PreporukaLike"No smoking in Sarajevo": Talijani i Francuzi napravili film o Seji, Neletu...

“No smoking in Sarajevo”: Talijani i Francuzi napravili film o Seji, Neletu i Zenitu

“No smoking in Sarajevo” naziv je muzičkog dokumentarca talijanskog režisera Gianluce Loffreda posvećen rock bendu Zabranjeno pušenje. Film smo imali priliku gledati sinoć u sklopu 22. Sarajevo Film Festivala.

Historija jugoslovenskog rock benda Zabranjeno Pušenje u filmu je prikazana kroz trojicu njegovih prvih članova Seju Sexona, Neleta Karajlića i Zenita Đozića, a njihova priča simbolično prikazuje ono što se zapravo desilo u Jugoslaviji u posljednjih 30 godina.

U dokumentarnom filmu “No smoking in Sarajevo” imamo priliku da čujemo tri strane priče, osvrt na prošlost iz ugla Seje Sexona, Neleta Karajlića i Zenita Đozića. Povezani muzikom, a podijeljeni ratom koji je razorio čitavu zemlju, priča o Seji Sexonu i Neletu Karajliću zapravo je refleksija same Jugoslavije.

Talijan Gianluca Loffredo, koji se filmskom umjetnošću bavi zadnjih deset godina potpisuje režiju i scenario filma.

“No smoking in Sarajevo” je priča nastala na Koševskom brdu, baš kao i sam bend. Ovaj dokumentarac nas vraća u vremena novog primitivizma i Nadrealista, obiluje arhivskim snimkama i isječcima iz Nadrealista, kao i starih koncerata Zabranjenog pušenja.

Pjesme Zabranjenog pušenja u ovom su dokumentarcu prikazane kao metafora jednog društva i vremena, muzika je to koja je odgajala generacije, a kroz induvidualne sudbine likova iz pjesama iščitavamo društvo, pa tako režiser prikazuje priču o Zabranjenom pušenju kao simboličnu sliku o raspadu jedne države.

“Priča je krenula kad se moj prijatelj novinar Andrea Postglione prije šest godina upoznao sa pričom o Zabranjenom pušenju, te upoznao članove benda, došavši mi potom sa prijedlogom da zajedno uradimo film. Počeli smo tražiti novac za film, dvije i po godine smo tražili u Italiji, Bosni, Srbiji i Hrvatskoj, no nikome nije bilo stalo do priče niti do mene kao režisera”, govori Loffredo.

Priču je, nakon neuspjelih pokušaja da pronađe sredstva, odlučio ostaviti iza sebe. Preselio se u Francusku i tamo sreo producente kojima se projekat svidio i počeli su raditi.

Na filmu je radio francuski producent Gildas Nivet, koji se na kraju projekcije zahvalio čitavoj ekipi filma.

“Hvala Seji i Zenitu koji su inas pustili u svoj intimni svijet, otvorili vrata svog života i imali povjerenja u nas. Gianluca Loffredo je napravio odličan posao, nadam se da će to filmska industrija prepoznati. Drago mi je da sam do čitave ove priče”, kazao je Nivet.

Zenit Đozić je nakon projekcije kazao kako je u pitanju jako komplikovana priča, no kako je neko sa strane jako dobro uspio da je objasni i opiše, možda čak bolje i od samih aktera i članova benda.

Sejo Sexon je dodao kako mu je drago što je sa njima čovjek u kojem je ostalo više tog mladalačkog ludila nego što ga oni danas imaju.

“Ne može se dva puta stati u istu rijeku, ali divno je pored sebe imati čovjeka koji to vjeruje isto kao što smo i mi vjerovali u to kako će neke ideje promijeniti i popraviti svijet. Nažalost, s godinama i iskutvom bivamo realniji. Gianlucca pokušava ono nemoguće, ja sam zaista sretan što je ovdje i što je takav kakav jeste. Možda ću se i ja vratiti u taj entuzijazam koji smo imali na početku, nikad ne reci nikad. Hvala vam mnogo što ste došli i s nama podijeli ovo, ja se jako radujem što ovaj film postoji”, kazao je Sexon.

Nele u filmu “No smoking in Sarajevo” sebe opisuje “udarnom iglom” u bendu, te navodi kako su sa njim i bez njega to dvije različite grupe.

“Moj ključni adut je moje pokazivanje. Zenit je imao najviše energije i entuzijazma, neiscrpan kao Nijagara. Sejo je imao neku mudrost, za koju se kasnije pokazalo kako i nije toliko mudra i neku vrstu smirenosti iz koje su izlazili ozbiljni koncepti. Ta tri elementa su bila savršena zajedno – jedna energija koja pokreće, ideja koja se kreira i jedan koji otvara sva vrata. To smo bili nas trojica”.

Sejo Sexon u filmu “No smoking in Sarajevo” za Neleta kaže kako je bio najznačajniji čovjek za bend i njihove pjesme. Desila se, kako kaže, ta jako potrebna hemija između softvera i hardvera i on je bio taj koji je zaista iznio pjesme.

Sexon: To više nije moj Nele kojeg sam upoznao šezdesetih

“Često mi u Sarajevu prilaze ljudi i govore kako sam ja to sve napisao i napravio, međutim to je samo dio istine, istina je da je glumac koji je iznio taj tekst ustvari bio briljantan, da ne kažem genijalan”, priča Sexon i dodaje kako osjeća da je njihova priča ostala nedovršena upravo zbog toga što on ne želi doći u Sarajevo i ne želi vidjeti svoje prijatelje.

“To je njegovo pravo, njegova volja, tu nema diskusije, ali ja današnjeg Neleta prilično malo prepoznajem. Današnji Nele je neko naspram kojeg ja nemam nikakav odnos i to nije moj Nele kojeg sam upoznao šezdesetih. Ja sam mišljenja da je ovo dvojnik, neki čovjek koji je, kad je 1992. godine, kad je prelazio bosansko-srpsku granicu vjerovatno otet, negdje je nestao, pokopan, a pojavio se neki dvojnik koji danas živi tog Neleta. Ovaj Nele je zaboravio ono što onaj Nele nikad ne bi, a to je šta je poslanje umjetnika i umjetnosti, kakvu moć ima i kakav put treba da ima jedan umjetnik. Mislim da je ovaj današnji umjetnik neke lekcije preskočio”, kaže Sejo Sexon u dokumentarnom filmu “No smoking in Sarajevo”.

Nele Karajlić cinično komentariše opaske kako je uvijek “u njemu problem”.

“Očigledno sam ja taj koji sam problem. Ja mislim da nisam, ja imam stalno osjećaj da se to sve moglo završiti na neki drugi način, i sa Nadrealistima, i sa Zabranjenim pušenjem i sa ‘No smoking Orchestrom’, ali očigledno da je neki kuršlus u meni. Meni je onda samo sudbina dala mogućnost da napravim i ‘No smoking Orchestru’ i ja sam pristao. Nije sudbina neko sa strane ko vodi čovjeka nego čovjek treba da osjeti trenutak kad on treba da odluči kojim putem treba da ide. Meni je sudbina stalno davala mogućnost da izaberem i ja sam svaki put izabrao pogrešno”, priča Nele kroz smijeh.

Nele: Izgubio sam utopijsku sliku svijeta koju mi je Koševo dalo

Jedan od studenata ga u jednom trenutku pita kako je moguće da se dva prijatelja, Nele i Sejo odjednom nađu na različitim stranama.

“Je li moguće da je to bilo lažno drugarstvo, da ste stvarali prividnu sliku ljubavi, a onda odjednom dođe najkrvaviji sukob u kojem komšija komšiju ubije iz prosto ludačkih razloga, kako je to moguće?”, na šta Nele odgovara:

“Koliko god da se mi borimo za individualnost, mi smo u jednom momentu viđeni kao dio jednog nadbića koje se zove Srbi, Hrvati, Bošnjaci itd. Ako ništa, gledaju te oni koji imaju oružje s druge strane. Tu počinju nova pravila igre. Ne da prijateljstvo između Seje i mene nije bilo iskreno, nego je bio hiper iskreno, ali dolaze neka nova pravila u kojima to prijateljstvo više ne može da funkcioniše”.

Nele je mišljenja da je rat bio neizbježan, upravo zbog toga što je došlo do smjenjivanja dva sistema.

“Danas fali utopijska slika, ali ne samo ideološka, nego društvena. Čim ne postoji ideal, neka slika za koju valja dati život, odmah se kulturni kvalitet života srozava. Izgubio sam nadu da se tu može nešto napraviti, izgubio sam utopijsku sliku svijeta koju mi je Koševo dalo. Izgubio sam neke relacije sa nekim ljudima, što mi je jako žao, ali očigledno da je to bio neki logičan razvoj događaja. Pred nama je izbio rat kao neko preveliko iskušenje, nismo mi bili sposobni i svjesni da preko tog rata pređemo lako. Mi smo živjeli u komunizmu, kapitalizam je jedna potpuno druga kategorija i usljed smjenjivanja ta dva sistema rat je morao da izbije”.


Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.

NAJNOVIJE