Some people are gay. Get over it!

Neki ljudi su gej. Pomirite se s tim. Da, dobro ste pročitali GEJ ili homoseksualci. E sad, ako vam je prva pomisao bila zašto vam treba da čitate o nekim pederčinama (ima vas sigurno koji ste baš ovo pomislili ili još gore izrekli glasno), jednostavno ću vam reći – ne treba vam ovo. Nije ovo članak namijenjen vama jer, ruku na srce, ne biste ga uopće shvatili. Zato, za vašu dobrobit (nek samo neko kaže da ne znam biti brižna), budite ljubazni i svoj ograničeni, homofobni, mahalski, uskogrudni i netolerantni um uklonite sa ove stranice. Ovo ja čisto iz stroge predostrožnosti. Ne želim da vam pozli kada tokom čitanja shvatite da podržavam gej zajednice, da je normalno da svako ima pravo da voli i bude voljen i sve drugo što proizilazi iz jedne jednospolne zajednice.

E sad, kada smo prošli uvodne riječi idemo dalje. Some people are gay – Get over it (Neki ljudi su gej – Pomirite se s time) je naziv nekonvencionalne kampanje jedne od najvećih LGBT organizacija Velike Britanije, Stonewall-a. Osnovan 1985. godine s ciljem pomoći integriranja osoba LGBT zajednice u društvo danas broji nekoliko desetina hiljada članova svih seksualnih orijentacija, idalje se boreći na promociji LGBT prava i jednakosti u društvu. Dok se u Bosni i Hercegovini tek sada zahavljujući inicijativi Sarajevskog otvorenog centra vrše promjene u državnim zakonima kako bi se uklonila diskriminacija, Velika Britanija je svjetlosnim godinama daleko ispred nas. Dovoljno je samo reći da su u Velikoj Britaniji od 2013. godine dopušteni istospolni brakovi. Da je bobra bila naporna i da nije ni približno pri kraju, jasno je. Ali činjenica da je istospolnim parovima omogućeno nešto što je drugima normalno, predstavlja veliki korak u borbi protiv diskriminacije. Ako se uzmu u obzir svi zakoni u BiH (sve razine; državna, entitetske i kantonalne) i pogledaju članovi kojima su regulirana pitanja diskriminacije dođemo do mizernih 29% dok je recimo taj procenat u Crnoj Gori 46%. Trenutno u Velikoj Britaniji 86% svih usvojenih zakonskih regulativa garantira neki oblik ravnopravnosti LGBT populacije.

Iskreno, ne zanimaju me nečija vjerska promišljanja o ovom pitanju ni šta o ovome stoji u Svetim knjigama. Ne pišem ovo ni da počnete razmišljati kao ja. Ovo je čisti pokušaj senzibilizacije društva o jednoj veoma bitnoj temi. Znam da nam je Bog (nazovite Ga kojim god imenom) dao mogučnost razmišljanja pa je dovoljno zapitati se šta ako se neko blizak meni nađe u toj poziciji, da je diskriminiran na osnovu svoje seksualne orijentacije?! Nama svakodnevni život diktira tempo kojim idemo kroz njega, rijetko se osvrćući oko nas. Ali zastanimo malo i na tren se prisjetimo da nismo sami na svijetu. Iskreno, šta mislite koliko je osoba u vašoj najbližoj okolini homoseksualac, nebitno dečko ili cura? Šta mislite koliko ih je biseksualne orjentacije? Znam, zvuči tako nestvarno postavljati si takva pitanja kada živimo u zemlji sa nacionalnim podjelama ili pak mi Visočani u gradu skoro pa čisto jednoetničkom. „Ti“ ljudi kao da su dio nečijeg drugog života, nekog nastranog. Jelde? Ali nije tako. Vjerujte. Među nama ima toliko divnih mladih ljudi koji upravo zbog društvene stigme ne skupe nikada hrabrost se deklarirati ili kako se to popularno kaže „izaći iz ormara“. Osuda porodice, društva, strah…sve su to stvari koji u mnogome odlažu tu jednu bitnu odluku nekoga ko u sebi nosi nešto najsvetije – ljubav. Mnogi mi prijatelji, koji su u međuvremenu postali roditelji, u razgovoru znaju reći da ne vide ništa loše u tome ako njihova djeca jednoga dana shvate da vole isti spol. Čak naprotiv.

Iskreno, ne shvatam zašto je još uvijek u 2016. godini ta tema toliko tabuizirana dok je normalno da se neko druge vjere (nebitno koje) poziva na klanje, silovanje i ubijanje. Kao, hajmo se mi držat naše nacionalističke retorike, to ipak manje boli. Kako samo bolesne umove imamo, to je čudo jedno.

U Parlamentu Velike Britanije od 650 zastupnika njih 17 (2%) se javno izjasnilo kao pripradnik LGBT zajednice a javnost je to najnormalnije prihvatila. Sve dok dobro obavljaju ono za što su izabrani, njihovi privatni životi se običnog Britanca ne tiče. Ako mislite da toga nema u našim političkim i javnim krugovima odmah da vas razočaram. Ima i te kako ali je „bezbolnije“ tu temu ne načinjati. I dok možda vi ovo čitate slušajući nekog omiljenog pjevača koji je znali vi to ili ne možda čak i gej, Berlin cvate iako ili baš zato što je na njegovom čelu gradonačelnik homoseksualac. Bez brige, neću napisati da nam treba gej načelnik. Ja bih bila zadovoljna da je on/ona recimo neke druge nacionalnosti u poređenju od dosadašnjih ili još bolje nekonstitutivan. Znam, nit smo na to spremni a i da jesmo jedva da bismo uspjeli „nafatat“ nekog u etnički očišćenom gradu.

Nego, prestanite živjeti u svom mjehuriću egocentričnosti i osvrnite se. Ako dovoljno otvorite um upoznat ćete nevjerojatne ljude ogromnog srca, ništa različite od vas ili mene, ljude od krvi i mesa koji žele da žive svoj život onako kako i mi. Ako se možda ne slažete s njihovim načinom života, budite barem toliko tolerantni i ne otežavajte im dodatno živote nazivajući ih pogrdnim imenima i diskriminirajući ih. Pokušajte bar jednom živjeti po onom kredu „neka ljubi ko god koga hoće“.