Sutra je Kurban-bajram, nekom

Sutra je Kurban-bajram a mnogi pravi vjernici će praviti baklavu po novom, socijalnom receptu, pa će umjesto jufke stavljati celofan koji su pronašli u kontejneru a između celofana, umjesto tirita i jezgre oraha stavljati ljusku ili sitne kamenčiće. Sve će se peći na prirodnoj toploti, sreća je da sunce grije, a agda neće biti potrebna jer će svakako tirit u celofanu da podrosi.

Sutra je Kurban-bajram a danas se licencirani vjernici pripremaju da sebi daju desetak slobodnih dana, da sebi daju stimulacije za nerad da fino proslave praznik, a istinski radnici u privatnim robovlasničkim kompanijama umiru radeći bez slobodnih dana i bez stimulacija. Sutra je Kurban-bajram, nekom.

Došlo je takvo vrijeme da i praznici dolaze kao teret običnim ljudima koji žive na rubu egzistencije ili radnicima kojima svaki praznik doslovno predstavlja radni dan sa potencijalnim produženim radnim vremenom. Kako u ovom nepravednom društvu ništa nije isto i jednako, tako i praznici, posebno vjerski praznici nisu isti niti jednaki za sve. Nekom je svaki dan praznik, a nekom je svaki praznik, pa i vjerski, ustvari običan dan, i to otežan.

Visoko je nekada bio grad svih praznika svih ljudi, danas je Visoko grad praznika samo za probrane, ostalim je svaki dan težak, praznik još teži. Postajemo pravi robovi koji štrocaju na zvono alarma kao na zvuk biča, okovani kreditima i teškim poslovima gubimo dostojanstvo jer ni vjerski praznik nemamo pravo da provedemo kao što je red.

Je li to ideal ove “demokratije” ?

Glasajmo opet…