U Mostaru je sve počelo ‘91, četvrt stoljeća poslije tu će se ponovo riješiti sudbina BiH

U Mostaru je sve počelo, u Mostaru će, kako stvari sada stoje sve i završiti kada je riječ o sudbini BiH.

Grad na Neretvi bio je iznimno važan za budućnost i odbranu Republike Bosne i Hercegovine (tada još uvijek u sastavu krnje Jugoslavije), kako tog 19. septembra 1991. godine kada su u Mostar došli prvi „glasnici rata“, srbijanski i crnogorski rezervisti JNA, tako i danas, piše novinska agencija Patria.

Prije 25 godina navodno, zbog osiguranja Aerodroma u Mostar i Hercegovinu dolazi više od 5.000 rezervista, pripadnika titogradskog i užičkog korpusa agresorske JNA. Nedugo nakon toga, zauzimaju položaje na brdima oko Mostara i aerodroma, pripremajući opsadu grada koja će početi u proljeće 1992. godine.

Danas četvrt stoljeća poslije, Mostar je ponovo grad u kojem se rješava pitanje sudbine opstanka države Bosne i Hercegovine. Mostar je grad za koji bi Čović da bude „hrvatski stolni grad“ ( takvo ga već i doživljava), a Izetbegović jedinstven i nedjeljiv, u kojem nijedan narod neće biti majoriziran.

Dogovora Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića, odnosno politika HDZ-a i SDA nema. Različita su njihova viđenja kako treba birati zakonodavnu vlast i gradonačelnika, a posebno kako statusno urediti Grad.

Američka ambasadorica Maureen Cormack pokušala je 21. jula u svojstvu medijatora da lidere HDZ-a i SDA, te njihovog koalicionog partnera SBB Fahrudina Radončića dobronamjerno ubijedi da moraju naći zajedničko rješenje za Mostar, jer je evropski presedan da osam godina nisu održani izbori u jednoj lokalnoj zajednici.

Trosatni razgovor u sarajevskoj rezidenciji okonačan je bez dogovora.

Ofanzivno potom 2. avgusta nastupaju ambasadorica Cormack i njen britanski kolega Edward Ferguson direktno upirući prstom u krivce za neriješenu sudbinu grada na Neretvi – za haos su krivi HDZ BiH i SDA.

– HDZ BiH i SDA su najodgovornije za haos u kojem se Mostar trenutno nalazi. Na HDZ BiH i SDA je primarna odgovornost da pronađu rješenje. Kao što vam je dobro poznato, predsjednik Čović kaže da ostaje posvećen i da je optimista kada je riječ o postizanju rješenja. Ali smo za vrijeme nedavnih pregovora vidjeli kako konstantno odbija sva nastojanja da se postigne kompromis.

Predsjednik Izbetbegović kaže da je pesimista; ne može prevazići političke prepreke na lokalnom nivou. Ali oni su na čelu svojih stranaka i njihov je posao da te stranke i vode.

Grad koji bi trebalo da bude izvor ponosa za sve građane ove zemlje ustvari nanosi ogromnu štetu reputaciji Bosne i Hercegovine kao moderne, demokratske države. Građani Mostara nisu glasali na izborima 2012. godine, a ozbiljno im prijeti isti scenarij i ove godine. Mostar nema funkcionalno Gradsko vijeće već godinama i to se vidi na zapuštenim javnim prostorima, zgradama na kojima su i dalje vidljive ratne štete, firmama koje teško posluju i u izostanku investicija, upozorio je ambasadorski utjecajni dvojac.

Svi su ozbiljno shvatili ove poruke, osim Čovića, ali i SDA.

Dva dana poslije (4. avgust) rekao je da je vrijeme za dogovor o izborima u Mostaru isteklo i da su propušteni svi rokovi.

– Bojim se da smo potrošili vrijeme. Naš zadnji pokušaj da se sastanemo trebalo je da bude jučer ili prekjučer, pa ako se dogovorimo da zamolimo Parlament BiH za posebnu sjednicu o Mostaru. Zbog odnosa preko vikenda sve je palo u vodu – izjavio je Čović.

On je rekao da je dogovor HDZ-a i SDA o Mostaru bio skoro završen.

– Onda uvijek dođe neki novi dodatak i vrati sve na početak. Imam osjećaj da je nekome stalo da se izbori u Mostaru ne dogode 2. oktobra, rekao je Čović.

Ko je taj neko? Odgovor je dao Izetbegović u svom posljednjem istupu prije nekoliko dana.

I uz imenovanje krivca, napokon potvrdio da su Bošnjaci u proteklim godinama u gradu na Neretvi u kontinuitetu činili ustupke hrvatskoj strani (dajući i šakom i kapom svaku poziciju koju su tražili), što je na koncu i rezultiralo Čovićevim stavom da je pitanje Mostara za njega riješeno te da je to „hrvatski stolni grad“.

Osim što je gradonačelnik Mostara Hrvat od 2004. godine, iako je međustranačkim sporazumom potpisanim te godine, na posljednjim održanim izborima 2008. prvi čovjek trebao biti Bošnjak, kompletno pravosuđe i policijske strukture u HNK, SDA je predala u ruke HDZ BiH. Taj opasan politički (ne)promišljeni potez, Izetbegović nije spominjao u svom intervjuu govoreći o Mostaru.

– Riješili bismo mi tu krizu da je taj stav HDZ-a nešto mekši. Trebate naprosto napraviti analizu onoga kakva je bila pozicija Bošnjaka i Hrvata prije deset godina u odnosu na Mostar i vidjeti koliko je ustupaka bošnjačka strana bila u stanju napraviti, koliko su koraka napravili prema nekom srednjem rješenju.

I odavno su prošli tu sredinu i idu dalje prema onome što Hrvati traže. Tako da mislim da bi tu Čović mogao uraditi više da se taj stav omekša jer, između ostalog, bilo je nekih prijedloga da se uz definisan Statut Mostara, koji će izaći ususret nekim stavovima Bošnjaka, eventualno pokuša bošnjačka strana uvjeriti od stranaca, prijatelja, da prihvati princip jedan čovjek jedan glas.

To je bio prijedlog HDZ-a prije pet godina. HDZ, izgleda, čak i takva stvar u ovome času je neprihvatljiva. Dakle, nedvosmisleno traže jednu dominaciju, zapravo garantiranje dominantne pozicije Hrvata u Mostaru – navodi Izetbegović.

Poručuje da u Mostaru ima oko 47 posto Hrvata, između 43 i 44 posto Bošnjaka gdje su ta dva naroda skoro izbalansirana, te da se ne smije zaboraviti ni pozicija Srba.

– Vi morate imati neke rotacije, neke balanse, neka dijeljenja vlasti, neke duple potpise ako želite da jedan od ta dva naroda, a to mogu sutra biti i Bošnjaci, ne zavlada nad onim drugim. Tu očekujem elastičniji pristup Dragana Čovića i HDZ-a – poručio je Izetbegović.

Sada, 12 godina nakon što su HDZ BiH i SDA potpisale sporazum, u kojem se između ostaloga spominju rotacije i balansi, te podjela vlasti, predsjednik SDA je po prvi puta javno progovorio o tome.

Sve vrijeme mostarske krize, koja traje osam godina, obje stranke obmanjuju javnost kako su na pragu rješenja problema. Loptica za krivicu se prebacuje iz jedne u drugu političku avliju. Ni pritisak prijatelja, stranih diplomata nije pomogao da Izetbegović i Čović napokon riješe ovo pitanje od kojeg zavisi sudbina cijele države.

Mostarske vladajuće elite (lokalne naravno) držat će ovakvo stanje dok to njima bude odgovaralo. To u prilog ide stranačkim šefovima i centralama, te povremeno i na njih prebace odgovornost za izostanak dogovora.

Izetbegović jeste prije nekoliko dana prvi put priznao da su Bošnjaci činili stalno ustupke Hrvatima ( čitati SDA HDZ-u op.a.), samo ostaje nejasno zbog čega je to rađeno.

SDA se 2004. godine olako odrekla Mostara, iako je od te pa do 2012. godine u Gradskom vijeću imala dovoljan broj ruku i za izbor gradonačelnika, ali i za izglasavanje provedbe sporazuma potpisanog prije 12 godina.

HDZ je maksimalno iskoristio sve što je potpisano, pa čak i više od toga. Primjera radi, kada je 2008. godine trebao biti izabran Bošnjak za gradonačelnika, SDA-ovi vijećnici su glasali za Ljubu Bešlića, koji  je i danas u toj fotelji.

To nije bila nečija volja ili želja, već obaveza iz sporazuma od 2004. godine, kojim je ustanovljen princip rotacije. Već osam godina Bešlić je apsolutni vladar grada na Neretvi, u prijevodu „hrvatskim stolnim gradom“ caruje Čović.

Predstavnici opozicionih stranaka SDP BiH, DF, HDZ 1990, SBiH, NS-Mostar održale su prošle sedmice javnu tribinu “Mostar – grad bez izbora”. Poručili su da se izbori moraju održati – ili da visok predstavnik svojim ovlastima nametne odluku o održavanju izbora ili da Parlament BiH donese u hitnoj proceduri izmjene Izbornog zakona BiH kojim bi se omogućilo nakon osam godina Mostarcima da glasaju. Kao zadnju opciju naveli su izlazak građana na ulice.

Mostarska kriza i dalje traje. U Mostaru je sve počelo prije četvrt stoljeća, a kada će i kako završiti sada, ne zna se. Političke pozicije vladajućih stranaka SDA i HDZ koji ovaj grad i njegove građane drže taocem zakovane su.

Mostar su „opkolili“ baš kao i srbijansko-crnogorski rezervisti u septembru 1991. godine. Mostar i Mostarci su se tada uspjeli odbraniti. Odbranjena je i sačuvana i suverena i nedjeljiva BiH.

Godina je 2016. Sudbina grada na Neretvi i države Bosne i Hercegovine, oko koje susjedi Hrvatska i Srbija zveckaju oružjem, a u manjem bh. entitetu se priprema referendum koji može vrlo lako uvesti ovu zemlju u anarhiju, neizvjesna je.

Ulazimo u turbulentan period u kojem je nezahvalno prognozirati krajnji ishod. U Mostaru je počelo, na Mostaru će se i završiti.