Ujguri iz Kine već decenijama utočište pronalaze u Turskoj. Sada strahuju da bi ratifikovanjem Sporazuma o izručenju s Kinom mogli da ih deportuju natrag u zemlju iz koje su pobjegli zbog straha od masovnih hapšenja.
Studentica Šemsije Kičik u rukama drži sliku svog oca, strica i dede. Nekoliko članova njene porodice je u Kini u zatvoru zato što su Ujguri. Šemsije već sedmicama protestuje ispred Kineskog konzulata u Istanbulu. Svaki od tih demonstranata traga za nestalim rođacima. Svaki od njih se nada znacima života nekoga od tih rođaka.
– Ove fotografije su sve što imamo. Mi nismo opasni, samo želimo naše porodice natrag. Ne razumijem zašto ih ne puste na slobodu i zašto niko ne razgovara s nama. Možda nas se plaše ili se plaše istine – kaže Šemsije Kičik.
Dosta ovakvih priča može da se čuje na ulicama Zeytinburnua, istanbulske četvrti koja je centar zajednice Ujgura koji žive u turskom egzilu. Ali sada je to sigurno utočište ugroženo zbog najavljenog ratifikovanja sporazuma o izručenju Ujgura sa Kinom.
Zbog toga se ni Jusuf Omer više ne osjeća sigurnim ovdje. On radi kao kuhar u jednom ujgurskom restoranu. Brine ga razvoj situacije.
– Ako nas Turska pošalje natrag u Kinu, oni će nas tamo zauvijek strpati u zatvor ili nas ubiti – govori Omer.
Advokat Ibrahim Ergin zastupa brojne ujgurske izbjeglice. Ima posebnu fasciklu sa kineskim zahtjevima o izručenju. Još nije došlo do deportacija, kaže Ergin, ali pritisak iz Pekinga postaje sve veći.
– Posebno za vrijeme pandemije koronavirusa su kineske investicije postale vrlo važne za tursku posrnulu privredu. Dvije velike kineske telekomunikacione kompanije su nedavno objavile da žele da investiraju ovdje. Osim toga, Turska zavisi i od kineskog cjepiva protiv korone. Mislim da Kina sve to koristi kako bi vršila pritisak na Tursku – govori Ergin.
Kina je Turskoj pružila znatnu finansijsku podršku proteklih godina. Investirala je u infrastrukturu, npr. u luke i mostove, ali, isto tako, i kreditima i zajmovima. Međutim, to se nije odrazilo na turski stav kada je riječ o Ujgurima, tvrde iz vladajuće stranke AKP.
– Taj sporazum o izručenju sa Kinom važi za kriminalce. Imamo slične sporazume sa 32 druge zemlje. Pogrešno je taj sporazum predstavljati kao djelovanje protiv naše ujgurske braće i sestara – poručuje portparol AKP-a Omer Čelik.
Šemsije Kičik kaže da je oduvijek bila zahvalna Vladi Turske za pomoć koju je pružila Ujgurima. No, ako se sporazum sa Kinom ratifikuje, ona strahuje da bi i njeno ime moglo da se nađe na spisku za deportaciju.
– Ja sam aktivistkinja. Činjenica da tragam za ocem i drugim rođacima u očima Kine me čini kriminalcem. Sada strahujem da bi se ono što se drugima dogodilo, jednog dana moglo dogoditi i meni – govori Šemsije.
Uprkos tome, ona i daje protestuje. Ne želi da šuti i da se utopi u masu. I ne želi da se zaboravi sudbina njene porodice.
Visoko.co.ba/vijesti.ba
Ako želite preuzeti tekst ili dio teksta čiji je autor Visoko.co.ba, dužni ste navesti naš portal kao izvor autorskog teksta! Isto se odnosi i na fotografije i video materijale čiji je autor portal Visoko.co.ba ili materijale koji su dati portalu na korištenje.
Član 14. Kodeksa za štampu i online medije BiH: Značajna upotreba ili reprodukcija materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja prava, osim ako dozvola nije navedena u samom materijalu.