Gotovo je s kilometarskim redovima na blagajnama dućana kao da je sutra apokalipsa, a ne neki tamo ponedjeljak koji se zove Stara godina ili Badnjak. Još koji dan i sve će se vratiti na staro osim brojčice na kraju kalendara.
Čestitaju mi novu godinu, zahvalim i odgovorim istom porukom “Sretna nova godina!” i tako nekoliko stotina puta unazad par dana, na nekoliko jezika, putem nekoliko različitih profila, aplikacija, kanala… Ispisujem si popise ljudi kojima bih trebala, zbog posla, mira u kući ili nečeg trećeg, poslati čestitku. I zaboravim ili nemam snage. Ne da mi se slati bezvezne i bezdušne čestitke, a opet, nemam snage napisati nešto konkretno kao čestitku jer ne vjerujem u kalendare i čestitanje unaprijed.
Sam koncept čestitanja unaprijed mi je pomalo blesav. OK, naravno da ljudima oko sebe i onima koji su ti srcu dragi želiš da im sve bude lijepo, mirno i ugodno, da ne budu bolesni i tužni, da nisu u problemima, ali opet… Ne znam, baš mi bude bedasto.
Godinu iza sebe pamtit ću dokle god sam živa jer je sigurno bila najturbulentnija do sad i obilježile su je male stvari i veliki ljudi. Ne, nije bila prekrasna, bila je puna uspona i padova, drama, napadaja panike, suza i smijeha, ali služila je svrsi. Završila se dobro, sretna sam i zadovoljna. I to si želim čestitati.
To što sam izvukla maksimum iz godine koja je sve bila samo ne najbolja u životu. Koliko vidim, čujem i čitam, bila je baš zeznuta mnogima. Kao da je nešto u zraku bilo, ne mogu i ne moram objasniti, ali smirilo se. Odahnuli smo kolektivno i jedva dočekali tu novu godinu, nove prilike za pogreške i uspjehe.
Čestitanje 2019. stvarno nema smisla jer zapravo si trebamo čestitati kraj 2018. Čestitati si jer smo ispratili one kojih više nema i s njima zakopali dobar dio srca, ali smo preživjeli, nismo otišli za njima. Pobijedili smo rakove, opet, i preživjeli još jači i pozitivno luđi. Preživjeli smo prekide, otkaze, selidbe, promjene… Preživjeli smo sva sranja koja nam je život nehotice, a nekada i namjerno, natovario na leđa i zadržali smo koliko toliko zdrav razum.
To si trebamo svi skupa čestitati, što smo preživjeli i što još uvijek imamo snage za dalje. Trebali bismo biti ponosni na sebe jer smo dogurali do 2019. unatoč svim preprekama.
Bilo je i više od jednog trenutka kad si prošle godine pomislio da ne možeš više i gdje je kraj, jelda? Znam da je. Čestitaj si što nisi odustao. Ali ima nešto što bismo svi skupa mogli odnijeti iz prošle u ovu godinu, a to su lekcije. Lekcije kako ne, a kako da. Znanja koja su se izrodila iz najgorih situacija, smijeh kojemu je prethodilo more suza, životne prepreke koje su te učinile boljom osobom nego što si bio na početku prošle godine.
To si čestitaj, a ne novu godinu. Čestitaj si novog i boljeg sebe. Svake godine, bez obzira na brojke. Dvanaest novih mjeseci je pred tobom, znaš li koliko je to lekcija? Nemaš i ne trebaš imati pojma, ali ako te barem jedna učini boljim, vrijedilo je.
Drago mi je da je prošla ta 2018. jer se nakon nje manje bojim svega što slijedi, što god to bilo.
Do idućeg puta, čestitaj si kraj 2018. i samo nastavi,
Zagrljaj,
A.
P.S. Tekst je preuzet s Blogledala.
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.