Naslovnica Preporuka Teme Svjetski dan ...

Svjetski dan mentalnog zdravlja

133

Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se 10. oktobra  svake godine u organizaciji Svjetske federacije za mentalno zdravlje (WFMH) od 1992. godine. To je prilika da se u više od stotinu zemalja svijeta upozori na rastuću problematiku mentalnih poremećaja i bolesti s ciljem podizanja svijesti, educiranja i zalaganja za poboljšanja  na području mentalnoga zdravlja.

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) mentalno zdravlje predstavlja dio općeg zdravlja, a ne samo odsustvo mentalne bolesti. Osim sprječavanja bolesti, ono podrazumijeva očuvanje i unaprjeđenje mentalnog zdravlja te dostizanje punog ličnog potencijala.

Ove godine tema je Psihološka prva pomoć.

Ovim se želi naglasiti važnost da ljudi u kriznim, stresnim i traumatskim događajima, kao što su prirodne katastrofe, ratovi, pljačke, višestruki gubici, moraju osim medicinske pomoći dobiti i psihološku prvu pomoć. Poseban značaj psihološke prve pomoći je prevencija postraumatskog stresnog poremećaja i prevencija transgeneracijske traume.

U nastavku donosimo Vodić za psihološku prvu pomoć

Danas smo svakodnevno izloženi neočekivanim događajima koji na neki način narušavaju unutrašnju ravnotežu (napad kriminalaca, problemi na poslu, financijski problemi, bolest, prirodne katastrofe, ratovi…). Poseban problem predstavljaju ranije nerazriješene traume i konflikti koji se u novoj stresnoj situaciji aktiviraju. Stres izazvan novonastalom situacijom djeluje na naše osjećaje, mišljenje, ponašanje i tjelesne procese.

ŠTA JE PSIHOLOŠKA PRVA POMOĆ?

Psihološka prva pomoć može se definirati kao podrška, utjeha i razumijevanje koje nam pruži neko drugi ili kao niz akcija koje sami poduzimamo kako bismo se suočili sa svojom nevoljom. Umjesto akcija to mogu biti misli i upute, koje sami sebi ponavljamo kako bismo se smirili ili prikladnije suočili sa situacijom u kojoj se nalazimo.

U normalnim životnim prilikama većina ljudi je u stanju nositi se sa životnim nedaćama i problemima bez pomoći profesionalnih osoba, najčešće uz pomoć bližnjih osoba.

Dakle, psihološka prva pomoć se pruža u situacijama kada osoba ne može svojim  postojećim kapacitetima da prevaziđe kriznu situaciju.

KAKO MOŽEMO PRUŽITI POMOĆ?

Psihološka prva pomoć se bazira na pet principa koji su potvrđeno djelotvorni za intervenciju nakon intenzivnog stresa ili traume:

1. obezbjeđivanje osjećaja sigurnosti,

2. umirivanje,

3. obezbjeđivanje osjećanja sopstvene efikasnosti i efikasnosti zajednice,

4. promovisanje povezanosti,

5. ulivanje nade.

Psihološka prva pomoć podrazumijeva slijedeće:

Uspostavljanje i održavanje kontakta sa ugroženom osobom na način koji je blag, saosećajan i od pomoći. U kontaktu ne treba biti direktivan, osuđujući već pratiti mogućnosti i kapacitete za komunikaciju ugrožene osobe. Ovo može djelovati kao nešto što se podrazumijeva, ali nije nevažno  naglasiti da profesionalci neposredno nakon traume nisu korisni ljudima ako zauzmu “trgnite se” stav.

Obezbjeđivanje fizičke sigurnosti, psihološke i emocionalne podrške. Moramo imati listu prioriteta prema kojoj psihološku pomoć pružamo ljudima čije su bazične medicinske, higijenske, potrebe za hranom i skloništem već zadovoljene, premda nije nemoguće pružati psihološku podršku uporedo sa zadovoljavanjem navedenih potreba.

Stabilizacija ugroženih koji su preplavljeni osjećanjima i stresom. Ovo znači da je neophodno da prepoznamo one koji su  najugroženiji u psihološkom smislu, to jest da odredimo da li su samo pod stresom ili traumatizovani/pod rizikom od razvijanja traumatskih simptoma. Tada treba da usmjerimo klijente kojima je potrebnija drugačija vrsta podrške nego što je psihološka prva pomoć ka odgovarajućim servisima podrške, a što može podrazumijevati i psihijatrijske intervencije i medikamente. Ovo je primarni zadatak profesionalaca jer oni moraju biti spremni da prepoznaju tananu razliku između stresa i traume kao i da znaju koje su intervencije dostupne.

Prikupljanje informacija da bi se odredile ključne potrebe i brige ugroženih kako bi se oblikovala i individualizovala intervencija, – kroz razgovor pomažemo ugroženoj osobi da sama prepozna šta joj je u trenutku najhitnije potrebno i koji su načini da se to ostvari. Ovo je naročito teško profesionalcima kao i žrtvama jer se u teškim i stresnim situacijama javljaju kognitivni simptomi poput problema sa koncentracijom, anksioznost, fokusiranje na negativno itd,  ali je baš zbog ovoga značajna uloga profesionalaca u tome da pomognemo klijentima da dođu do koliko-toliko racionalnih zaključaka.

Povezivanje preživjelog s izvorima podrške u zajednici, što je povezano sa “zastupanjem” jer preživjeli često osjećaju da im nisu dostupne humanitarne organizacije ili pojedini vladini servisi, te je uloga profesionalaca u tome da ih upoznaju sa svim mogućnostima koje su im na raspolaganju kao i da im pomognu da ove mogućnosti praktično primjene. Dužnost profesionalaca je takođe da upoznaju javnost sa time koja vrsta podrške je potrebna žrtvama i da je traže, pri čemu ne treba zauzimati previše agresivan stav i treba uvažiti sve realne mogućnosti koje organizacije i vlada mogu da pruže. Također je na profesionalcima da prepoznaju i mobilišu snage zajednice, povezujući se sa ključnim figurama u pojedinim zajednicama kako bi se ljudi usmjerili ka ostvarivim ciljevima.

Obezbjeđivanje informacija o koping strategijama, normalizacija osjećanja, psihoedukacija o stresu. Posebno smo značajni onim klijentima koji prepoznaju stresna osjećanja i tumače ih kod sebe kao “ludilo” ili se plaše da će im vremenom biti samo gore, kako bismo jasnim rječnikom objasnili koncept krize, reakcija na krizne situacije, “uspona i padova”, onoga što mogu da očekuju u budućnosti. Moramo imati na umu da su i sami koncepti krize, traume, psihološke prve pomoći vezani za zapadnu civilizaciju, i da neće u svim kulturama biti “dočekani” sa podjednakim razumijevanjem, i nekim ljudima možda će trebati više objašnjenja a neki će imati više koristi od pristupa koji su im kulturološki bliskiji, pa možemo koristiti metafore, poslovice, sopstvena ili tuđa iskustva u razgovoru s pojedincima.

10.10. 2016. Svjetski dan mentalnog zdravlja: “Psihološka prva pomoć”

 

Komentari

komentara

Visoko.co.ba pratite na ANDROID i IOS aplikacijama, kao i na društvenim mrežama FACEBOOK i TWITTER.