Pamuk ili sintetika: koja oprema za vježbanje zadržava više tjelesnih mirisa?

Chris Callewaert i tim europskih mikrobiologa pozabavili su se neprijatnim mirisima iz svlačionica i korpi za rublje kako bi otkrili zašto odjeća za vježbanje zaudara čak i nekoliko dana nakon treninga.

Pretpostavka je da pojedini materijali zadržavaju više znoja od drugih, ali znojenje je samo po sebi sterilno i ne proizvodi neugodne mirise.
Zapravo, bakterije prodornog mirisa s naše kože brže se razvijaju na opremi za vježbanje koja je izrađena od sintetičkih materijala poput poliestera, prema istraživanjima Callewaerta i njegovog tima s belgijskog sveučilišta Ghent.

U ispitivanju je sudjelovalo 26 zdravih osoba koje su vježbale u majicama od prirodnih ili sintetičkih vlakana. Nakon vježbanja, majice su stavljene u plastične vreće i pohranjene na tamno mjesto. Nakon 28 sati, neovisna skupina stručnjaka za mirise ustanovila je da poliesterske majice zaudaraju više od pamučnih.

Istraživači su zatim uzeli uzorak s područja pazuha koje je idealno utočište za mikrobe.

Kako biste razumjeli koliko se brzo zapravo razmnožavaju bakterije, zamislite jedan kvadrat čija je stranica 1 cm na vašoj podlaktici. Unutar tog kvadrata živi oko 100 bakterija. Takav isti kvadrat na pazuhu, pupku ili između nožnih prstiju, sadrži oko 10 miliona bakterija.

Najčešći poznati uzročnik smrada je skupina kožnih mikroba pod imenom Corynebacterium, ali na odjeći za vježbanje koju su ispitivali znanstvenici ih nisu pronašli. Umjesto toga, ustanovili su da prljava poliesterska oprema sadrži više bakterija Micrococci nego što ih ima u pamučnoj. Rezultat ih je iznenadio jer ta vrsta bakterija uobičajeno ne raste na takvim mjestima.

„U odvojenom ispitivanju obavljenom na više od 200 ljudi, pronašli smo vrlo male razine mikrokoka na području pazuha”, rekao je Callewaert. „Ali nešto, u znojem zasićenom poliesteru, obogaćuje te bakterije kiselog mirisa.”

Hemikalije u znoju pravi su raj za kožne klice. One ih pretvaraju u neugodan spoj mirisa koje bakterije naknadno ispuštaju. Dok prirodni tekstil apsorbira taj vodom natopljeni smrad, Callewaert sumnja da su mikroskopski bazeni u sintetičkim vlaknima idealno okruženje za razvoj bakterija.
Istražujući ovu ideju, tim je u Petrijeve posude stavio različite vrste smrdljivih bakterija na sedam različitih podloga: poliester, akril, najlon, vuna, viskoza, flis i pamuk.

Rezultati su bili miješani. Na pamuku se razvilo vrlo malo smrdljivih bakterija, jednako kao u prijašnjim ispitivanjima, dok se na poliesteru razvio čitav roj mikroba.

Sintetički najlon pretvorio se u pravo stanište za Propionibacterium acnes, vrstu bakterija koja uzrokuje akne i utječe na neugodan miris stopala. Prirodna vuna podržavala je svaku od testiranih bakterija, a znanstvenici su pronašli i materijal na kojem bakterije uopće ne uspijevaju – viskoza.

Ova preliminarna studija mogla bi biti od pomoći proizvođačima odjeće u stvaranju manje smrdljive odjeće.

Mnogi proizvođači odjeće počeli su dodavati antimikrobna sredstva poput nanosrebra, ali takve kemikalije eliminiraju i dobre, zajedno s lošim bakterijama, što bi potencijalno moglo ugroziti naš imunološki sustav. „Moramo upravljati i kontrolirati postojeću mikrobnu zajednicu na način na koji mi to želimo, umjesto da ih sve eliminiramo”, rekao je autor studije Nico Boon sa sveučilišta Ghent.

Kako bi izbjegli stvaranje neugodnih mirisa za vrijeme vježbanja, tim preporučuje hibridnu odjeću kod koje je dio ispod pazuha napravljen od pamuka, a ostatak može biti od sintetičkog tekstila koji zadržava manje topline i pruža osjećaj udobnosti.
Rad je objavljen u časopisu Applied and Environmental Microbiology.