Za Visoko.co.ba piše Alen Jazić: Visočani predstavljali Bosnu i Hercegovinu na festivalu u Grčkoj

Putovanje je čudo! U ovu kratku rečenicu se naguraju značenja koja prevazilaze isključivo hedonističke, egzistencijalne i materijalističe porive pojedinca. Putovati u grupi je već posebna draž. Tu tek i na pravi način spoznaš osobu do tebe. Čak i ako je znaš decenijama. Pozdravljaš se, sretneš, pa i povremeno popiješ kaficu. Ništa ti suštinski o toj osobi, ustvari, ne znaš dok u putu s njom ne provedeš vrijeme.

Amaterski folklorni ansambl Kulturno-umjetničkog društva Visoko je dio pomenutog, tradicijom i brojnošću znanog društva. Ima „starijeg brata“ koji bilježi češće nastupe i praktično se profesionalno okušava na smotrama i nastupima u zemlji i inostranstvu. Međutim, rekreativci – kako sami sebe nazivaju, imaju svoj put. Okupljaju se na probama za svoj ćeif. Igraju, zabavljaju se i druže u svoje slobodno vrijeme. Prave nošnje, uče koreografiju, spremaju korake i sve to (samo)finansiraju. Kruna nastupa su putovanja.

„Amaterski folklorni ansambl KUD-a djeluje već četiri godine i u proteklom periodu je realizovao nekoliko uspješnih akcija. Posebno radimo u svojim prostorijama, ali vrijedno i bez srkleta. Nastupili smo na smotrama folklora u nekoliko zemalja. Radimo za sebe, za svoje zadovoljstvo. Nemamo neku posebnu pažnju i pomoć, ali moram biti iskren da je i ne tražimo“, kaže Jasmin Avdagić, stručni rukovodilac u KUD-u Visoko, dugogodišnji aktivni igrač folklora, koreograf i vođa ove sekcije.

Ta pažnja i pomoć jesu dvosjekli mač. Nikada nije beznačajno kada neko pomogne u izradi nošnje, finansiranju prevoza i smještaja, organizaciju domaće smotre… Ali je i uslovljavanje za protivuslugu teško. Zbog toga se nisu ni eksponirali do sada. Oni se okupljaju, vježbaju i putuju zbog svog zadovoljstva.

U prvoj polovini septembra su putovali na smotru folklora u Grčku, oblast Pieria – Olimpska regija i nastupali u gradovima Paralia i Olympic Beach (Olimpiaki Akti na grčkom). Tamo bili reprezenti ne samo Visokog i Bosne i Hercegovine, nego i šire regije, s obzirom da na festivalu nisu nastupila društva iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore i Makedonije. To je šest dana nezaborava.

Od polaska na put do povratka u svakodnevnicu jasno zbog čega je ova družina sastavljena, na čemu se zasniva i kako održava. Kompaktna, ali nikako monolitna cjelina, kao zajednički cilj ima druženje i zabavu uz muziku i igru. Osobe različitih društvenih statusa, motivacionih diskursa i životnih sudbina,  bez imalo zajedljivosti dijele malen’ prostor i vrijeme, ne spominjujući vlastite teškoće ili uspjehe i oslobođeni predrasuda predstavljaju sebe svjetu. Istom srčanošću, bili na bini pred hiljadama, na trgu i ulici ili na odmorištu uz autoput. Dovoljno je samo malo muzike i kolo se igra, a iz grla čuju pjesma i povici. Svako blok šala počinje i završava šalom na vlastiti račun.

Slučajni prolaznik nije načisto ko je tu ko, ali u Paraliji je bilo jasno da su Bosanci ti koji „drmaju“ gradom. Obučeni u narodne nošnje, sa istaknutom zastavom pjevaju svoju „Nigdje tako k'o u Bosni nema“. Među 370 učesnika je folklorna grupa iz Visokog pobrala ovacije dok je došla do bine za nastup. U špaliru kroz grad su brojni turisti, uglavnom iz Srbije i Makedonije uz smješak i aplauze svojatali „svoje“ Bosance, prepoznavajući jezik i taktove muzike. Bugari, Rumuni i Mađari su primjećivali zastavu i nošnju, te molili za fotografisanje sa lijepim Bosankama i njihovim stamenim pratiocima.

Djelila su se oduševljenja prisutnih. Jedan stariji bračni par je pošao u kupovinu u dva kilimetra udaljeni shopping centar. Čuo je poznatu muziku i vratio se na centralni trg kako bi dva sata čekao nastup svojih. Jer zaboga, ona je iz Mostara i udala se za „Lalu“ (iz Novog Sada), te već 40 godina žive u Beogradu. Kupovina  kažu, može čekati, a duša i srce ne. Jedna žena u masi plače kao malo dijete. Pogađate, i ona je rodom iz Bosne. Par iz Požege pita odakle smo tačno i na spoznaju da smo iz grada piramida najavljuje svoj dolazak. Kažu da su im ovoga proljeća kćeri za 40.godišnjicu braka uručili vaučer za put iznenađenja. Bilo je to Sarajevo u kojem su uživali. Sada je na redu Visoko. Mekedonci za fotografisanje „kite“ denarima sa dvije nule, Srbijanci oduševljeno ulaze u kolo kad god to mogu…  Samo nosioci našeg pasoša iz manjeg bh.entiteta ostaju indiferentni, iako u sebi pjevuše.

A mi ponosni, uzdignuta čela i zastave. Samo povečavamo tonalitet i pojačavamo ritam. Imamo šta i pokazati, a osokoljeni podrškom pomićemo granice znanja i izdržljivosti. I u trenucima prividnog odmora, dok večeramo u izlasku, Grcima pokazujemo Sirtaki, Srbijancima Užičko i Moravac, Bugarima, Rumunima i Makedoncima Čoček. Uživancija je svima bila biti s nama. A nama? Heeeej, da vam je to bilo osjetiti!

I u hotelu i na plaži, u trenucima opuštanja se znalo nepisano pravilo. Pusti svakome na volju da radi ono što želi. Hoće li samoinicijativno ići na neki fakultativni izlet, hoće li grupno ili samostalno na plažu, u shopping ili neku kafanicu…? Oslobođeni stega i pogotovo predrasuda svake vrste, pojedinac ili grupa je slobodna radovati se svakom trenutku onako kako želi. Ne mareći za mišljenje okoline o načinu zabave, modnom izričaju, načinu izražavanja, muzičkom stilu, upražnjavanju akšamluka ili (ne)obavljanju namaza. O politici ni riječi.

Bitno je da se pred nastup pripremi i obuče nošnja, te ponesu potrebni rekviziti. Da se pred publikom u inostranstvu dočara sjedenje „po turski“ i paljenje duhana u čibuku, razvijanje jufke na siniji, uzimanje abdesta iz ibrika i sevdisanje kroz mušepke. I sve uz „nadzor“ razigrane grupe djevojaka u dimijama i dukatima nakićenim pokivenim fesovima.

„Mi smo se i u Grčkoj predstavili sa dvije koreografije. „Nigdje tako k'o u Bosni nema“ uz odobrenje autorice pjesme Alme Subašić i splet igara iz Centralne Bosne pod nazivom „Bosna“. Zadovoljan sam prikazanim na dva nastupa. Pogotovo onim drugim u Olympic Beachu, gdje su svi bili puno opušteniji. Valjda su osjetili povratne poruke publike, koje smo zaista zadivili. Ostvarili smo nove kontakte, upoznali nove ljude i dobili sijaset ponuda za saradnju. Najavio nam se i poznati koreograf iz Makedonije izrazivši želju da u sklopu svoje skore posjete našoj zemlji dođe i u Visokom na jednu našu probu i prenese nam dio svog iskustva. Svako osvježenje dobro dođe“, poručuje Jasmin Avdagić.

Osvježenja i zanavljanja svih resursa jesu potrebna. Ne zbog toga što ovi članovi ne mogu, neće ili ne znaju. Nego što nas više može, hoće i zna još više. Ne ni zbog toga što bi se smanjio možebitni generacijski jaz. Čak naprotiv, treba starijih da prenesu znanja o nošnji i starinskom ponašanju. Treba i rekvizita. Na kraju krajeva i edukovati publiku. Treba u pratnji imati prezentere i promotore. Pogotovo kod kuće, jer se i tu moraju ugostiti stranci. A kod njih predstaviti naša kultura, tradicija, običaji, piramide i ostali turistički potencijali. Folklor sve pomenuto nosi u sebi. Zbog toga bi on kao medij trebao biti prepoznat kod svih Visočana.

No, bez obzira na to, sadašnji članovi rekreativci na dostignutom ne žele stati. Oni uspješno savladavaju sve prepreke koje im se nađu na putu ugodnog druženja. Sve do, na putu za Grčku,   prepotentnih vozača autobusa koji ne žele stati na odmor. A ako je to izdvojeno kao najveći problem šestodnevnog putovanja, onda morate zaključiti kakav je sklad vladao na turneji. I već se kuju planovi za novu. Nestrpljivo se isčekuju nove probe i igre. Stare su već samo lijepe uspomene.

Ako ste se u gore pročitanom, barem za malo, pronašli i pokušali zamisliti sebe – dođite u Dom kulture na jednu od proba. Ako ste pak našli neku zamjerku i ne slažete se sa nekim principima, dođite da provjerite. Možda je ovdje napisano samo slabo subjektivno viđenje pisca teksta, koji je imao tek jedno druženje i putovanje s njima. Sve će vam se samo kazati šutnjom. Jeste li ili niste za rekreativni folklor!? Samo molim vas, stereotipe i stigmatiziranje ostavite doma i budite jedan od ravnopravnih.