Kažu (ne nužno samo cinici) kako zdrav čovjek ima stotinu želja, a bolestan samo jednu – da pobijedi na izborima! Ima u ovoj karikaturalnoj parafrazi narodne mudrosti, podosta pretjerivanja, naravno, ali, minuli lokalni izbori u Bosni i Hercegovini su je jednim dijelom potvrdili.
Može li ambicija da bude izabran za načelnika Velike Kladuš, pasti na um ikome zdravom? Ne može: Treba imati ozbiljnu, debelu dijagnozu kao Fikret Abdić da bi se kandidirao za prvog čovjeka Velike Kladuše, općine u čijoj si tragediji najaktivnije sudjelovao, i u koju se, uostalom, ne namjeravaš ni vraćati.
Ne znam u kakvoj je zdravstvenoj, osobito mentalnoj kondiciji Zdravko Matošević (HDZ), novoizabrani načelnik Vareša, ali teško da su mu sve ovce na broju ako je poželio da bude na čelu ove upropaštene općine!
Činjenica jeste da je Matošević dobio znatno više glasova nego što živi Hrvata u Varešu, ali ko može garantirati da ga, glasajući za njega, Bošnjaci nisu htjeli zavaliti, potopiti. U smislu, neka malo i Hrvati vide kako je biti načelnik u općini sa proračunom od milion i po maraka, sa osam hiljada nezaposlenih od ukupno deset hiljada živih duša u njoj.
Općini od koje je i Bog odavno digao ruke, u kojoj je industrija uništena, život stao, a Poreska uprava dugoročno “zajahala” općinske račune.
Bošnjačke stranke nisu previše, odnosno nimalo žalovale zbog gubitka Vareša, a ni HDZ nije naglašeno slavio: mnogo bi im bilo draže da su poklopili Prozor-Ramu gdje ima novca, i to prilično.
Možda se u Varešu desila ista “zvrčka” kao u mjesnoj zajednici Žepa koja pripada Rogatici: srpski kandidati hametice, na buljuke, porazili bošnjačke i to glasovima Bošnjaka. Neka malo i Srbi vide kako je “vladati” Žepom, što bi mi bili najgori!
Bakir Izetbegović je odmah nakon lokalnih izbora rekao kako je pobjeda u sarajevskoj općini Centar vrjednija nego trijumf u desetak nekih drugih općina. Nije posrijedi samo (auto)tješenje zbog ozbiljnog izbornog neuspjeha, nego stvari stoje upravo tako!
Ako trebaju za to dokazi, a ne vidim da trebaju, evo i njih, bez nekog reda i selekcije: desetostruko je veća vrijednost “Avazovog” (Radončićevog, ili Radončićkinog) tornja, smještenog u centru općine Centar od cjelokupne imovine velikokladuškog “Agrokomarca”. Ili,
dalje, za novac koliko iznosi godišnji budžet općine Vareš (milion i po maraka) ne može se kupiti pristojniji dvorac u Al Shidijevom futurističkom naselju na Poljinama!
RUDO MARJANOVO
Treba li novoizabranim načelnicima u, recimo, Drvaru, Grahovu, Bosanskom Petrovcu, Zavidovićima, Rudom, Ljubinju… nakon izbora čestitati, ili im izraziti saučešće?! Neko mi je tokom predizborne kampanje pričao kako je predsjednik RS Milorad Dodik doletio helikopterom na miting svoje stranke u Rudom. Pa pješačeći prošao pored temelja buduće sportske dvorane i pitao domaćine: “Kad smo ovo počeli graditi?”, a ovi mu stidljivo odgovorili da SNSD nije u Rudom na vlasti već četiri godine.
Boli njega (mudo) za Rudo (Marjanovo), vrjednija je Bijeljina od desetak takvih vukojebina!
Lokalni izbori u Republici Srpskoj po svemu su podsjećali na drugi dan Nove godine; prava svečanost je bio referendum, a sve nakon njega je bilo samo podgrijavanje ostataka referendumske trpeze, osim bitke za Banja Luku, Prnjavor, Bijeljinu i Trebinje…
Po sličnoj analogiju po kojoj je NATO savez tražio od ovdašnjih vlasti da otpišu “neperspektivnu vojnu imovinu”, i ovdašnje su vladajuće nacionalne stranke skrajnule iz svog interesa neperspektivne lokalne zajednice općine.
Ako ćemo iskreno, ni imati svog načelnika Zenice nije baš neka pljačka, niti je gubitak nemati ga, ako si poklopio Ilidžu, pa i Hadžiće.
A šta ćemo sa Stocem i Srebrenicom, (ne samo) izbornim gradovima-slučajevima. Ništa. U ta dva, tužna, ružna, zapuštena, besperspektivna grada je manje, ili više neuspješno izvršeno
nacionalno prebrojavanje i nadgornjavanje.
U Stocu će se izbori ponoviti, ali se ništa bitnog neće niti može promijeniti, samo ćemo
saznati koja je od dvije nacionalne grupe uspjela nahvatati više sunarodnjaka, koji u ovoj općini žive danas, ili malo sutra, svejedno.
MUFTIJA PROTIV VOJVODE
Ćamil Duraković, svebošnjački kandidat, dobio je (bez glasova onih koji ne žive u Srebrenici) oko hiljadu i po glasova. To je dvostruko manje nego što je dobio prije četiri godine. I to je jedini relevantan pokazatelj, a ne to je li se slikao sa Clintonom u Potočarima ili u New Yorku, uspješnosti njegovog rada za te četiri godine – načelnik je dvostruko manje ljudi i tačka.
Ćamila Durakovića je prije četiri godine u pohodu na načelničku funkciju podržao muftija Muamer Zukorlić, tadašnji kandidat za predsjednika Srbije a današnji poslanik u Skupštini Srbije. Njegovog protivkandidata Mladena Grujičića na ovogodišnjim izborima podržao je također narodni poslanik u Srbiji i kandidat za budućeg predsjednika Vojislav Šešelj.
U čemu je razlika, ako je ima? Očito u onih dvije i po hiljada razlike u glasovima u korist “srpskog kandidata”.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.