Sad bih trebala u treći. Spominju mi neku SOS-tetu. Nikad mi nana i dedo nisu pričali da imam tetu, a čudno joj i prezime. Živi u nekakvom dječijem selu, samo Bog zna gdje je to. U prvi me vodila nana – bilo je vragolija. U drugi dedo – kao dva dobra drugara, ali mu učiteljica nije dozvoljavala da me čeka u učionici. Krajem aprila dedo je umro i nisam recitovala na priredbi. Zašto nije umro poslije dana škole? Nanu su oborile godine i nekakva tuga koju je vješto krila. Dedu nešto naglo presjeklo, sigurna sam da se ni on nije nadao. Hitar na nogama, prepun dobrote, mogao je prepoznati čiji horoz u susjednom selu pjeva, ama, isto onako kako i učiteljica pozna da mi je dedo više od pola crteža obojio. A tih, samo je ponekad znao uzdahnuti kad se kriomice zagleda u mene i brišući zalutale suze otkine nekakvu ćoškastu rečenicu: „Ista, pljunuta!“ Da ga je čula učiteljica, zveknula bi mu jedinicu sa postoljem, te ako ima koristi – može se i rahmetli nani žaliti.
Septembar. I ne liči na moje septembre; mokar i hladan. Bezbojan. Smrknut kao strašilo u kukuruzima. Dječije selo – i iskusni dedo bi pobjegao iz njega. Bez dvoumljenja, pa kad bi mu i oba opanka spala s nogu. Put mu se zatro, dabogda.
Teta? SOS-teta moja, njihova, ničija. Sa nama, a daleko od nas. Ona ne zna šta je septembar. Ona ne zna moju nanu i mog dedu. Šteta. Sudbina je bacila u dječije selo, selo bez ijednog putokaza. Možda ih i ne traži. Vješto se vrti ukrug okićena davno zaboravljenim osmijehom. Kao da je pritisnuta emanetima nekih nevidljivih nana i opreznih staraca. Ne znam. Sve mi zamršeno. Ponekad pronađem sebe u njenom metežu i oprostim joj. Valjda tako i treba – često je to govorila učiteljica i dedi i nani tiho i kriomice da ja ne bih čula.
Krajem septembra, u monotono predvečerje, dječurlija je pjevala dobro poznatu rođendansku pjesmu. Neočekivano SOS-teta je meni poklonila svjež osmijeh i loše upakovanu laž – da će nana i dedo uskoro stići na zabavu. Laž sam joj iskreno oprostila, a sebi nikada neću davno stečenu ljubav prema septembru.
Seid Zimić
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.