Hodajući desetine kilometara šumskim stazama i puteljcima u okolini Bratunca skoro svakog dana u proteklih 15 godina, Ramiz Nukić je sam, kost po kost, pronašao više od 200 tijela Srebreničana ubijenih u julu 1995. godine.
Ramiz Nukić iz sela Buljim kod Bratunca je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ispričao da skoro svakoga dana pronađe barem jednu kost, iako je od genocida u Srebrenici prošla 21 godina.
“Idem svaki dan… Čim sam slobodan i nemam kući ništa, ja krenem… Znam po 30 ili 40 kilometara da obiđem za dan dok nešto ne pronađem. I nikad nisam umoran, kada je to u pitanju, nisam nikada umoran”, priča Nukić.
Njegova potraga uzrokovana je ličnim gubitkom jer je u srebreničkom genocidu počinjenom u julu 1995. godine izgubio oca i dva brata.
U julu 1995. godine, nakon što su srpske snage napale Srebrenicu, više hiljada muškaraca pokušalo je preko šume probiti se do teritorije koja je bila pod kontrolom Armije BiH (ABiH). Među njima je bio Nukić sa ocem i braćom.
Međutim, nakon što je kolona Srebreničana granatirana i presječena, u strahu i panici, Nukić se rastao s braćom i ocem, i nikada ih više nije vidio.
Prema sudskim presudama, oko 8.000 srebreničkih muškaraca i dječaka ubijeno je 11. jula i nekoliko dana kasnije. Žene i djeca su autobusima odvezeni na teritoriju pod kontrolom ABiH.
Krv sleđena u žilama
Da bi pronašao smiraj, četiri godine nakon genocida Nukić se vratio u rodno mjesto i počeo da traži posmrtne ostatke oca i braće. Na brdu gdje su ubijeni, ono što je zatekao, kaže, sledilo mu je krv u žilama.
“Kad sam vidio odjeću i cipele razbacane na ovoj lokaciji, nešto u meni je umrlo. Ispod mojih nogu bila su tri kompletna skeleta. Malo me je bilo i strah, jer nisam znao gdje ima mina, ali savladao sam sve to. Poslije toga, mene je ta neka želja povukla za tim kostima”, prisjeća se Nukić.
Prve kosti koje je našao nisu pripadale članovima njegove porodice, kao ni stotine kostiju i ostataka koje je pronašao.
Nukićev otac i braća pronađeni su prošle godine u okolici Zvornika, 20 godina nakon genocida, te su ukopani na mezarju u Potočarima.
Kaže da, zbog sreće koju je osjetio prilikom njihovog pronalaska, nikada neće prestati da traga za kostima, kako bi svaka porodica isto doživjela.
“Sabirem od najmanje kosti što nađem… Nebitno da li će ona otići u zajedničku grobnicu ili ne, ali je glavno da se pokupe. Meni su prve moje komšije govorile: ‘Pa ti si budala. Što hodaš, za koga? Oni dođu kao gospoda pa pokupe. Jeste, ali ja ne mogu da gledam u potoku da ove kosti leže dolje, da truhnu, a nečija mati ili sestra plače, traži… Kad je bilo meni milo da nađem brata i oca – milo je svakom”, priča Nukić.
Cjelodnevno traganje
On danas najviše posmrtnih ostataka ubijenih Srebreničana pronalazi duboko u šumi oko potoka.
Zahvaljujući njegovom trudu i upornosti, Institut za nestale osobe BiH uspio je identificirati posmrtne ostatke više od 200 žrtava genocida u Srebrenici.
Hodajući kroz trnje, šikaru i šumu, Ramiz sa štapom u ruci svako mjesto na kojem pronađe kosti na površini – obilježi, te ih skupi na gomilu.
Pokazujući jednu takvu gomilu novinarima BIRN-a BiH, Nukić kaže da je već naučio raspoznavati dijelove skeleta.
“Evo vidiš, ovo je noga, butna. Ovo su kosti od ruku. Ovo dio lobanje. Ima rebara, pršljena. Ovo su stopala, njih sam našao zajedno u čarapama. U suštini, nađem više od trećine jednog tijela. Uvijek. Kad nemam u čemu, ja stavim u džepove, sakupim i ponesem”, objašnjava Nukić.
Kaže da mu je najteže kada, nakon cjelodnevnog traganja, ne uspije pronaći niti jednu kost.
Ako ne nađem jednu kost – ja kad se vratim kući, kao da me je neko išamarao, kao da me je neko istukao, tako sam tužan. A kad nađem jednu kost, ja sam čitav dan veseo. Jedna, jedna – ali bar da je nađem“, priča on.
Iako živi u neimaštini s porodicom i troje unučadi, Nukić ne gubi nadu da će svi nestali biti pronađeni. U selu u kojem je rođen nema posla, a porodicu prehranjuje uzgajajući jagode. Napominje da će i pored teškog života i borbe za egzistenciju, kosti uvijek tražiti.
“Ja ću tragati dokle god ima. Pretprošle godine su htjeli da zatvore ovu lokaciju. Kao, nema više. Rekao sam im – nema zatvaranja. Dok sam ja ovdje i dok ja kupim te kosti, ovu lokaciju nećete zatvoriti. Ja kad prestanem da ih kupim, znajte da ih nema više”, poručuje Nukić.
Dvije decenije nakon genocida, u bratunačkim, zvorničkim i srebreničkim poljima pronađeno je više od 7.000 tijela. Žrtve genocida pronalažene su u 93 masovne grobnice i na više od 300 lokacija u sjeveroistočnoj Bosni.
Ove godine, 11. jula, u Memorijalnom centru u Potočarima biće ukopano preko 100 žrtava genocida.
Za više od 1.000 nestalih osoba – još uvijek se traga.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.