Učenici se pitaju: Šta će biti s 56. generacijom maturanata Gimnazije “Visoko”?

794
Foto: Facebook stranica Gimnazije Visoko

Hoćemo li imati maturu? Ili maturske slike? Kako ćemo se upisati na fakultete? Da li ćemo opet imati priliku da se zadnji put izgrlimo i pozdravimo prije nego nas život sve odvede na različite strane? Do kad će sve ovo trajati? Hiljadu pitanja, ali, nažalost, ne i odgovora.

MARKETING

Kada krenete u gimnaziju, shvatite da su pred vama četiri, na prvi pogled, duge godine. Zatim slušate priče i savjete onih starijih od vas. I za tren oka vi postanete osobe koje savjetuju druge. Četiri godine prolete brzinom svjetlosti…

Četiri godine sanjate i maštate o onim zadnjim mjesecima srednje škole o kojim ste slušali iz priča. Maštate šta biste sve mogli raditi i pitate se koliko brzo zaista proleti tih nekoliko zadnjih mjeseci. Maštate o onom periodu koji svima ostane u sjećanju kao najljepši period školovanja i odrastanja. I onda jedan dan dobijete vijest da se nastava prekida na određeno vrijeme i radujete se. Izgleda vam smiješno, pomalo i neozbiljno. Radujete se jer ste ubrzo trebali imati lektiru ili test, a niste bili spremni. Mislite proći će to brzo i opet ćete vidjeti svoje prijatelje, smijati se i šaliti s njima. Mislite o maturi i slavljenju završetka svoje srednje škole, raspravljate o tome gdje ćete proslaviti maturu, kod koga ćete na šminku, a kod koga na frizuru, gdje i kakvu haljinu kupiti. Radujete se svim avanturama i izazovima koji su pred vama. I onda vas udari realnost i shvatite da je situacija ipak ozbiljnija nego što se činilo, shvatite da koronavirus više nije daleko, nego da se dešava vama. Broj oboljelih se iz dana u dan povećava.

Niko nije mogao ni sanjati da će 56. generacija Gimnazije “Visoko” svoje školovanje završiti na ovaj način, da ćemo poželjeti da idemo u školu i da sve bude kao prije. Poželjeti za promjenu pričati licem u lice s prijateljima i profesorima. Poželjeti školske klupe, Salihine palačinke i bombice, sunce i pune kafiće poslije škole. Svi lijepi trenuci koje smo trebali proživjeti zamijenjeni su online nastavom i kućom. Sve ih je odnio virus koji je pored svega i jedan veliki izazov s kojim se trenutno svi borimo. Također je i dobra prilika da počnemo cijeniti ljude oko sebe i sve trenutke provedene s njima. Prilika da naučimo nešto novo ili uradimo stvari za koje “nismo imali vremena.”

Možda ćemo maturu imati preko Skype-a, naravno, ako ne bude preopterećen internet. Možda baš mi budemo generacija čije slike neće biti izložene u hodniku Gimnazije, a sutra generacije koje dolaze neće moći gledati naše slike svaki mali odmor onako kako smo mi gledali starije i pitali se gdje li su.
Iako se svaki dan budimo ne znajući šta novi dan sa sobom nosi, šta se može desiti ili promijeniti, ostaje nam samo da zaštitimo sebe i ljude oko sebe onoliko koliko možemo jer “jednom kad sve ovo bude jučer”, parkovi će opet biti puni, djeca će se opet zajedno igrati, kafići će opet biti puni, a neke nove generacije će se opet žaliti na profesore i previše gradiva.

I zato, ostanimo zdravi, ostanimo kući i čekajmo neko bolje sutra!

 

Visoko.co.ba/Lejla Hot IV d

Komentari

komentara