On radi naporno.
Vozi se kući s posla 45 minuta.
Iscrpljen je. Mozak mu je rastegnut do krajnjih granica. Znojan je i gladan.
Ulazi u kuću i dočekuje ga simfonija veselih pozdrava naših sinova.
„Tata je došao! Ćao, tata! Tata, išli smo u park danas! Hoćeš slagati lego sa mnom?“
Pogled mu pada na mene.
„Hej“, pozdravljam ga umornim osmijehom.
Idem za njim kroz dio kuće gdje se djeca igraju i, dok se saplićemo o autiće i druge igračke, objašnjavam: „Jesam pospremila danas, majke mi!“
Ulazim za njim u kuhinju, i pokazujem na gomilu šarenih plastičnih tanjira i čaša za djecu. „Ova kuhinja je bila besprijekorna poslije doručka, iako se to ne vidi sada.“
Gleda u tepsiju sa masnom siluetom ribe koju sam izvukla iz zamrzivača i na brzinu ispekla djeci. „Djeca su jela, ali nisam još stigla napraviti večeru za nas, izvini.“
Tačno kao na šlagvort, beba oštro zaplače negdje iz pozadine. Namrštim se. „Okupana je i spremna za krevet, ali nisam joj još pripremila flašicu.“
Uzdahnem. „Izvini, ovdje je haos.“
On me pogleda u oči.
Vidi me.
Vidi to mlado i veselo biće kojim se oženio, skriveno negdje iza umornih očiju i sitnih sijedih pramenova u kosi.
Vidi ženu koju podržava i u koju vjeruje, kako ne uspijeva da ispuni očekivanja.
Stavlja mi ruke na ramena.
Kaže mi: „Ti si danas već uradila toliko toga. Tu sam sada. Šta ja mogu da uradim?“
Vidi me i zna da ne mogu sve ovo sama.
Ni na trenutak ne misli ni da bih TREBALA sve ovo sama.
On radi naporno. Iscrpljen je, znojan i gladan. Ali čim prođe kroz vrata, uključen je.
Volio bi se baciti na kauč i listati Instagram. Ali umjesto toga, ugrije bebi flašicu i nahrani je.
Volio bi sjesti i opustiti se dok se miris večere lagano širi iz kuhinje. Ali umjesto toga uskoči unutra i počne sjeckati, rendati i miješati, dok ja čitam našem sinu.
Volio bi se opustiti nakon večere. Ali umjesto toga, skuplja igračke, čak iako zna da će već sutra biti razbacane svuda po podu.
Volio bi da mirno i neprekidno prespava noć, da skupi dovoljno energije za posao sutra. Ali umjesto toga promrmlja „Ja ću“ kada se beba probudi u 2 ujutru jer joj rastu zubići i ja sam već ustajala tri puta u posljednja dva sata ,a on zna da je i meni potreban odmor jednako kao i njemu.
On je zaista moj partner u svem ovom ludilu. Sve one nedostatke koje ja vidim kao lične mane on vidi kao prilike da se iskaže. On popunjava praznine.
Igra svoju jedinstvenu i nevjerovatno važnu ulogu. Nikada se ne žali ili izvlači kada postane teško; umjesto toga traži kako da nam olakša.
I što je najvažnije, smatra to svojim. Ne posmatra to kao da „pomaže“ meni. Vjeruje da prosto ispunjava svoju ulogu u našem domu.
Ja imam svoje prednosti i mane. On ima svoje prednosti i mane. Ali ako pomiješamo svoje prednosti i mane dobijemo uglavnom funkcionalan, polu-haotičan ali generalno srećan porodični dom.
On radi naporno.
On ulazi u kuću.
I bez da trepne, uskače u rov pored mene.
Jer zna da njegova najvažnija uloga koju igra svaki dan tek počinje.
Visoko.co.ba/lolamagazin.com
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.