Šejtanske su osobine zavaditi, ogovarati i lagati

“Na sceni su Glupost, Primitivizam, Pohlepa i Laž. To su imena jahača ovdašnje apokalipse. Tradicionalni pristup: Niko ništa neće da vidi, čuje i zna. Neznanje je ovdje oduvijek važilo kao izgovor. Kratka dijagnoza: anarhističko-komunističko-islamski kameleonizam. Dobitna kombinacija – simbioza hajdučkog i podaničkog mentaliteta. Sve pozicije i opozicije, koncepcije i kontracepcije, djeluju podjednako tragikomično. Većinski čovjek, po sopstvenoj mjeri i ukusu, u sve strukture društva izgurao je i delegirao smiješne pseudolite. Ništa je postalo veće od svega, a život se smanjio na ljudsku veličinu. To je ovdje mali format, minijatura. Ja lično nemam nikakvih pritužbi. Važno je da je narodu dobro i ne razumijem one koji se žale na tiraniju. Pa tiranija je ovde historijski zapamćena kao jedini djelotvoran oblik vladavine. Za moj ukus, umjesto ovog primitivnog oblika vrijedilo bi pokušati, barem za promjenu, s malo prosvjećene tiranije. Ukoliko to sa stanovišta cijenjenog naroda i aktuelnog režima ne predstavlja suviše neprihvatljivu razliku. Čak i da postoji sveopšta saglasnost u pogledu pomenutih promjena, teško da bi se našli igrači sposobni da to sprovedu. Uostalom, tim koji je trenutno u igri odlično zabavlja narod, a kada đavo odnese šalu, sve će biti riješeno, po dobro poznatom običaju.”

Riječi su ovo Miomira Grujića Fleke radijskog voditelja čijim stazama su godinama poslije hodili mnogi. Bio je to čovjek koji je bio puno više od radijskog voditelja na Radiju B92 u ono zajebano ratno vrijeme. Izgovoreno i citirano 1994., evo i nakon dvadeset godina poslije potpuno je primjenjivo i na ovu našu malu varoš u kojoj se narod odlično zabavlja sirotinjskim zabavama za mase, dok ovaj drugi dio koji je i nemoćna većina čeka da šejtan odnese šalu i konačno opijumom zaluđenu svjetinu dovede pred ogledalo stvarnosti da uvidi suštinu prevare.

Ljudski i društveno nekorisni šljam, vazali i podanici svakog sistema vazda spremni na izdaju

Doći će vrijeme kada će se ljudi u Visokom stidjeti onoga što su bili danas, sakrivat će i brisati fotografije na kojima se danas veselo smješkaju, sramit će se svojih postupaka, baš kao što se mnogi danas stide svojih crvenih partijskih knjižica, radnih akcija, dočeka štafeta ili prije toga dočeka Džafer-bega Kulenovića ispred Općine Visoko, kada svečano da svečanije ne može biti najpoznatije visočke porodice ugostiše dragog gosta inače prvog čovjeka vlade Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i desnu ruku ustaše Ante Pavelića. Potomci tih fašista, a kasnije ateista i drugova iz bivšeg sistema sa dobrih partijskih pozicija u društvenim firmama danas su ovi iz prvih safova i sa iftarskih sijela. Vazda su oni isti i sa istim karakternim osobinama, kao voda – bez boje, ukusa i mirisa. Ljudski i društveno nekorisni šljam, vazali i podanici svakog sistema vazda spremni na izdaju. I potomci ovih današnjih stranačkih polupismenih imbecila će biti oni koji će prezirati ovo što su im roditelji danas, ali ne zbog toga što će spoznati sav jad i bijedu nakaradno uspostavljenog sistema vrijednosti sadašnjeg Visokog, nasuprot tome, a identično onome što su im i roditelji bili – to je podaništvo. Ulizivanje, dodvoravanje, uvlačenje iz istih razloga kao što im je radio dedo fašista ili daidža komunista, otac nacionalista i on kao budući neko treći u borbi za život s lahke strane po principu jednom šupak, vazda šupak.

Funkcionalno pragmatični dodatak muškarcu

U ovom provincijskom teatru gluposti, u režiji nižerazrednog reditelja gdje su glavne uloge podijeljene ženama, alfa mužijaci vole biti okruženi i ne baš tako lijepim starletama koje su svrha same sebi. Zaboravlja se da su u političkom smislu, a i po malo radikalnijem vjerskom učenju ustvari ništa više nego funkcionalno pragmatični dodatak muškarcu. I onda u toj borbi za dominantnim mužijakom te nesretne jadnice u želji za dokazivanjem postaju uzrokom gluposti u kojima jesmo i koje se gomilaju nezaustavljivim intezitetom. Za sve to vrijeme doktrina po kojoj se upravlja sistemom, naravno vaninstitucionalno, je da sve koje poznaju su u nekoj vrsti zavade, da ne pričaju, da ogovaraju jedni druge, da se njemu (alfa mužijaku) žale na to, a on tako drži situaciju pod kontrolom. A onda on kao pravi alfa mužijak rješava to, jer kao to niko drugi ne može. I onda svi okolo klimaju glavom i dive se. Poražavajuće, maloumno, ali je nažalost tako.

Djela su ono što poštuju i prijatelji i neprijatelji

Jedan hadis kaže da je Allahova pomoć uz zajednicu, ti ustvari bio alfa mužijak po vlastitom ubjeđenju ili ne, vrijediš onoliko koliko vrijede ljudi oko tebe i koliko ti je jaka najslabija karika. Previše se procesa dešava od Dobrinja do Vratnice da bi ih samo jedan čovjek mogao kontrolisati. Sujeta, egocentrizam, samodopadnost, faraonski pristup vlasti i stav po kome su svi glupi, a samo ti pametan, ovo Visoko vodi u konačnu propast. Šejtanske su osobine zaviditi, ogovarati i varati i to bi trebali znati ovi koji politiku vode na osnovu pomenutih osobina i nekakvih samo njima znanih išareta. Djela su ono što poštuju i prijatelji i neprijatelji, ali toga u Visokom nema i to je fakt. Da stvar bude još gora na sve to šuti i nedorasla, ojađena i nikakva opozicija koja bi se isto ponašala da je u toj poziciji. Besmisao i apsurd, ironija i cinizam, odlike su aktuelne društvene stvarnosti u Visokom i istovremeno najbolja sredstva u raskrinkavanju i borbi protiv takve stvarnosti. Jedini izlaz u ovom trenutku je šok terapija u kojoj bi javnost trebalo nekako dovesti pred ogledalo i natjerati ih da vide ono što uporno odbijaju da vide. Taj proces pojedinačne, a onda i kolektivne samospoznaje neupitno dolazi. Bilo bi to i puno brže da nije licemjera koji tapšu po ramenima, šalju u rovove, daju lažnu podršku i kriju se iza onih koji su na barikadama. Ali i takvima maske padaju i oni će se stiditi onoga što su danas.

Jasno mi je, idem težim putem, ali put ionako bira mene, a ne ja njega

Moja želja da ovom gradu bude bolje je puno veća od prezira koji osjećam prema onima koji lažu, petljaju, kriju se iza vjere i Boga u svojim nečasnim namjerama konačnog pljačkanja Visokog i svega visočkog. Jasno mi je, idem težim putem, ali put ionako bira mene, a ne ja njega. Svi su ovdje i sada veliki vizionari, političari, zaštitnici bošnjačkih interesa i sve to u gradu u kojem egzistira javna kuhinja kao odraz standarda življenja. U tom ambijentu svi bi tabirili neku visoku politiku i bavili se stanjem Bošnjaka u Bosni i naravno sve to uredno naplatili kroz lični dohodak sa budžeta na kraju mjeseca plus topli obrok. A kad smo već i kod toga, Fata Orlović je mjera nemoći i nezainteresovanosti Bošnjaka i njihovih vođa za bošnjačko pitanje, njih Bošnjaci zanimaju samo onda kad se radi o njihovim guzicama i kada su ugroženi njihovi položaji kao Bošnjaka na teretu države i poreznih obveznika. Da su do sad išli goloruki mogli su kamen po kamen izmjestiti nelegalno sagrađenu crkvu u Fatinoj avliji, ali ne, bolje se iz nekih drugih i sa distance sigurnih avlija baviti pitanjem Bošnjaka, profitabilnije je.

Ko je stvarni iluzionista koji im uporno pokazuje zeca iz šešira?

Široke narodne mase još uvijek su pod dimnom zavjesom u svom strahu za golu egzistenciju. Kao takvi podobni su za manipulaciju i vežu se za stranku kao neki oblik sigurnosti i nade, a kada nada utihne jednog dana će vidjeti ko je stvarni iluzionista koji im uporno pokazuje zeca iz šešira, suprotno njihovoj maštom vođenoj projekciji, vidjet će čovječuljka koji upravlja mašinerijom iza zastora. Samo tada će, bojim se, već biti kasno. Slika današnje politike u Visokom je slika zatrpana ispod ega sitnih interesa pojedinaca i licemjerja. U tom ambijentu neko se proda, a neko čuva obraz i čeka bolje vrijeme. Sadašnja politika definisana od strane jednog pametnog čovjeka kao politika: “Da guzica vidi puta”, je ništa drugo do spletkaranje zasnovano na tome ko će koga prije zajebat. Politika laži, obmane, lažnih obećanja, nečasnih namjera i životinjskog carstva u kojem nekolicina neafirmisanih i olinjalih ženki društveno nekorisnih, linja se oko nogu alfa mužijaka koji im je ujedno i najveći životni domet, uz viziju odlaska na pregovore za strane investicije sa tepsijom baklave i planom “akobogda”, puno je manje od politike koju Visoko treba. Moguće da ima tu dosta i sputanosti onih koji bi nešto unaprijedili, ali ne smiju zbog stranačke discipline. Poznato je da tamo gdje prestaje autoritet rađa se sloboda, ali stranačka, privatna, medijska i bilo koja druga sloboda u Visokom su danas strani pojmovi. Sad su potrebne dvorske budale i medijski klovnovi koji će po dvoru zabavljati i obmanama zadovoljavati sujetu i ego stanara istog dvora, samo drugog društvenog staleža.

Stranke su samo prijevozno sredstvo na putu do uhljebljenja sebe i svojih bližnjih

Ovaj grad bi mogao i može bolje kada nepotizam ne bi bio problem samo u predizbornoj kampanji, kada bi pored musafira na listama za izbore imali i onih koji bi nešto radili za dobru budžetsku platu, kada zgrada Općine ne bi bila neprovjetrena čekaonica kolektivne svijesti i antiteza serijskim proizvodima stvarnosti. Jedini aspekt kroz koji bi građani trebali posmatrati rad vlasti nasuprot mahalskoj politici sitnih interesa jesu egzaktni podaci onoga što je konkretno urađeno, odnosno nije urađeno. Stranke su svakako samo prijevozno sredstvo na putu do uhljebljenja sebe i svojih bližnjih i ništa više od toga. I naravno, kada ove stvari postaviš kao osnovicu za razgovor, diskusiju, pa i nesporazum, onda retardirani i genetski poremećeni iz interesa članovi stranaka i njihove dvorske budale sa ubjeđenjem da su političari, pokušavaju da diskreditiraju neistomišljenike. Nasuprot takvoj skupini ideološki zadojenih kretena čiji je zajednički imenitelj samo budžet i novac poreznih obveznika, treba pokušati uspostaviti paralelni visočki svijet koji će biti stvaran i postojeći utoliko što će neprekidno ustanovljavati i definisati sopstveni autonomni sistem vrijednosti, potpuno drugačiji od ovog nakaradnog koji nam se nudi kao jedna od većih poslijeratnih prevara čiji je krajnji cilj kontrola kompletnog grada i svih njegovih vitalnih funkcija uz nametnuto jednoumlje. Protiv toga se treba boriti svim legitimnim i dozvoljenim sredstvima, a da bi se borio moraš biti slobodan.

Sloboda je ovdje oduvijek smatrana kao težak porok. Riječi slobode se same uzajamno prepoznaju i vrednuju. Naše i njihovo Visoko su dva različita grada, prepoznajmo se i budimo jedni uz druge, jer samo smo zajedno dovoljno jaki.