“Ja idem u svoju zasluženu penziju. Pogledajte koliko je penzionera u Parlamentu FBiH dobilo novi mandat i zaposleno je kao zastupnici. Uzmite taj spisak i što se to ja trebam toliko isticati i u korist svoje štete raditi ako je zakon omogućio. Zašto građani biraju uporno vlast protiv koje se i ja borim, koja ovako radi. I sada kada je sebi ta vlast naštimala, ustvari to je ljudsko pravo, stečeno, na koje niko nema pravo utjecati i da se možete zaposliti gdje god hoćete, da uživate penziju, zato što ste se negdje drugo zaposlili. Mene su birali građani, ja ovaj mandat završavam. Ja sam uradila sve po zakonu”

Nekorektno je bilo kompletno “bjelohljebašku” priču tretirati i moralisati kroz primjer Jasmine Zubić jer su se lokalni minderaši i “poštenjačine” nakačile na ovu priču sa (ne)svjesnom amnezijom kako su se u istoj stvari, i o istoj stvari, odnosili oni koji dolaze iz vlastitih im porodica da ne kažemo sa kojima idu na predizborne skupove ili stranačke sastanke i opet uhljebski očekuju da im Visočani od svojih para i poreza plaćaju njihove ublehaške priče o boljem Visokom za sve nas i o opštem društvenom interesu naspram ličnog koji golim okom vidimo svaki dan u obliku voznih parkova i nekretnina.