BiHRadovan Karadžić osuđen na doživotni zatvor

Radovan Karadžić osuđen na doživotni zatvor

Konačnom presudom bivši predsjednik Republike Srpske (RS), Radovan Karadžić je za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Tok događaja mogli ste pratiti na našem portalu.

15:00 –  Karadžić je osuđen na doživotni zatvor. Iz sudnice se čuo gromoglasan aplauz kao i zvižduci.

Žalbeno vijeće je očigledno uzelo u obzir kazne koje su izrečene drugim optuženim (sada osuđenim) za slična krivična djela i modalitete učešća kao što je i sada osuđeni Karadžić. Kada je riječ o konačnosti presude, na presude Žalbenog vijeća ne postoji mogućnost žalbe. U sudskoj praksi MKSJ samo je jedan optuženi (Veselin Šljivančanin) uspio sa ponavljanjem postupka, ali se radilo o specifičnoj situaciji gdje je i sam MKSJ utvrdio da je Žalbeno vijeće pogrešno intepretiralo iskaz jednog, ključnog svjedoka. Kada je riječ o proceduri koja slijedi, biće potrebno ustanoviti zemlju u kojoj će Radovan Karadžić služiti kaznu. Postoji spisak država sa kojima postoji ugovor o izdržavanju kazni zatvora, ali će se u konkretnom slučaju morati raditi o zemlji koja u svom pravnom sistemu ima doživotnu kaznu zatvora (vrijedi napomenuti da veliki broj zemalja to nema).

14:58 – Sudija je pozvao Karadžića da ustane. Sudija je podsjetio da su sve tačke prvostepene presude potvrđene, osim nekoliko incidenata iz opština. On je rekao da je Karadžić kriv za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

14:57 – Apelaciono vijeće je navelo da je 40 godina neadekvatna presuda. Posebno kada se ima u vidu s drugim presudama u Haagu. Vijeće smatra da je kazna od 40 godina neadekvatna, kada se njegova kazna poredi sa osuđenicima koji su dobili doživotne kazne zatvora. Obzirom na učešće u više udruženih zločinačkih poduhvata, Žalbeno vijeće potcjenjuje težinu njegovih zločina i njegovo učešće u njima. Prema sudiji, ovi zločini su neviđenih razmjera i brutalnosti.

14:55 – Trenutno se Vijeće bavi samo kaznom. Sada vijeće govori o dužini kazne, odnosno krivično-pravnoj sankciji. Odbijena je Karadžićeva žalba na dužinu kazne.

14:54 – Ostatak presude je potvrđen.

14:53 – Žalbeno vijeće nije uvjereno da je tužilaštvo ponudilo dokaze da je genocidna namjera dokazana na osnovu kontakata koje je Karadžić imao sa ljudima na terenu. Žalbeno vijeće je odbilo i ovu tačku i potvrdilo oslobađanje za genocid 1992.

14:49 – Govoreći o žalbi na tačku za genocid 1992. u sedam bh. opština sudija je rekao da se Žalbeno vijeće ne slaže s navodima tužilaca da odluka nije dobro objašnjena. Žalbeno vijeće, uz izuzeto mišljenje sudije Den Prade, stava je da tužioci nisu pokazali da je donesena greška pri zaključku da Karadžić nije kriv za genocid 1992.  Ovo je u principu očekivana odluka, koja se tiče tzv. genocida u opštinama, jer je istu odluku donijelo Žalbeno vijeće i donoseći međupresudu po pravilu 98bis. Ovaj isti žalbeni navod je iznošen i dalje se iznosi i u predmetu Mladić.

14:47 – Govoreći o prvoj tački žalbe, da su ubistva i drugi nasilni zločini bili dio udruženog zločinačkog poduhvata da se uklone Bošnjaci i Hrvati s teritorije Republike Srpske, sudija Joensen je rekao da tužioci nisu dokazali da je prvostepeno Vijeće pogriješilo kada je oslobodilo Karadžića za ove zločine.

14:46 – Vijeće će sada obrazlagati zaključke po žalbama Tužilaštva. U sudnici se moglo čuti da postoje i dva izdvojena mišljenja u vezi sa prihvatanjem jedne žalbene osnove.

14:44 – “Vijeće podsjeća na apsolutnu zabranu uzimanja pripadnika UNPROFOR-a”, rekao je sudija. Žalba optuženog u vezi sa taocima se tiče navoda da je prvostepeno vijeće pogrešno primijenilo pravo u zaključku da postoji apsolutna zabrana.

14:43 – Govoreći o tački presude za uzimanje pripadnika UNPROFOR.a za taoce 1995. godine, sudija Joensen je rekao da se prvostepeno Vijeće oslanjalo na prijetnje pripadnicima UN-a koji su bili zatočeni.

14:42 – Dakle, žalbeno vijeće je odbilo sve navode optuženog koji se tiču trenutka saznanja za ubistva u Srebrenici i nakon pada Srebrenici, a što je činilo osnovu žalbe optuženog u odnosu na Srebrenicu. Same tvrdnje prvostepenog vijeća su se bazirale na sastancima koje je imao tokom jula 1995.godine, javlja advokatica Nina Kisić za BIRN.

14:41 – U Hagu se danas ispisuje povijest Bosne i Hercegovine – kazala je direktorica organizacije “Tranzicijska pravda” Dženana Karup-Druško okupljenima u Vijećnici gdje je organizirano javno praćenje presude Radovanu Karadžiću.  “Često smo bili nezadovoljni, frustirani, osjećali da nedostaje pravda, ali imali smo ponekad i prevelika očekivanja. Osnovan je sud u Hagu i time smo dobili priliku da dobijemo pravdu”, kazala je ona. Izrazila je nadu da će Karadžiću biti presuđeno za genocid u sedam opština. “Ali bez obzira kakva bila presuda, haško naslijeđe ostaje u naslijeđe BiH, našoj djeci, budućim generacijama te svjetskim istraživačima koji koriste prije svega hašku dokumentaciju”, rekla je ona.

14:39 – Sudija Joensen sada se bavi pitanjem da li je Karadžić znao za ubistva nakon pada Srebrenice. Kako je rekao sudija, Karadžić u svojoj žalbi pogrešno interpretira zaključke prvostepene presude. Kada navodi da nije znao za količinu ubistava i skalu zločina, Karadžić se na bavi dokazima, i pogrešno interpretira prvostepenu presudu. “Njegovi navodi nisu ni razumni niti vjerovatni”, rekao je sudija. “Karadžićevi navodi da je on odgovoran za to samo zato što je predsjednik su neuvjerljivi”, navodi sudija.

14:35 – Dokazi o oslobođenju nekoliko pojedinaca u Srebrenici ne ukazuju da nije postojala genocidna namjera, kazao je sudija. Govoreći o tome da su neki Bošnjaci preživjeli prrobivši se kroz šumu, sudija Joensen je rekao da Karadžić pri oslnjanju na dokaze o tome ne pokazuje da je došlo do pogrešnih zaključaka u prvostepenoj presudi.

14:34 – Žalbeno vijeće nije našlo greške u rezonovanju prvostepenih sudija u vezi s progonom Bošnjaka s područja Srebrenice. Progon Bošnjaka sa područja Srebrenice se odnosi na prisilno preseljenje žena, djece i staraca sa područja Srebrenice. Govoreći o Karadžićevoj naredbi da se zarobljeni odvedu na “neko drugo mjesto”, sudija Joensen je naveo da, s obzirom da je Karadžić bio u kontaktu sa ljudima na terenu koji su ubijali, prvostepeno vijeće nije pogriješilo.

14:29 – Zaključci prvostepene presude u vezi sa Srebrenicom se u principu tiču saznanja optuženog za dešavanja u Srebrenici. Mora se naglasiti da je i tokom postupka i u žalbi a i u vezi sa predlaganjem novih dokaza, optuženi Karadžić najviše naglašavao svoj navod da nije imao saznanja za događaje u Srebrenici prije i tokom samih dešavanja, te da je saznao tek naknadno, javlja BIRN.

14:26 – Sudija Joensen se sada bavi zaključcima koji se tiču genocida u Srebrenici. Joensen je rekao da Karadžić nije pokazao da je Prvostepeno vijeće pogriješilo kada se oslonilo na Direktivu 7, koju je Karadžić potpisao i u kojoj je naredio da se stvore “nepodnošljivi uslovi bez nade za dalji opstanak”. Direktiva 7 je inače osnovni dokument koji se tiče zaključaka o UZP za Srebrenicu, a kao takav je tretiran i u predmetu Popović et al, Mladić, Tolimir i sl.

14:23 – Žalbeno vijeće je zaključilo Karadžićevu namjeru da učestvuje u udruženom zločinačkom poduhvatu za zločine u Sarajevu na osnovu “brojnih dokaza i izjava”, rekao je sudija Joensen. “Žalbeno vijeće ne nalazi kvalitetne argumente u vezi s žalbom Karadžića da nije namjeravao da učestvuje u zločinima u Sarajevu”, rekao je sudija. U slučajevima kada je Karadžić izdao naređenja da se ne gađaju civili u Sarajevu, zaključeno je da se to dešavalo kada su bili neki pregovori ili diplomatski sastanci, te su bili politički motivisani. Karadžić nije ukazao na grešku u presudi prvostepenoog vijeća

14:20 – Žalbeno vijeće trenutno se bavi zaključcima o dešavanjima u Sarajevu. U vezi s incidentom na Markalama 1, Žalbeno vijeće je navelo da Karadžić nije dokazao pogreške pri zaključivanju. “Karadžić je podbacio da utvrdi greške u vezi sa zaključkom prvostepenog vijeća”, rekao je sudija Joensen.

14:18 – Govoreći o oslanjanju na prethodno utvrđene činjenice, što je Karadžić naveo da ga je “oštetilo”, sudija Joensen je rekao da Odbrana nije pokazala štetu koja je nastala pri oslanjanju na prethodno utvrđene činjenice iz drugih predmeta u Haagu. Međutim, u odnosu na dva incidenta, Žalbeno vijeće je zaključiko da je utvrđeno da se prvostepeno Vijeće oslanjalo samo na utvrđene činjenice, i zbog toga su samo ova dva incidenta preinačena u oslobađajuća, javlja BIRN.

14:13 – Govoreći o žalbama koji se tiču zaključcima o progonu, sudija Joensen je rekao da Odbrana nije pokazala da je prvostepeno Vijeće pogriješilo u rezonovanju. “Karadžić samo u svojoj žalbi navodi svoja neslaganja s zaključcima prvostepenog Vijeća”, rekao je sudija Joensen.

14:10 – Prva tačka žalbe koju će adresirati Žalbeno vijeće je navod Karadžića da nije imao pošteno suđenje. Žalbeno vijeće je zaključilo da je prekršeno pravo na odbranu zato što Karadžić nije bio prisutan tokom posjeta na mjesta zločina. U svim ostalim dijelovima, zaključeno je da nije prekršeno pravo na Odbranu.

14:09 – Sudija Vogn je pročitao žalbene navode Haškog tužilaštva i odbrane.

14:07 – Sudija Vagn Prüsse Joensen neće čitati čitavu presudu. U uvodnom dijelu, sudija Joensen je naveo koje je funkcije Karadžić imao tokom rata, i dao presjek postupka do sada, kada je donesena prvostepena presuda.

14:05 – Kako javlja BIRN Karadžić je ušao u sudnicu obučen u crno odijelo i bijelu košulju i sve prisutne pozdravio sa: Dobar dan svima.

14:00 – U ovim trenucima počinje izricanje konačne presude Radovanu Karadžiću.

13:58 – Kako javljaju reporteri BIRN-a uklonjen je transparent Radovan Karadžić – Adolf Hitler.

View image on TwitterView image on Twitter

BIRNBiH@BIRN_BiH

Kako javljaju @BIRN_BiH novinari iz Haaga, uklanjen je transparent “Radovan Karadžić – Adolf Hitler”, ostali su samo ovi baneri ispred Tribunala

See BIRNBiH's other Tweets

13:50 – Izricanje presude počinje za 10 minuta.

13:35 – Više od 250 akreditiranih novinara želi pratiti izricanje presude Radovanu Karadžiću, a svjetski mediji pomno prate razvoj događaja. BBC piše kako je Karadžić, optužen da je kriv za 10.000 ubijenih Sarajlija i gotovo četverogodišnjoj opsadi glavnog grada BiH. Karadžić je nekadašnji lider bosanskih Srba čije je ime povezano sa genocidom u Srebrenici, “najvećim pokoljem civila na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata”, podsjeća Guardian. Reuters piše, a brojne svjetske medijske stanice prenose, kako je Karadžić bio u bjekstvu od vlasti BiH i Srbije koje su ga tražile zbog podignute optužnice za ratne zločine i genocid.

13:20 – Još jedan manji incident. Pred zgradom se pojavio i jedan muškarac sa zastavom Srbije. Prisutni su negodovali, a muškarac je pobjegao uz poruku da će se vratiti. Navedena osoba je nosila transparent na kojem je pisalo da je Mehanizam politički sud i da nije bilo dokaza da se osude Ratko Mladić i Radovan Karadžić.

13:00 – Ispred zgrade Mehanizma međunarodnih kaznenih sudova u Haagu ranije je došlo i do manjeg incidenta. Naime, policija je od prisutnih zahtjevala da uklone transparent na kojem piše ‘Radovan Karadžić, genocide – Adolf Hitler, holocaust’. Prema navodima, policija je smatrala da nije primjereno pominjati ime Adolfa Hitlera. Nedugo nakon toga, policija je odustala od zahtjeva za uklanjanje transparenta.

U Haagu je reporter FTV-a kolega, Aleksandar Marković.

Optužnica Karadžića, koji je optužen za najteže zločine počinjene na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, tereti po ukupno jedanaest tačaka – dvije za genocid, pet za zločine protiv čovječnosti i četiri tačke za kršenja zakona i običaja ratovanja koje su počinile srpske snage tokom rata u BiH, za što je u prvostepenom postupku 24. marta 2016. godine osuđen na 40 godina zatvora.

Pretresno vijeće Haškog tribunala (ICTY) oglasilo je Karadžića krivim za genocid na području Srebrenice 1995. godine i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, uključujući  istrebljenje, ubistva, deportacije i druga nehumana djela (prisilno premještanje), kao i za teroriziranje stanovnika Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem tokom višegodišnje opsade glavnog grada BiH, te za uzimanje pripadnika tadašnjeg UNPROFOR-a za taoce.

Istom presudom, nepravomoćno je oslobođen krivnje po optužbama za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u drugih sedam općina u BiH.

Pretresno vijeće je onda zaključilo da je Karadžić počinio te zločine putem sudjelovanja u  sklopu udruženih zločinačkih poduhvata (UZP), a s ciljem da se Bošnjaci i Hrvati trajno uklone s područja u Bosni i Hercegovini na koja su Srbi polagali pravo i to činjenjem zločina u općinama širom BiH.

Između ostalog, Karadžić je prvostepenom presudom oglašen krivim za sudjelovanje u UZP-u čiji je cilj bio širenje terora među civilima glavnog grada BiH provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja civilnog stanovništva, te u UZP-u sa zajedničkim ciljem da se pripadnici UN-a uzmu za taoce kako bi se NATO prisilio da se uzdrži od vazdušnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba i u UZP-u radi eliminiranja Bošnjaka iz Srebrenice u julu 1995. godine.

U međuvremenu je na prvostepenu presudu žalbu izjavilo Haško tužiteljstvo, koje je zatražilo da se bivši predsjednik RS-a osudi na doživotni zatvor; Istovremeno, odbrana je zatražila oslobađanje po svim tačkama optužnice, te je u vezi s tim održan žalbeni pretres 23. i 24. aprila 2018. u ogranku MMKS-a u Haagu.

Punih deset i po godina od hapšenja u Beogradu, Radovanu Karadžiću bit će izrečena pravomoćna presuda za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja, počinjene u razdoblju 1992-1995, a Vijeće MMKS-a će se pri donošenju konačne presude kretati isključivo u okvirima žalbi tima tužitelja i Karadžićeve odbrane.

Žalba tužitelja uključuje više aspekata, a jedan se odnosi i na optužbe za genocid i u bh. općinama – Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku, kojih optužbi je u prvostepenom postupku Karadžić oslobođen. Tužitelji su stava kako plan da se svi spomenuti zločini počine ukazuje na genocidnu namjeru Karadžića i drugih članova UZP-a 1992. godine. Drugi dio žalbe haških tužitelja odnosi se na mjesta zatočenja – logore, odnosno žalbeni prigovor da je Pretresno vijeće ignoriralo niz dokaza koji su, prema njihovom mišljenju, ukazivali na namjeru da se Bošnjaci i Hrvati “unište kao grupa”, a kao primjeri navedeni su zatvor u Foči, logori “Keraterm” i “Omarska” kod Prijedora, “Sušica” u Vlasenici te škole u Karakaju i Bratuncu…

S druge strane, Karadžić i njegov pravni savjetnik Peter Robinson podnijeli su žalbu po šest osnova, a sam Karadžić, iznoseći ovu žalbu, naveo je „da će presuda, kojom je osuđen na 40 godina zatvora za genocid i ratne zločine u BiH, pasti“. Prvi žalbeni osnov Karadžića i njegovog advokata, iznesen na više od 100 stranica, odnosi se na navode “da postupak nije bio fer, da optuženom nije dozvoljeno da svjedoči u narativnoj formi, te da je optužnica neprecizna i da je posjeta mjestima masakara u Sarajevu urađena bez njegovog prisustva, odnosno da je prihvaćen veliki broj činjenica prethodno utvrđenih u drugim postupcima…”

U kontekstu hronologije i dinamike dešavanja koji se vežu uz predmet, karakterističan je Karadžićev zahtjev za izuzeće sudije Theodora Merona iz ovog predmeta od 25. septembra 2018. godine.

U vezi s tim, sudija Meron se 27. septembra 2018., iz interesa pravde, povukao iz predmeta ‘Radovan Karadžić’ i imenovao sudiju Ivu Nelsona de Cairesa Batistu Rosu da ga zamijeni, tako da će konačnu presudu u ovom predmetu izreći Vijeće u čijem su sastavu sudije – Vagn Prüsse Joensen (predsjedavajući), William Hussein Sekule, José Ricardo de Prada Solaesa, Graciela Susana Gatti Santana i Ivo Nelson de Caires Batista Rosa.

Sudija Rosa je u Vijeće imenovan tek prošle godine, umjesto dotadašnjeg predsjedavajućeg Theodora Merona, zbog čega je i izricanje presude odgođeno za nekoliko mjeseci. Do izmjene člana Vijeća došlo je na zahtjev odbrane, jer je Meron na prethodnim suđenjima donosio određene zaključke koji se tiču Karadžića.

Karadžić je nakon bijega i dugogodišnjeg izbjegavanja pravde, uhapšen 21. jula 2008. u Srbiji i 30. jula prebačen u Scheveningen. Suđenje bivšem predsjedniku RS počelo je 26. oktobra 2009., a tokom maratonskog postupka, koji je trajao 499 radnih dana, saslušano je 589 svjedoka i u spis je uložen 11.481 dokaz.

Prvobitna optužnica protiv ovog, svojevremeno najtraženijeg haškog bjegunca, potvrđena je 25. jula 1995. nakon genocida, počinjenog u i oko Srebrenice.

Kako mediji prenose, presuda Karadžiću predstavlja najiščekivaniju presudu od osnivanja ICTY-a, a njenu najavu, između ostalih, prate brojne reakcije žrtava i njihovih udruženja, koji insistiraju na pravdi i istini kao ključnim elementima tranzicijske pravde.

 

Visoko.co.bA/federalna.ba

 

 


Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.

NAJNOVIJE