Po njemu su navijači zeničkih sportskih kolektiva dobili naziv „Robijaši“. Opjevan je i u pjesmi “U Zenicu kada pođem ja…” legendarne muzičke grupe “Zabranjeno pušenje”. Zatvor u Zenici nije samo zatvor, to je i proizvodna institucija. Plastenici, radionice, stolarija, drvorezbarstvo, slike… sve se to može pronaći u ovoj ustanovi.
- Pričali su svašta…
Domaćini Hidajet Jabandžić, direktor, Ivica Dujmović, zamjenik direktora, i Redžo Kahrić, zapovjednik zatvorske policije, prije ulaska u krug i prostorije gdje borave zatvorenici, “uputili” su ekipu “Dnevnog avaza” u pravila ponašanja.
“Zatvorenici su osjetljivi na objektiv fotoaparata”, upozorili su.
Prije samog ulaska razjasnili su s direktorom i njegovim pomoćnicima prošlosedmične glasine o štrajku glađu pojedinih zatvorenika.
“Vidite, pričali su ranije da je Jabandžić nasilu sunetio zatvorenike, pričali su da Jabandžić tjera muslimane da jedu svinjetinu, molim vas, pa to se nije radilo ni u srednjem vijeku. Pojedini novinari su sve te priče uzimali “zdravo za gotovo” i dolijevali ulje na vatru bez ikakvog kontaktiranja s mnom ili nekim od mojih saradnika”, govori Jabandžić te pojašnjava da u ustanovama ovakvog tipa uvijek ima nezadovoljnih pojedinaca.
Iza visokog zida, nakon što su prethodno predali telefone, na jednom od objekata dočekuje ih natpis “Kulturno-obrazovni centar”. Unutra sekcije za informatiku, biblioteka, prostorije za molitvu, pravoslavna, katolička kapela i mesdžid. Održavaju ih zatvorenici.
Aleks Mican je zadužen za informatičku sekciju.
“Brinem o računarima, obučavam one koji žele naučiti. Zadovoljan sam uvjetima ovdje”, pojašnjava Mican.
Njegov kolega Suljo Karajić je bibliotekar.Osuđe
n je za ratne zločine, odslužio je tri i po i ima još osam godina.
Brižno i ljubomorno čuva i ne tako skromnu biblioteku.
“Imamo više od 10.000 naslova. Ljudi čitaju, najviše romane Agate Kristi (Agatha Christie).
Čitaju i Mešu i Ivu, ali i Dostojevskog, šta ko voli”, pojašnjava zatvorenik Karajić.
U prostoriji drvorezbarstva prave se mala remek-djela. Vjerski motivi, natpisi, okviri za svete knjige.
Mustafa Hrvić, osuđen na 25 godina robije, upravo završava jedan takav okvir.
“Radim, imam plaću. Šta ću, ubijam vrijeme, a osjećam se i korisnije. Neko će to kupiti i čuvati u svojoj kući, to mi bude drago”, govori Hrvić.
Njegov kolega Lazar Stupar, Srbin osuđen za ratne zločine, kroz smijeh dobacuje: “Nemojte mene slikati, nisam fotogeničan”.
Na red dolazi i teretana. Tamo ekipa zatiče Almira Šarića i Anela Ibrišimovića. Raspoloženi za fotografiranje, pogotovo Šarić.
“Slikaj me da me “trebe” vide”, kroz smijeh govori ovaj zatvorenik kojem bi na izgledu tijela pozavidjeli mnogi bilderi.
“Nemam ovdje nikakvih problema. Ponašaj se po pravilima i zatvorski čuvari će se ponašati prema tebi kao prema čovjeku. Ako z… ideš malo u samicu da razmisliš o životu i to je to. Vrlo jednostavna su naša pravila”, pojašnjava Šarić.
- Četvrti paviljon
U drugom fitnes centru Senad Joldić. Sprave su skromne, ali je sve čisto i uredno. Jedan od zatvorenika izuzetno pozitivnog duha je i Miodrag Štrbac iz Banje Luke. Poznat je široj javnosti po tome što je uplovio u bračne vode kao zatvorenik. I on se bavi drvorezbarstvom.
“Odležao sam sedam, imam još pet godina. Kada izađem, dođite u Banju Luku. Imam ja svoj klub borilačkih vještina. A naučio sam i zanat u zatvoru da mogu zarađivati hljeb kad izađem”, govori Štrbac.
Bitno je naglasiti da u KPZ-u Zenica postoje dvije kuhinje. Odvojene su zbog svinjskog mesa pa zatvorenici imaju pravo izbora. Dok ekipa prolazi do brijačnice, između paviljona, u krugu je nekoliko zatvorenika. Ljubazno se pozdravljaju. Vjerovatno zato što je u društvu sa ekipom avaza i zapovjednik Redžo Kahrić.
“Hoćemo li to biti na televiziji, reci da nam je ovdje ko u hotelu”, dobacuje neko iz mase.
Na kraju ekipa “Dnevnog avaza” “zavirila” je i u strogo čuvani četvrti paviljon u kojem leže najozloglašeniji, poput Zijada Turkovića, vođe najveće poslijeratne zločinačke organizacije u BiH, osuđenog na 40 godina zatvora, te Muamera Topalovića, osuđenog na 35-godišnju robiju zbog masakra počinjenog na Badnju večer u okolini Konjica. Dobili su preporuku da se na tom odjelu, ipak, ne zadržavaju!
- U ćelijama sve u redu…
Obišli su i nekoliko zatvorskih ćelija. Opremljene su bolje nego 
sarajevski studentski domovi u Nedžarićima i Bjelavama. U jednoj od ćelija gdje 12-godišnju kaznu služi Saša Stjepanović, jedan od članova zloglasne družine Zijada Turkovića.
“Sve je uredu”, govori Stjepanović, dok jedan od stražara dodaje:
“Normalno da je uredu. Ćeliju dijeli s još dvojicom “nevinih” osuđenika. Imaju televiziju, dobre krevete, uredno opremljeno kupatilo…”
- “Ljubavna soba”
U pratnji zatvorskih čuvara posjetili su i sobu za intimu. Zatvorenici je zovu “ljubavna soba”. Pravo na njeno korištenje 
imaju samo oženjeni i to uz pokaz neophodne dokumentacije koja to dokazuje.
Posjeta supruge može trajati dva sata dnevno, a na raspolaganju su im krevet, čista posteljina, tuš.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.