U SBK dramatičan porast djece ovisne o inzulinu

Iako u Srednjobosanskom kantonu ne postoji registar oboljelih od dijabetesa, posebno inzuloovisnih, prema podacima udruženja Slatki Svijet iz Bugojna i Slatkiš iz Novog Travnika dramatičan je porast djece ovisne o inzulinu. Upravo njima ova udruženja nastoje olakšati život, posebno u načinu kontrole šećera.

I po desetak puta dnevno, a u slučaju viroza ili stresnih situacija i češće, Ana, ali i ostala djeca ovisna o inzulinu kontrolišu nivo šećera u krvi. Tek tada mogu odrediti potrebnu dozu inzulina i nastaviti sa svakodnevnim obavezama. Samo oni i njihovi roditelji znaju koliko je to traumatično i teško.

„Naporno je, uvijek moram paziti koliko imam trakica, jesam li promjenila iglicu, uvijek moram paziti tako na sve i uvijek moram precizno stavljat krv jer onda neke trakice nisu ispravne“, kaže Ana Pušelja iz Viteza.

A o trakicama i blago kazano zakonskim preprekama uzrokovanim činjenicom da je zdravstvo na nivou kantona, koji opet imaju različite količine novca na raspolaganju, mogla bi se napisati knjiga. Zato roditelji ove djece ovisne o inzulinu idu korak ispred. Zahvaljujući društvenim mrežama i prijateljima diljem svijeta uspjeli su nabaviti senzore i čitače šećera. I upravo senzori aplicirani na nadlakticu promjenili su im život.

„Puno mi je olakšalo, ne moram se više bockati, najmanje deset puta na dan smo se morali bockati, jako je teško, sada je to puno jednostavnije,s amo pređemo senzorom i izmjerimo šećer“, kaže Iman Idrizović iz Bugojna.

„Nije ko aparatić da moram imat i trakice i lanceta i aparatić, ovo može stati u džep, ponesem i mjerim, sad samo izmjerim, mogu koliko hoću mjerit“, kaže Lora Džambas iz Novog Travnika.

Ako zaborave čitač, kažu može poslužiti i mobitel. O tome koliko je to promjenilo život cijele porodice nabolje govori činjenica da praktično prvi put noć provode bez trauma.

„Ovo je sasvim bezbolno, uveče prođem uopće ne zna da sam došla mjerim joj šećer, uveliko nam je olakšalo život“, ističe Vanja Džambas, predsjednica udruženja Slatkiš Novi Travnik.

Potvrđuje to i Melani koja u ime svojih prijatelja ističe radost novim načinom mjerenja šećera.

„Ne moraju se više bosti u prste i onda će im se samo prsti odmoriti od bocanja u njih“.

Borbu roditelja ove djece prepoznali su i u Zavodu zdravstvenog osiguranja, te nadležnom Ministarstvu koji su ih u budućoj raspodjeli sredstava namijenjenih oboljelima od dijabetesa, kažu prepoznali kao partnere. Koliko će to i stvarno biti, ostaje da se vidi. No oni, zarad svoje djece, ruše prepreke.

visoko.ba/Fena