PreporukaIntervjuRambo Amadeus: Ljudi su iznevjereni, vlast pumpa nacionalizam

Rambo Amadeus: Ljudi su iznevjereni, vlast pumpa nacionalizam

Antonije Pušić, poznatiji pod pseudonimomRambo Amadeus, je muzičar i tekstopisac, ali i humanista, ekološki aktivista i ambasador UNICEF-a. U intervjuu za RSE koji je dao nakon nastupa na “Lake festu” u Nikšiću, govorio je o gorućim temama poput narastajućeg nacionalizma u regionu, problema izbjeglica i globalnog uništavanja prirodnih resursa.

RSE: Na festivalu “Lake fest” u Nikšiću okupili su se mladi ljudi iz čitavog regiona. Istog regiona, u kome se u posljednje vrijeme razbuktavaju nacionalističke strasti i neka vrsta mržnje, za koju mnogi kažu da podsjeća na početak devedesetih godina. Kako to objašnjavate i da li ste iznenađeni načinom na koji teku stvari u 2016. godini u regionu?

Rambo Amadeus: Stvar je drugačija nego devedesetih. Devedesetih je bio praktično napušten taj socijalistički diskurs i ostalo je dosta prostora tom nekom, eufemistički rečeno, “nacionalnom preporodu” u kojem su svi stanovnici ex-Yu prostora odjednom dobili prostor da pronađu svoje nacionalno dostojanstvo, nazovite to kako hoćete. Danas je stvar dugačija.

Danas je taj nacionalni diskurs potrošen, ljudi su iznevjereni, vlast nije više siromašna kao narod, nego je ona danas postala finansijska elita koja je, u stvari, maneken najkrupnijeg kapitala. I postoji ogroman jaz između siromašnog naroda i bogatih političara. U tom smislu, to što vlast servira preko medija i pumpa nacionalizam, to je samo njihov pokušaj da odvrati pažnju ljudi od lošeg standarda, koliko su nezaštićeni, koliko je loše zdravstveno i socijalno osiguranje i koliko su ludi ostavljeni na vjetrometini i da se sami snalaze.

Danas imamo, zapravo, apsurd da je narod balast vlastima. Došli su na vlast, napunili se para i sad moraju da se bave “nekakvim narodom”. E, šta drugo da im rade nego da im opet serviraju staru priču o nacionalnoj netrpeljivosti. Koliko će im uspjeti, ne znam, ali sudeći po mladim ljudima koji su došli na “Lake fest” iz svih krajeva, mislim da je kod njih ta priča potpuno prezrena.

Sudeći po zastavama u kampu od jugoslovenske sa petokrakom, pa “peace brother”, do lika Če Gevare… ikonografija je kao sa radnih akcija iz 50-ih i 60-ih godina u Jugoslaviji.

RSE: Da li su, u ovom kontekstu o kojem govorimo, pristojni ljudi opet u manjini ili su manje glasni?

Rambo Amadeus: Mislim da su pristojni ljudi u većini, samo što su tihi. To je i odlika pristojnosti da čovjek bude tih. Ljudi bi trebalo da shvate da su televizija i novine tehnološki pregaženi mediji, njih je pregazio internet, a svaki zastarjeli tehnološki izum biva prepušten nekritičkoj masi. Kao što ne možemo da očekujemo da neko ima bojler na drva, tako i ne možemo da očekujemo da emancipovani čovjek sjedi, gleda televizor i čita naslove žute štampe i da na osnovu toga zaključuje šta se oko njega događa.

Važno je da se zna da su televizija i novine tehnološki prevaziđeni, moralno amortizovani i da su prepušteni kritičkijoj masi i da na osnovu toga ne može da se formira nikakvo mišljenje. Naravno, postoje portali. I kada isključite naviku da gledate televizor i buljite u naslovne strane kad prolazite pored kioska, onda stičete sasvim drugu sliku.

RSE: Kakva je to slika?

Rambo Amadeus: To je slika da mladi širom ex-Yu osjećaju da su prevareni, da su izigrani, da je ta priča koja ima naciju u naslovu uvijek uvodi u neku prevaru i neku novu otimačinu i mladi ljudi ne daju pet para.

Rambo Amadeus u razgovoru sa novinarkom RSE Lelom Šćepanović, 11. avgust 2016.

Rambo Amadeus u razgovoru sa novinarkom RSE Lelom Šćepanović, 11. avgust 2016.

RSE: Kada je riječ o globalnim problemima, činjenica je da izbjeglice sa Bliskog istoka dolaze u Evropu nesmanjenom žestinom, a Evropa se ograđuje žicama, a za nesretne ljude koji bježe od rata formiraju se kampovi. Kako Vi to vidite u kontekstu da je Evropa decenijama unazad bila simbol najotvorenijeg društva? Šta se sada desilo sa Evropom?

Rambo Amadeus: Meni je to stvarno žao i muka mi je to da gledam. Međutim, čini mi se da tu ne postoji pravo rješenje. Hajde da zamislimo sad da se sve granice otvore i da Evropa primi sve ljude koji žele. Ja sam siguran da će pola Bliskog istoka i Afrike da se automatski preseli u Evropu. Što se mene tiče, nemam ništa protiv. Kao čovjek koji je po svom humanističkom i političkom opredjeljenju ljevičar, pravo da vam kažem, ne dajem pet para ni na državu ni, a naciju ni na crkve.

Maštam o tome da se sve rase i nacije svijeta izmiješaju i da se praktično od danas, pa za sljedećih pet stotina godina kad putujete, šetate ulicom bilo kog evropskog grada, da ne možete da razaznate ko je Nordijac, ko je sa Bliskog istoka.

U tom smislu, ovaj trenutak je samo agonija odumiranja države kao koncepta i agonija odumiranja nacije kao koncepta. I naravno, uvijek u tim nekim trenucima, kad nešto odumire, praktično dolazi do nekog batrganja i do nekih problema.

Ali evo, ja Vas pitam – zamislite kako bi vam se dopao svijet u kome nema nikakvih granica, nema nikakvih država, nema vojski jer niko ne ratuje ni protiv koga. I samo postoji nekakva jedinstvena, nadnacionalna, naddržavna policija koja drži red da vas neko ne odžepari ili ne siluje i tako dalje. Ovo je sad negdje stvar nedorečena.

Znači, antropološki gledano, homosapiens, ako hoćemo da gledamo po njegovom genomu, mi smo svi braća. Mi smo svi isti, danas dobijamo to da ćemo opet svi da ličimo jedni na druge. Ja to volim, meni se to sviđa. Kad bih bio neki svjetski diktator, ja bih odmah investirao sav profit koji postoji u svijetu u nerazvijeni svijet, u njihovo školovanje, radna mjesta i da imamo od planete jedan edenski vrt i da je svuda lijepo.

RSE: U tom kontekstu, a rekli ste da je stvar veoma kompleksna, da li je Evropa, kao simbol demokratskog, otvorenog društva, bila na visini zadatka?

Rambo Amadeus: Naravno, čitavu stvar treba gledati u malo dužem kontekstu. Najveći i najjači predstavnici Evrope su bile kolonijalne sile. Te zemlje su se, u kolonijama, ponašale prema tim ljudima kao prema životinjama, prije 200-300 godina.

Ovo sad je neka vrsta završnog čina tog bumeranga koji se vraća. Znači, razvijali smo se i sticali bogatstvo tako što smo njima sjekli šume i izvlačili rudna bogatstva i ostavljali ih namjerno u neznanju i siromaštvu. Sad nam sve to lupa o glavu.

Zagađenje vazduha

Zagađenje vazduha

RSE: Javne ličnosti iz zemlje, regiona i svijeta, među kojima ste i Vi, ulažu napore da objasne ljudima, političkim elitama i centrima moći probleme u oblasti zagađenja životne sredine i uništavanja prirode ekologije. Ipak stiže nam informacija da je 8. avgusta čovječanstvo potrošilo sve prirodne resurse koje planeta stvori za jednu godinu. Kako to komentarišete?

Rambo Amadeus: Ma nijesu to potrošili ljudi. Ne zagađuje onaj Kinez sa slamnatim šeširom u pirinčanom polju, niti moja baba koja čuva kozu. Profit zagađuje. To je ono što mi treba da lociramo – profit i jurnjava za profitom direktno crpi planetarne resurse. I ta priča da je to borba za radna mjesta je demagoška. Danas svaki čovjek sa 100 kvadrata bašte može sebi da proizvede energiju i hranu za svoju porodicu, ne treba mu plata.

Međutim, potrošačko društvo, taj ogromni zahuktani mehanizam u kome su ljudi dresirani da kupuju gluposti koje im ne trebaju pod opravdanjem da time čuvamo radna mjesta nekim ljudima u proizvodnji, zapravo služi samo da vlasnicima sredstava za proizvodnju donese profit. To zagađuje, to je profit. Jedini je način da čovjekova svijest toliko evoluira da im sticanje profita postane nešto sasvim gadno.

RSE: Pa može li profit da postane “gadan” ili, da li smo pošli na put bez povratka kada je zagađenje u pitanju?

Rambo Amadeus: Ma može. Čovjek evoluira. Evo, u bilo kojoj evropskoj prijestonici prije 300 godina imali ste javna smaknuća ljudi, praktično mučenja ljudi pred narodom kako bi priznali svoju jeres. Danas takve stvari nemate, dakle ljudi stvarno evoluiraju.


Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.

Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.

NAJNOVIJE