Za Visoko.co.ba piše Ema Dž. Smolo: U Visokom ne postoji zakonodavana vlast!

1322

Kažu da svaka profesija sa sobom nosi određenu deformaciju, profesionalnu, gdje dijelovi struke počinju prodirati u svakodnevna ponašanja. Teško da za sebe mogu reći da sam stručnjak za neku od oblasti političkih nauka, bez obzira na primljena odlikovanja i nagrade – ali postoji nešto što je “tablica množenja” ili “abeceda” politologije. To su osnovni politološki pojmovi i podjele, koji čine lakšima snalaženje pri analiziranju bilo kojeg političkog sistema ili fenomena u svijetu. Ti politološki pojmovi, najosnovniji, posebice oni vezani za demokratske oblike vlasti (u kojem volimo vjerovati da i mi danas živimo) prilično su ustaljeni čak i u svakodnevnom govoru. Očito do te mjere da se njima u svojim govorima koriste i oni koji očito ne znaju njihovo značenje. Ali, ne nastaje tu problem – nego u činjenici da ti koji očito ne znaju značenje određenog pojma, igrom slučajeva sjede na čelu onog što, čini se, ne poznaju.

I tako kad slušam govore u publici na određenim manifestacijama, da li radi općeg znanja ili strukovne naobrazbe, primijetim sintagme koje definiraju gradsko vijeće (prilično čest pojam) kao zakonodavno tijelo (opet, prilično čest pojam). Međutim, logička povezanost izostaje u činjenici da gradsko vijeće nije niti može biti definirano na taj način. Naime, zakonodavno tijelo jeste institucionalni, pojavni oblik zakonodavne vlasti. Demokratski modeli političkih sistema upražnjavaju podjelu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku kako bi se spriječilo izrabljivanje bilo kog oblika vlasti od strane pojedinca ili institucije. Dakle, zakonodavna vlast postoji na državnom nivou i u našoj državi u formi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (te, zbog specifičnog uređenja i na entitetskim nivoima, s definiranim nadležnostima).

Na lokalnom nivou, u što spada i grad Visoko, čak dok je bio i općina, nemoguće je govoriti o postojanju zakonodavnog tijela. Čak i ukoliko se prebacimo korak dalje od suhe pravnu definicije, zakonski se ne definira tako. Prema Zakonu o gradu Visoko («Službene novine Federacije BiH», br. 30/19) Gradsko vijeće je odlučujući organ, te pravni sljednik nadležnosti Općinskog vijeća. Dakle, odlučujući jer donosi odluke i predstavnički jer vijećnici su demokratski izabrani glasom građana da ih predstavljaju. Ali ne i zakonodavni – jer ne donosi zakone.

Da stvar bude gora, osim što predstavnici građana ne poznaju politološke i pravne termine kojima se koriste, očito ne poznaju ni neke od višesložnih riječi latinskog podrijetla koje koriste pa se desi da umjesto “sumirati” u govoru se pojavi jedno “sublimirati” (lat. Idealizirati, predstaviti u boljem svjetlu nego što zaista jeste kako bi pojava bila prihvatljiva). I što bi se i ostavio prostor da se ove pojave u obraćanjima otpišu kao lapsus linguae, teško je u to povjerovati kada se izgovoreno ponovi po nekoliko puta.

Dakle, zašto istaknuti predstavnici unutar našeg društva imaju potrebu da sublimiraju (u pravilnoj upotrebi ovaj put) sebe i svoje djelovanje u očima naroda? Iz jednog od dva razloga: zato što zaista ne znaju određene pojmove – koji su pri tom opis njihovog osnovnog posla i dužnosti – ili zato što svjesno i namjerno obmanjuju građane kako bi njihovo djelovanje bilo posmatrano kao nešto više od onoga što uspijevaju ostvariti.

Vi, građani Visokog, procijenite sami i odlučite da li je to vrijedno mijenjati. Imati dužnosnike koji smatraju da su na čelu zakonodavnog tijela, koje je pri tom predstavničko, je kao da pitate prevodioca engleskog jezika da vam prevede dokument sa francuskog – teško da će ići kako treba.

Komentari

komentara