“Poštenje je danas rijetka vrlina i zbog nje se mnogo šta može otrpiti”

U godinama iza preseljenja na bolji svijet Alije Izetbegovića, mnogi iskompleksirani likovi, svjetski probisvijeti, te razne ovdašnje i bjelosvjetske šuše pokušavaju da preko leđa rahmetli Alije sebi priskrbe barem djelić medijske pažnje i da za  svoje životne neuspjehe i vratolomije okrive i okleveću rahmetli predsjednika.

Nemam namjere da sudim o životu i djelu našeg rahmetli predsjednika, niti sam kompetentan da to radim, a niti želim da mu budem ni potparol, ni advokat, neka o njemu i njegovom životu svako sudi po svom sudu, ali imam neodoljivu potrebu da naše građane, a posebno one koji se zaklinju u lik, djelo i ideje rahmetli Alije Izetbegovića podsjetim na ono što je Alija govorio.( Posebno to želim da napomenem  novopečenim  esdeaovcima koji suštinski još nisu doprli do onoga za što se Alija zalagao tokom svog ovodunjalučkog života, ili pak griješim, možda su ovi novi to ipak dokučili,  ali to zasigurno ne primjenjuju u praksi).

Tako je predsjednik Alija Izetbegović  dana 12.01.1994. godine na konstituirajučoj sjednice gradske konferencije SDA u Sarajevu govoreći između ostalog o ljudima koji trebaju stranci i onim kojima se stranka treba zahvaliti jer  nisu dorasli da budu njeni članovi jer istoj svojim postupcima nanose štetu. Između ostalog Alija je poručio svojim pristalicama kako da biraju ljude koji će ostati u stranci te  kazao sljedeće:

„u dilemi: pošten, a manje sposoban, ili vrlo sposoban, a skoro sigurno nepošten i „premazan”,  preporučio bih vam: opredijelite se za poštene ljude. Naravno da bi idealno bilo, kada bi to bilo moguče, ali to je dosta rijetka kombinacija, skoro lutrijski slučaj, da imate vrlo poštena čovjeka i vrlo sposobna čovjeka u jednoj ličnosti. Obično je tu nekakva kombinacija na štetu jednog ili drugog. Opredijelite se za pošten svijet i nećete se, sasvim sigurno, prevariti. Ljudi će možda griješiti tu i tamo, i narod će to da oprosti. I naći će se put, naći će put pošten čovjek, i koji ne zna dobro put, naći će ga ako je on pošten. Naročito se čuvajte onih što su „premazani u sedamnaest boja“, kako to naš narod kaže. Naročito se čuvajte onih koji su sada, kada je bio došao vakat, podijelili poslovne prostorije, stanove, poslali djecu na diplomatska mjesta ili se gurali da idu tamo. Ili na neki način, pod ovim ili onim okolnostima, našli se tamo. I onih kojima se dolar ili marka zalijepila za ruku, jer su je premetali preko ruke.

Dakle suština poruke je da  između poštenog i sposobnog biramo poštenog.

Sagledavajući ovu poruku iz današnje perspektive jasno je da je Alija Izetbegović bio upravu i da je imao delekosežne vidike, koji su za mnoge njegove političke nasljednike ako ih uopće mogu tako nazvati a da ne povrijedim rahmetli Aliju, pa i njegove kritičare ostali nedostižni i nedohvatljivi.

U današnjem vremenu u kojem mi živimo uviđamo da nam na svi mjestima fali poštenih ljudi. A ujedno  nam se potvrđuje da je rahmetli Alija bio apsolutno upravu sa svojoj porukom.

Ideal i ljudska osobina „poštenje“ je nešto za čim se traga još od prvog čovjeka na zemlji. Borba je uvijek bila, a posebno danas naći poštenog  saradnika u svim sferama života,pa ako hoćete teško ga je pronaći i u svojoj kući a kamoli dalje i šire. Nažalost,  u ljudskoj je prirodi i kada nešto  nađe za čim je žudio i tragao odnosno kada nađe uza se poštena insana  to često puta ne zna cijeniti u dovoljnoj mjeri ili gotovo nikako, ali to počne cijeniti  tek kad to izgubi, često puta bespovratno. Međutim tada biva kasno i tada ostaje samo žal za izgubljenim.

Naša nesreća  mislim prvenstveno na Bošnjake ali je takav slučaj i sa ostalim narodima, makar kada su u pitanju oni koji su na svoja nejaka i nedovoljno razvijena pleća preuzeli teret vođenja države i naroda, a prema  dosad viđenom  jeste činjenica da isti  niti su dovoljno pošteni , niti su dovoljno sposobni da taj teret nose  sa sobom. Bilo je u politici poštenih i sposobnih, ima ih i danas, ali su nejaki u odnosu na ove druge premazane što bi rekao Alija, koji ih vrlo brzo pregaze i bace u politčku historiju gdje često puta ostaju zapisani kao nesposobni i to samo zato jer se nisu uspjeli oduprijeti premazanoj  eliti koja ostaje na pijedestalu.

Naravno najbolje bi bilo kako reče Alija da se kod insana nađu i poštenje i sposobnost , posebno onog koji vlada, koji je vođa. Ali ako ne mogu obje vrline  onda može makar jedna da je pošten. Pošten  kaže ono što misli što mu je na srcu, spreman je priznati  da nešto ne umije, da za nešto nije sposoban, spreman je svakodnevno voditi bitku sa samim sobom, a što je kako kažu najveća i najteža bitka, i na koncu spreman je priznati grešku preuzeti odgovornost za svoje postupka i tražiti halala  ako je pogriješio.

Međutim, u ambijentu u kojem mi živimo s pravom se postavlja pitanja da li se isplati biti pošten, da li se isplati govoriti ono što misliš odnosno koju cijenu plaćaju oni koji su pošteni ili se makar trude biti pošteni ako je to više uopće moguće u  našoj državi koja nas sistemski tjera da  budemo nepošteni.

Ko će danas stati javno iza poštena čovjeka i podržati ga?

Jesmol to mi u stanju uraditi,  mi koji glasamo u skladu sa izbornim inžinjeringom koji nas vrlo vješto upućuje kako i za koga da glasamo.

I završit ću sa riječima Alije Izetbegovića koji kaže:

„Poštenje je danas rijetka vrlina i zbog nje se mnogo šta može otrpiti. Dakle, mislim da treba da idemo u tom pravcu“.