Pisma sarajevskog studenta teologije upućena Čoviću oduševila i mostarskog Srbina Milana

Izvini, moj dobri Josipe, znajući da ti je i ova moja podrška samo otežavajuće „đule„ u cjelovitom tovaru tvojih istina i dobrih i savjesnih misli, jer od Srbina je, od čovjeka ka čovjeku izgovorena, ali budi siguran da ti je savjest čista i prečista i da si poput nekih drugih naših velikih i poštenih Hrvata, kao što su Predrag Matvejević, Roko i Dragan Markovina, pokojni Josip Jole Musa, eminentni kipar Florijan Mićković i ini nama Mostarcima znani i priznati Hrvati isto tako su znali i umjeli u svome dvorištu i u svome hrvatskome jatu isticati i čistiti sve negativnosti i po cijenu progona ili ispaljenih rafala u sopstveni njihov život – stoji u pismu Milana Jovičića, mostarskog Srbina, koji je oduševljen naporima studenta teologije u Sarajevu Josipa Šimića.

Šimić piše otvorena pisma predsjedavajućem Predsjedništva BiH i lideru HDZ-a BiH Draganu Čoviću, koje mediji prenose, a u kojima ovaj mladi čovjek Čovića upozorava da njegova politika vodi u ponor ne samo Bosnu i Hercegovinu, već i hrvatski narod u zemlji, a koji mu uz sve optužnice i kriminale u koje je umijšan dobar dio njih opet vjeruje.

Novinska agencija Patria prenosi dijelove pisma Jovičića koje je kao znak podške uputio Šimiću:

Poštovani gospodine Josipe Šimiću,

Oprosti, molim te, što ti neću persirati s obzirom da si mnogo mlađaniji od mene, iako istinski zaslužuješ i svako poštovanje ne samo moje već svih slobodnomislećih građana ove nam naše lijepe ponosne i prkosne Bosne i Hercegovine.

Tvoja pisma za Dragana Čovića su me upravo oduševila i inspirisala ili bolje rečeno primorala da ti iskažem poštovanje i čestitost, uz tvoju vjernost i prema pozivu kojem si se opredijelio i jednu veliku ljudsku hrabrost, što nedostaje ne samo mnogim našim mlađanim snagama, već i poodraslim umnim i trezvenim akademicima i visokoobrazovanim našim intelektualcima i građanima

Biram da budem čovjek, da oprostim, da zaboravim loše, da zapamtim lijep gest, da priznam kad pogriješim i kažem onu najtežu riječ – izvini!

Nema veze, ljepše je ovako, a divan je osjećaj kad legneš noću u krevet i lako utoneš u san jer je čista savjest neprocjenjive vrijednosti.

Biram riječi, jer kako će to sve shvatiti i tumačiti svi ovi aveti i prošlosti i sadašnjosti, da ti se obraća jedan Srbin iz grada Mostara, poučen svojim neposrednim saznanjima i doživljajima pričinjenim upravo na sopstvenoj ličnoj golgoti, od idiota i takvih neprimjerenih kršćanskih snaga, kvazi bogomoljaca ili „komunista“ iz prvih crkvenih redova sa liturgija Ratka Perića u Mostaru ili kardinala Vinka Puljića u katedrali moga rodnoga grada Sarajeva, u ovome vaktu i zemanu, a sve pod dirigentskom palicom svoga „čistokrvnog Hrvata“ makar to bio Dragan Čović ili mnogi njegovi čimbenici.

Od njih sam i doživio neviđenu golgotu i jedva spasio svoju glavu, godine 1996. poslije prvih postdejtonskih izbora za Gradsko vijeće grada Mostara, jer sam  kao „ slabi vjernik „ iz bivšeg socijalističkoga sistema, nedovoljno naučio da je i riječ  jedinstveni grad Mostar „Bogomhulni“ i neprihvatljivi termin u njihovoj kršćanskoj bogomolji i da je poradi toga moguće i glavu svoju izgubiti.

Izvini, molim te moj Josipe, sve te lopovluke, marifetluke i kriminalne radnje, a posebno si ih tako precizno i jasno istakao, kao da si iščitavao i sav onaj otuđeni materijal iz mnogih optužnica prema Draganu Čoviću. Nama Mostarcima i Hercegovcima, kao i svim pticama na našim hercegovačkim granama u svakodnevnom cvrkutu tako su poznate i još više i brojnije optužbe, ali nažalost u našem nepravnome sistemu i surogat državi u kojoj živimo, sve je to suvišno i nečujno, pritajeno i potajno, ali istinito i veoma argumentovano.

Dobro si to i rekao „Veritas amara est / istina je bolna„ ali za koga i koliko boli te beskičmenjake i izrode svoga roda, ponajmanje „čistokrvne Hrvate„ ili i takve propovjednike Crkve kod Hrvata, koji ih podržavaju i dozvoljavaju tim paganima da dočekuje i ljubi ruku njihovog svetog oca Franje, da mojim Sarajlijama i Bosancima prodaje „m..a za bubrege „u glavnome gradu i po mojoj Bosni”.

Opljačkani smo i ojađeni u gradu Mostaru, u našoj firmi „Soko„, na našim brojnim parcelama nekadašnjeg našeg omiljenog šetališta tzv. „mostarskim Baram„ na kojima se danas i od brojnih policijskih snaga i čuvara „znojem stečene” hacijende i Dragana Čovića i odbjeglog tajkuna Jelavića i drugih njihovih boraca lijepe im njihove Herceg Bosne, ne može više mirno šetati, a ni mirno pogledati.

Izvini, molim te moj Josipe, što bi rekli i naši stari mudri ljudi, da si hrabar u svojim kazivanjima činjeničnim i istinitim, ali poučen mojim iskustvom, kao mostarskog Sarajlije, imaj na umu da je i oprez vrlina takvih hrabrih ljudi, a posebno kada se nađu u ovome području i domenu hercegovačkih Hrvata, posebno odanih liku i nedjelima „svoga čistokrvnog vođe u Hrvata“ samoproglašenog mostarskog akademika.

Izvini, moj dobri Josipe, budi ponosan i dalje hrabar u poimanju ljudskosti i Bogom date i stvorene, uostalom što i neposredno izučavaš i veoma dobro znaš, tako da te nikakvo licemjerstvo i lažomanija ne mogu pokolebati ma od koga dolazilo.

Srdačan pozdrav,

S poštovanjem iz Mostara,

Mr. Milan Jovičić, dipl.ing.el