Zavidovići kroz historiju: Vozuća i Hrge/Stog

Vozuća

Vozuća je zajednički naziv za sva sela sa lijeve strane rijeke Krivaje a to su: Bučje, Bare, Gaj, Polje, Kalaiši, Jeličići ili Popovo selo, Cvijanovići, Jelav, Sjenokos i Kočarin. Naziv Vozuća potiče od imena “vozari” koji su iz ovih sela početkom XIX vijeka vozili drvenu građu rijekom Krivajom. Dakle, ni jedno selo ne nosi naziv Vozuća. Tek je 1900. godine AU uprava dala ime željezničkoj stanici Vozuća koja se nalazila s desne strane rijeke Krivaje ali i prije dvije godine, 1898., je zabilježeno postojanje Žandarmerijske stanice Vozuća. Za Vozuću, podrazumjevajući širi teritorij i s lijeve i s desne strane rijeke Krivaje, gdje je 50-tih godina izraslo veliko naselje, ima neosporno najveći značaj otvaranje Narodne osnovne škole Gare 1894.koja se nalazila u kući koja je građena po domaćem načinu a koju je za ove svrhe iznajmio Mustafa Mulahalilović. U 1914. izgradena je nova školska zgrada koja se nalazila bliže željezničkoj stanici.

Vozuća je u ranijoj prošlosti, za vrijeme turske uprave bila poznata kroz historijske spise koji svjedoče postojanje manastira Vozućica. Manastir se spominje u 1617.godini. (Manastir Ozren je građen 1587/89., manastir Lomnice (kod Šekovića) spominje se 1587. godine. Pretpostavlja se da je iz ovog vremena i manastir Gostović. Svi ovi manastiri su po svom arhitektonskom izgledu slični, te je moguće da su ih gradili isti majstori).
Tridesetih godina u Vozućoj su bile dvije trgovine a vlasnici su bili: Mustafa Đerzić i Ratko Babunović.
Salih Đerzić dipl.ing.šumarstva završio je fakultet u Beogradu juna 1930. godine i bio je jedan među prvim obrazovanim intelektualcima ovog kraja. Tridesetih godina osnovana je Zemljoradnička zadruga Vozuća, ali je pred II svj.rat prestala sa radom. Četrdesetih i pedesetih godina Vozuća se razvila u središte Općine Vozuća.

Hrge/Stog

Selo Hrge, kao što je vidljivo, spominju se u turskim defterima 1565.godine. Po svemu sudeći prostiru se od sela Svinjašnica do Gara, s desne strane rijeke Krivaje a prema istoku čak do sela Brovaca. Pravoslavna crkva u Hrgama (selo Vasovine) registrovana je u popisu stanovništva 1895. godine, međutim mještani tvrde da njihova stara drvena crkva, pokrivena šeper-daskama i s drvenim zvonikom postoji u Vasovinama još od 1860. godine. Postojala je sve do 1960. godine kada se sama urušila. Nova je sagrađena 1928.godine u Hrgama/Stogu. Kao i uz manastirsku crkvu u Vozućici i ovdje mještani tvrde da je uz crkvu postojala škola u kojoj su se učenici učili vjerskim obredima, čitanju i pisanju. Hrge s Vasovinama imaju, po svemu sudeći, najstariju kulturnu tradiciju. Čak stariju nego Vozuća. Od 1909. godine postojala je čitaonica i biblioteka u Vasovinama.

Izgradnjom željezničke pruge Zavidovići-Olovo 1900. godine uspostavljena je željeznička stanica u Hrgama pod nazivom Stog. U Hrgama/Stog je bilo sjedište novoosnovane hrške općine 1930. godine. Trgovinu je imao Slavko Stakić, a gostionicu Vaso Savić. Tridesetih godina je bila osnovana zemljoradnička zadruga ali je ubrzo prestala sa radom. Branko Stakić, advokat u Zavidovićima, rodom je iz Hrga-Vasovine završio je Pravni fakultet u Beču 1910. godine i bio jedan od prvih intelektualaca ovog kraja. U Stogu je 1937.godine izgradio pilanu koja se zvala “Branko Stakić” i zapošljavao je 15-20 radnika. Dr. Branko Stakić bio je izvršni direktor stečajnog postupka Šumsko-industrijskog preduzeća “Krivaja” a.d. od 1934.-1937.godine. Mada je Stog imao i crkvu, i školu pa i pilanu on je u svom razvitku pred II svjetski rat stagnirao.