U toku Svjetskog prvenstva u košarci 1970. u Ljubljani (Jugoslavija pobijedila Brazil u finalu) u dvorištima, na garažama i šupama nicali su koševi i ”igra basketa”.
Tako je bilo i u ulici Sime Popića na broju 2 ,u samom centru grada (preko puta moje kuće); sada je to prazan prostor u ul. Hazima Dedića.
Prije ovoga ”modernog obruča” bila je zakovana drvena stolica bez sjedalice, te je moderni ovaj koš na slici je bila novina, u izvedbi ”Kovine”, a po ideji Dušana Duleta Savića, tadašnjeg zaljubljenika u amatersku košarku.
Vlasnici šupa zdesna: Zejnilović (Alija i Munira, sa sinovima Truhlom i Šefom); Dubovina (Ratko i Cvija , sa tri sina: Boro, Rašo i Mirko); Čehajić (Halid i Munevera, sa sinom Enom i još dvije kćerke),. Familiju Čehajić zamijniše Todorovići (Slavko i Jela sa Nenadom i Nadom).
Visoko, 1970. u skok šutu Zdenko Antović
