roditeljima trebao krenuti na godišnji odmor, u BiH je počeo rat. Tada sam imao tačno deset godina. Kao dijete nisam mogao razumjeti ništa od svega što se dešava, pogotovo jačinu zla te slike i snimke koje smo tada vidjeli na televiziji. Mojoj porodici posebno nije bilo jasno zašto BiH niko ne želi pomoći”, govori na početku razgovora Nick Teunissen.

Otprilike godinu nakon početka ratnih dejstava u BiH, on govori kako je u njegov razred u Holandiji došla jedna djevojčica iz BiH – Amela. Iako nikad nije govorila o tome šta se u tim momentima zbiva u BiH, jedne prilike je njihova učiteljica s Amelom obavila kratak razgovor o BiH, a ostali učenici su na osnovu informacija dobijenih iz tog razgovora dobili zadatak da napišu pjesmicu.

“To je bila prva pjesma u mom životu koju sam otpjevao, a govorila je o BiH i agresiji na tu prekrasnu zemlju. U jednom trenutku upoznajem i Ismira Heru, koji je također bio izbjeglica. Iako ni on nije volio govoriti o prošlosti, tek nedavno je počeo da otvara dušu i svoj kofer pun interesatnih životnih priča. Ja sam tek tada shvatio da znam malo o historiji BiH, a posebno o onome šta se događalo krajem prošlog vijeka. Mi u Holandiji suštinski ne znamo šta znači rat i šta znači agresija te kako čovjek da preživi takve stvari. Holanđanke i Holanđani žive u Disneylandu, dok ljudi u BiH itekako znaju šta znači boriti se s nedaćama i nepravdom”, pojašnjava on.

Teunissen nastavlja da je kasnije, družeći se s Amelom i Ismirom te drugim ljudima iz naše države koji su preživjeli strahote rata, te čitajući knjige i gledajući dokumentarne filmove, polako počeo shvatiti kako je bilo bježati od granata i metaka te kako preživjeti sve to.

Bosna ima rahatluk, a zapadnjaci su to izgubili

“Ja sam ovu predstavu primarno napravio kako bih Holanđane upozorio i pokušao im otvoriti oči, ali je u isto vrijeme i svojevrsni naklon Sarajkama i Sarajlijama, njihovoj želji za životom i nevjerovatnoj istrajnosti koju su pokazali kada ih je pogodila nevjerovatna nepravda. To je za mene lično ogroman primjer za čitavu Evropu koja bi trebalo da poštuje BiH i oda joj počast. Predstava ‘One Way Ticket’ je uglavnom zasnovana na priči o posljedicama agresije na BiH i govori o tome kako jedan običan čovjek konfrontira sebe i svoje okruženje s posljedicama prošlosti, tj. pokušava objasniti kako preživjeti sjećanje na te teške dane. Također, ovom predstavom dokazujem da se ljudi usuđuju pričati i o najstresnijim detaljima iz života kako bi druge upozorili”, kazao je autor predstave “One Way Ticket”.

Nick Teunissen govori i to kako je Ismira Heru, osobu na osnovu čije životne priče je i napravljena ova monodrama, sasvim slučajno upoznao u jednom kafiću u Holandiji, gdje su zajedno počeli razmjenjivati životne priče.

“Mi ćemo igrati ovu predstavu iznad Tunela spasa, zapravo u dvorištu tamošnjeg muzeja. Dakle, na otvorenom. Time je Tunel, koji je ujedno i simbol čitave predstave, vrlo bitan dio našeg showa upravo zbog toga što Ismirova priča na kojoj je zasnovana predstava počinje s Tunelom. Iz tog razloga meni je vrlo važno da igramo baš na tom mjestu. Ja ću se naći zajedno s tri muzičara na bini i sve uloge koje će proći kroz dramu igram sam. U konačnici, radi se o jednom muzikalnom monologu koji traje sat vremena i 15-ak minuta”, rekao je Nick.

On govori da vrlo često dolazi u Sarajevo i da naš glavni grad osjeća kao svoju drugu kuću. Napominje i to kako u Sarajevu žive mnogi njegovi prijatelji te još jednom ističe kako je kroz njihove priče postao svjestan važnosti Tunela spasa za stanovnike glavnog grada BiH u vrijeme rata, ali i u godinama poslije.

“Uvijek govorim ljudima u Zapadnoj Evropi da BiH ima nešto što nigdje na svijetu nema, a to je rahatluk. To smo mi u Zapadnoj Evropi davno izgubili. Ovdje ljudi imaju vremena jedni za druge, za svoju familiju. Za mene lično je Sarajevo najljepši grad Evrope, on ima dušu i ujedno je glavni grad jedne od najljepših zemalja ‘stare Evrope’, a ta ‘stara Evropa’ se temelji na zajedničkom življenju, dijeljenju, multikulturi, multietničnosti, a Sarajlije su u suštini čuvari te duše. Golema je tuga da su Sarajlije od cijelog svijeta izdani 1992. godine. Međutim, u Sarajlijama još uvijek gori taj plamen, oni još čuvaju načela ‘stare Evrope’. Oni su se borili, živjeli i umirali za te ideale i zbog toga smatram da je Sarajevo duhovna prijestolnica Starog kontinenta”, poručio je Nick Teunissen, autor predstave “One Way Ticket”.