Olovo je grad koji se tokom rata skoro svakodnevno nalazio pod artiljerijskom vatrom.

Naime, to je jedini grad u BiH koji je granatiran 50 i više dana uzastopno. Jedna od omiljenih meta agresora bili su gradska bolnica i dom zdravlja, koji su u ratnim danima bili pretrpani pacijentima.

“Tenkovi koji su bili na okolnim brdima imali su mogućnost direktno gađati bolnicu, a što su vrlo rado i činili. Gađan je prozor po prozor. Shvatili smo da ovako ne možemo nastaviti dalje, morali smo naći drugo rješenje“, prisjeća se dr. Izudin Kućanović, tadašnji načelnik sanitetskog odjela 1. Olovske brigade, a sadašnji direktor Doma zdravlja Olovo.

Brzo je shvaćeno da je jedino rješenje da se zaštite ranjeni i medicinsko osoblje izgraditi objekat pod zemljom.

Projekat koji je okupio sve

Tako je sredinom 1993. godine na lokalitetu Paska Luka otvorena jedina podzemna bolnica u BiH.

Kako nam je objasnio dr. Kućanović, u izgradnju bolnice uključili su se svi, od medicinskih radnika, preko vojnika, do običnih građana.

“Pošto je bio rat morali smo improvizovati. Bolnica se u početku sastojala od dvije barake preko kojih je kasnije nanesen jedan i po metar debeo sloj zemlje i nekoliko hrastovih balvana. Inžinjeri koji su učestvovali u projektu izgradnje ocijenili su da će to biti dovoljno za siguran boravak ukoliko bolnicu pogodi, recimo, jedna minobacačka granata“, rekao je Kućanović koji je bio jedan od osnivača ratne bolnice.

Bolnica pod zemljom pokazala se genijalnim rješenjem.

Naime, usljed čestog bombardovanja puteva i onemogućenih komunikacija, u bolnicu su dovozili ranjenike i bolesnike i iz drugih općina kao što su Han-Pijesak, Sokolac, Ilijaš, Vareš, Višegrad i druge.

Mjesto rođenja olovske djece od 1993. do 1996.

Malo po malo, iz nekoliko baraka izrasla je prava bolnica sa nekoliko odjeljenja, među kojima je bio i odjel za akušerstvo.

Zanimljiv podatak je da su sva djeca ovog kraja godišta od 1993. do 1996. rođena upravo u olovskoj ratnoj bolnici, a 19. marta 1994. godine desilo se čudo.

“Jedna žena ležala je kod nas na odjeljenju, međutim, imala je prijevremene trudove tako da je morala biti prebačena u Tuzlu. Međutim, zbog velikog granatiranja morala se vratiti s pola puta. Nije preostalo ništa drugo nego da je porodimo carskim rezom. Lice te bebe i olakšanje koje se vidjelo u očima njene majke neću nikada zaboraviti“, sa suzama u očima rekla nam je Senada Salibašić koja je bila babica tokom tog porođaja.

Kako nam je objasnila, medicinsko osoblje radilo je danonoćno da bi se zbrinuli mnogobrojni pacijenti.

“Dolazili su ljekari i medicinari iz drugih gradova kako bi pomogli. Ne sjećam se više ni ko je sve prošao kroz objekat“, rekla je Salibašić u razgovoru za Klix.ba

Ratna bolnica danas se nalazi u srcima mnogih Olovljana, ali njihove emocije izgleda ne dijele vlasti.

Propadanje vrijednog objekta

Jedan od najvećih simbola herojstva danas je u ruševinama.

“To je dio nas, dio svih građana ovog grada. Sam spomen ovog objekta izaziva sjetu kod mnogih. Šta smo sve preživjeli i kako se samo radilo… To zajedništvo bilo je nevjerovatno. Ja sam inače čovjek kojeg slabo šta može dirnuti, ali sada kada sam ponovo ovdje i gledam u ove ruševine jedva se suzdržavam da ne zaplačem“, riječi su Zlatana Kopića, čovjeka koji je preživio rat zahvaljujući ovoj bolnici.

Kako je objasnio reporterskoj ekipi portala Klix.ba, bolnicu u Paskim Lukama prethodno nije posjećivao više od tri godine.

“Najvjerovatnije neću više ni dolaziti. Želim da je pamtim onakvom kakva je bila u ratu, jer ne mogu gledati propadanje nečeg što je toliko značilo za sve nas“, rekao je Kopić.