(VIDEO) Istorija Visokog: Kazaferovića most u Luci

Sigurno je da su rijetki oni Visočani koji nisu prešli preko “Kazaferovića” ili “Kazaferova” mosta u naselju Luka u Visokom ili koji barem nisu čuli za njega. Iako mnogi misle da ovaj most jako dugo veže dvije obale rijeke Fojnice, ipak je dosta “mlađi” od većine razmišljanja stanovnika Visokog. Most je napravio Asim Kazaferović, 1987. godine i to je jedna vrsta njegove zadužbine, nešto što je on htio ostaviti iza sebe za svoj kraj i kako je rekao jednom prilikom “Odužio sam se sebi i precima, a pomogao znanom i neznanom”. Most od betona i željeza, dug ukupno 45 metara, projektovao je inženjer Milenko Pržulj i kako je dobro urađen, preko njega može preći i najteža lokomotiva.

Asim Kazaferović je porijeklom iz Sarajeva, a njegova porodica je kroz decenije imala tradiciju da podiže zadužbine, pa je tako njegov čukundeda hadži Kazafer sagradio u Sarajevu dvije daire, odnosno velike trgovačke magaze, a u Varešu je sagrađena ćuprija od strane hadži-Avdage Kazaferovića. Asim je prošao skoro 30 zemalja širom svijeta, napravio 17 kuća, ali mu je most koji će spojiti Visoko i Zbilje bio velika želja.

16 godine prije izgradnje mosta počeo je da nabavlja građu za most. Željezne grede i lukovi, sve ručno spojeno samo zakivcima, decenijama su služile kao željeznički most na rijeci Trstionici u Ćatićima. Kad je rashodovan i bačen u staro gvožđe Asim je došao na ideju da je to izvrsna građa za njegov budući most. Kupio ga je još 1971. i sklonio na sigurno mjesto.

Kako je sam rekao, odluku gdje da podigne most nije donio ni brzo ni lako, jer je želio da bude na mjestu gdje će ljudima najviše da koristi. U realizaciji ideje je bilo dosta poteškoća i nerazumijevanja, kako sugrađana tako i tadašnje vlasti, ali na svu sreću uspio je sve nekako da riješi, a poslije dugog razmišljanja, odlučio je da most postavi u naselju Luka. Veoma interesantan je i razlog zašto je baš Luka izabrana. Naime, Asim je godinama gledao kako se žitelji sela Zbilje, s druge strane Fojnice, muče da bi stigli do Visokog. Kako je rekao u intervju za “Politikin zabavnik” u januaru 1988. godine, po svakojakom vremenu stanovnici Zbilja su morali da pješače zaobilaznim putem više od pet kilometara da bi stigli na glavni drum. Ali, tu su ih, naročito đake, čekale druge, još opasnije nezgode: saobraćajnica koja nije imala trotoar, vozila je bilo sve više, a samim tim i smrtnih slučajeva. U nekim godinama tu je ginulo i po desetak ljudi, najčešće djece. Također, ovaj živopisni kraj, čist, zdrav i blizu grada, biće veoma pogodan za odmor i šetnje visočkih penzionera.

Asim je, kopajući rame uz rame s radnicima koje je sam doveo i platio, prvo prosjekao i uredio pješačku stazu pored rijeke Fojnice. Napravljeni su prilazi budućem mostu, debelim betonom zaštićena obala te podignuti čvrsti, armirani stubovi nosači. U julu 1987. godine posebno vozilo dopremilo je 38 tona teške metalne dijelove za most. U radu u pomagali penzionisani rudari iz Breze, koji su bili uredno plaćeni. Asim je tada bio vizionar, imao je brojne ideje koje nažalost nisu realizovane, a bilo je zamišljeno da se podigne i brana, uredi plaža i cijeli kraj pretvori u rekreacioni centar.

U svakom slučaju, ostao je most koji i dalje spaja dvije obale i ljude visočkih naselja. Kako je Ivo Andrić rekao, mostovi pokazuju mjesto na kome je čovjek naišao na zapreku i nije zastao pred njom, nego je savladao i premostio kako je mogao, prema svom shvatanju, ukusu i prilikama kojima je bio okružen. Tako je Asim “savladao zapreku” i ostavio vječno sjećanje na svoje humano djelo.

Visoko.co.ba